17. poglavlje
1 Tada reče on učenicima: “Nije moguće da ne dođu sablazni, ali jao onomu po kome one dolaze!
2 Korisnije bi mu bilo da mu se mlinski kamen objesi o vrat i on bude bačen u more negoli da sablazni jednoga od ovih malenih.
3 Čuvajte se: Ako brat tvoj sagriješi protiv tebe, prekori ga; i ako se pokaje, oprosti mu.
4 I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta ti se obrati govoreći: ‘Kajem se’, ti mu oprosti.”
5 I rekoše apostoli Gospodinu: “Uvećaj nam vjeru.”
6 I reče im Gospodin: “Da imate vjeru kao zrno gorušice, rekli biste ovome dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi se u more!’ i poslušao bi vas.
7 A koji od vas će sluzi kojega ima, koji mu ore ili pase stoku, kada se vrati s polja, reći: ‘Idi i sjedni k jelu’?
8 Neće li mu reći: ‘Pripravi ono što ću večerati pa se opaši i poslužuj mi dok se ne najedem i napijem, a potom ćeš ti jesti i piti’?
9 Zar treba zahvaliti tome sluzi zato što je izvršio ono što mu je bilo zapovjeđeno? Mislim da ne treba.
10 Tako i vi; kada izvršite sve što vam je zapovjeđeno, recite: ‘Sluge smo beskorisne: učinili smo ono što smo bili dužni učiniti.’ ”
11 A kada je putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.
12 Dok je ulazio u neko selo, susretoše ga desetorica gubavaca koji stajahu podalje.
13 I digoše oni glas i rekoše: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se.”
14 Kada ih je on ugledao, reče im: “Idite se pokazati svećenicima.” I dok su išli, očistiše se.
15 A jedan od njih se, vidjevši da je ozdravio, vrati natrag slaveći na sav glas Boga;
16 i baci se ničice k njegovim nogama zahvaljujući mu: a taj bijaše Samarijanac.
17 I odgovori Isus, rekavši: “Nisu li se očistila desetorica? Pa gdje su ona devetorica?
18 Nije se našao ni jedan koji bi se vratio i dao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.”
19 I reče mu: “Ustani; idi: vjera te tvoja iscijelila.”
20 A kada ga farizeji upitaše kada će doći kraljevstvo Božje, on im odgovori, rekavši: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo;
21 niti će reći: ‘Evo ovdje!’ ili: ‘Eno ondje!’ jer evo, kraljevstvo Božje je u vama.”
22 I reče on učenicima: “Doći će dani kada ćete zaželjeti vidjeti jedan od danâ Sina čovječjega, ali ga nećete vidjeti.
23 I govorit će vam: ‘Gle ovdje’ ili: ‘Gle ondje.’ Ne odlazite i ne slijedite ih.
24 Jer kao munja što sijevne s jednoga kraja ispod neba i bljesne do drugoga kraja ispod neba, tako će biti i Sin čovječji u svoj dan.
25 No najprije treba on mnogo pretrpjeti i biti odbačen od ovoga naraštaja.
26 I kao što je bilo u Noine dane, tako će biti i u dane Sina čovječjega:
27 jeli su, pili, ženili se i udavali do dana kada je Noa ušao u kovčeg, i došao je potop i sve ih uništio.
28 Slično kao što je bilo u Lotove dane: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili;
29 ali istoga dana kada je Lot izišao iz Sodome, zapljuštao je oganj i sumpor s neba i sve ih uništio.
30 Isto će tako biti u dan kada se Sin čovječji objavi.
31 Neka u taj dan onaj tko bude na krovu, a njegove stvari u kući, ne silazi da ih odnese. Isto tako i onaj u polju, neka se ne vraća natrag.
32 Sjetite se Lotove žene.
33 Tko god bude pokušao spasiti svoj život, izgubit će ga; a onaj tko ga izgubi, sačuvat će ga.
34 Kažem vam, one će noći dvojica biti u jednoj postelji: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.
35 Dvije će mljeti zajedno: jedna će biti uzeta, a druga će biti ostavljena.
36 Dvojica će biti u polju: jedan će biti uzet, a drugi će biti ostavljen.”
37 Odgovoriše i rekoše mu: “Gdje, Gospodine?” A on im reče: “Gdje god je tijelo, ondje će biti okupljeni orlovi.”