Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

16. poglavlje

 

 

1   I reče on i svojim učenicima: “Bijaše neki bogat čovjek koji imaše upravitelja; a taj mu bijaše optužen da mu rasipa imetak.

2   I pozva ga on i reče mu: ‘Što to čujem o tebi? Položi račun o svojem upravljanju, jer više ne možeš biti upravitelj.’

3   Tada upravitelj reče u sebi: ‘Što da učinim? jer mi moj gospodar oduzima upravu: kopati ne mogu, prositi se stidim.

4   Znam što ću učiniti da me, kada budem uklonjen s uprave, prime u svoje kuće.’

5   I pozva k sebi svakog pojedinog dužnika svoga gospodara te reče prvome: ‘Koliko duguješ mome gospodaru?’

6   I reče on: ‘Sto bata ulja.’ I reče mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu, brzo sjedni i napiši pedeset.’

7   Tada reče drugome: ‘A koliko ti duguješ?’ I reče on: ‘Sto mjera pšenice.’ I reče mu: ‘Uzmi svoju zadužnicu i napiši osamdeset.’

8   I pohvali gospodar nepoštenoga upravitelja zato što je mudro učinio: jer su sinovi ovoga svijeta mudriji u svome naraštaju negoli djeca svjetla.

9   I ja vama kažem: Steknite sebi prijatelje od mamona nepravednosti da vas, kada zakažete, prime u vječne stanove.

10   Onaj tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; i onaj tko je u najmanjem nepravedan, nepravedan je i u najvećem.

11   Ako, dakle, niste bili vjerni u nepravednu mamonu, tko će vam povjeriti istinsko bogatstvo?

12   I ako niste bili vjerni u tuđemu, tko će vam vaše dati?

13   Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i mamonu.”

14   Sve to slušahu lakomi farizeji i izrugivahu mu se.

15   I reče im: “Vi ste ti koji se prave pravednima pred ljudima, ali zna Bog vaša srca: jer ono što je ljudima uzvišeno, odvratno je pred Bogom.

16   Zakon i Proroci bijahu do Ivana: otada se propovijeda kraljevstvo Božje i svatko u nj silom navaljuje.

17   I lakše će nebo i zemlja proći negoli propasti ijedna crtica iz Zakona.

18   Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub; i tko god se oženi onom koju je njezin muž otpustio, čini preljub.

19   “Bijaše neki bogataš koji se odijevao u grimiz i finu tkaninu te se svaki dan sjajno gostio;

20   a bijaše i neki siromah po imenu Lazar, koji je ležao pred njegovim vratima sav u čirevima

21   i priželjkivao se nasititi mrvicama što su padale s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve.

22   I umrije siromah te ga odniješe anđeli u Abrahamovo naručje, a umrije i bogataš i bî pokopan.

23   I, u mukama u paklu, podigne on svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama, i Lazara u njegovu naručju.

24   I povika, rekavši: ‘Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.’

25   Ali Abraham reče: ‘Sine, sjeti se da si za života primio svoja dobra, a tako i Lazar zla: sada se on tješi, a ti se mučiš.

26   I uza sve to, između nas i vas postavljena je golema provalija, tako da oni koji bi htjeli prijeći odavde k vama ne mogu, ni oni koji bi odande k nama ne mogu.’

27   Tada on reče: ‘Molim te onda, oče, da ga pošalješ u kuću moga oca,

28   jer imam petero braće; neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto mučenja.’

29   Reče mu Abraham: ‘Imaju Mojsija i proroke; neka njih poslušaju.’

30   I reče on: ‘Ne, oče Abrahame; nego, ode li tko od mrtvih k njima, pokajat će se.’

31   I reče mu on: ‘Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće ih uvjeriti ni ako tko od mrtvih ustane.’ ”

 

^