Evanđelje po Luki
1. poglavlje
2. poglavlje, 3. poglavlje, 4. poglavlje, 5. poglavlje, 6. poglavlje, 7. poglavlje, 8. poglavlje, 9. poglavlje, 10. poglavlje, 11. poglavlje, 12. poglavlje, 13. poglavlje, 14. poglavlje, 15. poglavlje, 16. poglavlje, 17. poglavlje, 18. poglavlje, 19. poglavlje, 20. poglavlje, 21. poglavlje, 22. poglavlje, 23. poglavlje, 24. poglavlje
1 Budući da su mnogi uzeli u ruku da sastave izvješće o onome što se s punom sigurnošću vjeruje među nama,
2 kako nam to predaše oni koji od početka bijahu očevici i služitelji riječi,
3 učinilo se i meni dobrim, jer sam od samoga početka točno upoznat sa svime, sve ti to po redu napisati, preuzvišeni Teofile,
4 da se osvjedočiš u pouzdanost toga čemu si poučen.
5 U dane judejskoga kralja Heroda bijaše neki svećenik imenom Zaharija, iz Abijina reda, a žena njegova bijaše od kćeri Aronovih i bijaše joj ime Elizabeta.
6 I bijahu oboje pravedni pred Bogom hodeći besprijekorno prema svim Gospodinovim zapovijedima i odredbama.
7 No nisu imali djeteta, jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje bijahu već dobro zašli u godine.
8 Jednom dok je on po rasporedu svoga reda obavljao svećeničku službu pred Bogom,
9 po običaju svećeničke službe ždrijebom ga zapade da uđe u Gospodinov hram i zapali kâd.
10 A sve mnoštvo naroda molilo je vani tijekom kađenja.
11 I ukaza mu se anđeo Gospodinov stojeći s desne strane kadionog žrtvenika.
12 I zaprepasti se Zaharija ugledavši ga te ga obuze strah.
13 No anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharijo, jer ti je uslišana molitva: tvoja žena Elizabeta rodit će ti sina i nazvat ćeš ga imenom Ivan.
14 I bit će ti na radost i veselje i mnogi će se radovati njegovu rođenju.
15 Jer će biti velik pred Gospodinom i neće piti ni vina ni jakoga pića; i bit će ispunjen Duhom Svetim već od majčine utrobe.
16 I mnogu će djecu Izraelovu obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.
17 I ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srca otaca k djeci i nepokorne k mudrosti pravednih da spremi Gospodinu narod pripravan.”
18 I reče Zaharija anđelu: “Po čemu ću to znati? jer starac sam i žena mi je već dobrano zašla u godine.”
19 Odgovori mu anđeo i reče: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i objavim ti ove radosne vijesti.
20 I evo, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se to ne dogodi, zato što nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme.”
21 A narod je iščekivao Zahariju i čudio se zašto se toliko dugo zadržao u hramu.
22 Kada je izišao, nije im mogao ništa reći pa su uvidjeli da je u hramu imao viđenje; jer im je davao znakove, ali je ostao nijem.
23 Čim su se navršili dani njegove službe, ode on svojoj kući.
24 Nakon tih dana začela je Elizabeta, žena njegova, i krila se pet mjeseci, rekavši:
25 “Tako mi je učinio Gospodin u dane kada je pogledao na mene da ukloni moju sramotu među ljudima.”
26 U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret,
27 k djevici zaručenoj s muškarcem kojemu bijaše ime Josip, od doma Davidova; a ime djevici bijaše Marija.
28 I uđe k njoj anđeo i reče: “Zdravo, milošću obdarena, Gospodin s tobom: blagoslovljena si ti među ženama.”
29 Ugledavši ga, uznemiri se ona na njegovu riječ i razmišljaše kakav bi to bio pozdrav.
30 I reče joj anđeo: “Ne boj se, Marijo; jer našla si naklonost kod Boga.
31 I evo, začet ćeš i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.
32 On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje njegova oca Davida:
33 i kraljevat će on nad domom Jakovljevim zauvijek i kraljevstvu njegovu neće biti kraja.”
34 Tada Marija reče anđelu: “Kako će to biti kada ja ne poznam muškarca?”
35 I odgovori anđeo i reče joj: “Duh Sveti sići će na tebe i sila Svevišnjega osjenit će te: stoga će i to sveto što će se od tebe roditi biti nazvano Sinom Božjim.
36 I evo, Elizabeta, tvoja rođakinja, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je već šesti mjesec njoj koja je prozvana nerotkinjom.
37 Jer s Bogom ništa neće biti nemoguće.”
38 Nato Marija reče: “Evo sluškinje Gospodinove; neka mi bude po tvojoj riječi.” I ode anđeo od nje.
39 I ustade Marija tih dana te se žurno uputi u gorski kraj, u jedan Judin grad.
40 I uđe ona u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41 Kada je Elizabeta začula Marijin pozdrav, poskoči dijete u njezinoj utrobi; i ispuni se Elizabeta Duhom Svetim
42 i prozbori ona glasno, rekavši: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen je plod tvoje utrobe.
43 Otkuda meni to da mi dođe majka moga Gospodina?
44 Jer gle, čim mi je u ušima odjeknuo glas tvoga pozdrava, poskočilo je od radosti dijete u mojoj utrobi.
45 I blagoslovljena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti ono što joj je rečeno od Gospodina.”
46 I reče Marija: “Veliča duša moja Gospodina
47 i raduje se duh moj u Bogu, mome Spasitelju,
48 jer je pogledao na neznatnost svoje sluškinje: jer gle, odsada će me blagoslovljenom nazivati svi naraštaji.
49 Jer velike mi je stvari učinio Svesilni, sveto je ime njegovo.
50 I milost njegova je od naraštaja do naraštaja na onima koji ga se boje.
51 Iskazao je snagu rukom svojom, raspršio ohole u umišljenosti njihovih srdaca.
52 Silnike je zbacio s njihovih prijestolja i uzvisio neznatne.
53 Gladne je napunio dobrima, a bogate otposlao prazne.
54 Pomogao je svoga slugu Izraela, spomenuvši se svoga milosrđa,
55 kao što je rekao ocima našim, Abrahamu i njegovu sjemenu zauvijek.”
56 I ostade Marija s njom oko tri mjeseca pa se vrati svojoj kući.
57 I navrši se Elizabeti vrijeme da rodi; i rodi ona sina.
58 Kada čuše njezini susjedi i rođaci da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe, radovahu se s njom.
59 Osmoga dana dođoše obrezati dijete; i nazvaše ga imenom njegova oca Zaharije.
60 I odgovori njegova majka i reče: “Ne; nego zvat će se Ivan.”
61 I rekoše joj oni: “Nema nikoga od tvoje rodbine tko bi se zvao tim imenom.”
62 I upitaše znakovima njegova oca kako bi ga htio nazvati.
63 On zaiska pločicu za pisanje i napisa: “Ivan mu je ime.” I začudiše se svi.
64 A njemu se odmah otvoriše usta i odriješi jezik te on progovori slaveći Boga.
65 I obuze strah sve koji su živjeli u okolici; i po svemu judejskome gorju govorilo se o svemu tome što je rečeno.
66 I svi koji su to čuli pohranjivahu to u svojim srcima, rekavši: “Što će biti ovo dijete!” I bijaše s njim ruka Gospodinova.
67 A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga te poče prorokovati govoreći:
68 “Blagoslovljen neka je Gospodin Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio svoj narod,
69 i podigao nam je rôg spasenja u domu svoga sluge Davida,
70 kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, koji bijahu od početka svijeta:
71 da će nas spasiti od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze;
72 iskazati nam milost obećanu našim ocima i spomenuti se svoga svetoga Saveza,
73 zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu,
74 da će nam dati da mu bez straha, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo
75 u svetosti i pravednosti pred njim sve dane svoga života.
76 A ti, dijete, prorokom Svevišnjega ćeš se zvati, jer ćeš ići pred licem Gospodinovim da mu pripraviš putove:
77 da dadeš spoznaju spasenja njegovu narodu po oproštenju njihovih grijeha,
78 po nježnom milosrđu Boga našega, po kojemu nas je pohodio osvit s visine
79 da rasvijetli one koji sjede u tami i u sjeni smrti, da upravi naše noge na put mira.”
80 I raslo je dijete i jačalo u duhu. I bijaše u pustinjama sve do dana svog očitovanja Izraelu.