Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

18. poglavlje

 

 

1   I ispripovijeda im usporedbu kako treba svagda moliti i ne sustati,

2   rekavši: “U jednome gradu bijaše neki sudac koji se Boga nije bojao, a za ljude nije mario.

3   A bijaše u tome gradu neka udovica; i dođe ona k njemu, rekavši: ‘Obrani me od moga protivnika.’

4   On neko vrijeme ne htjede; ali kasnije reče u sebi: ‘Premda se Boga ne bojim, a za ljude ne marim,

5   ipak ću, jer mi dosađuje, obraniti ovu udovicu da mi ne dolazi neprestano dodijavati.’ ”

6   I reče Gospodin: “Čujte što govori nepravedan sudac.

7   Neće li onda Bog obraniti svoje izabranike, koji mu vape danima i noćima, premda je dugo strpljiv s njima?

8   Kažem vam da će ih žurno obraniti. No hoće li Sin čovječji, kada dođe, naći vjeru na zemlji?”

9   A nekima koji su se pouzdavali u sebe da su pravednici, a druge prezirali, ispripovijeda ovu usporedbu:

10   “Dva su čovjeka uzašla u Hram moliti: jedan farizej, a drugi carinik.

11   Farizej je stajao i u sebi se molio ovako: ‘Bože, zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi: izrabljivači, nepravednici, preljubnici, ili kao ovaj carinik.

12   Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.’

13   A carinik, stojeći podalje, ne htjede ni oči podići prema nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: ‘Bože, milostiv budi meni grešniku.’

14   Kažem vam, taj je sišao opravdan svojoj kući, a ne onaj: jer će svaki koji se uzvisuje biti ponižen; a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

15   A donosili su mu i dojenčad da ih dotakne; ali su ih njegovi učenici, vidjevši to, korili.

16   No Isus ih dozva k sebi i reče: “Pustite dječicu neka dolaze k meni i ne branite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.

17   Zaista, kažem vam: Tko god ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, nipošto neće ući u nj.”

18   I upita ga neki velikaš, rekavši: “Učitelju dobri, što trebam činiti da baštinim vječni život?”

19   Isus mu reče: “Zašto me zoveš dobrim? Nitko nije dobar, osim jednoga, a to je Bog.

20   Zapovijedi znaš: ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ubij’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’, ‘Poštuj oca svoga i majku svoju.’ ”

21   I reče on: “Sve sam to održao još od svoje mladosti.”

22   Čuvši to, reče mu Isus: “Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš i razdijeli siromasima pa ćeš imati blago na nebu; i dođi, slijedi me.”

23   Kada on to ču, silno se ražalosti: jer bijaše vrlo bogat.

24   A kada Isus vidje kako se ovaj silno ražalostio, reče: “Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje!

25   Jer lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”

26   I rekoše oni koji su to čuli: “Pa tko se onda može spasiti?”

27   A on reče: “Ono što je nemoguće s ljudima, moguće je s Bogom.”

28   Tada Petar reče: “Evo, mi smo sve ostavili i slijedimo tebe.”

29   I reče im on: “Zaista, kažem vam: Nema ni jednoga tko je ostavio kuću, ili roditelje, ili braću, ili ženu, ili djecu zbog kraljevstva Božjega,

30   a da ne bi primio mnogostruko već u ovome vremenu, a u budućem svijetu život vječni.”

31   Tada uze on k sebi Dvanaestoricu i reče im: “Evo uzlazimo u Jeruzalem i dovršit će se sve što su proroci napisali o Sinu čovječjemu.

32   Jer će on biti predan poganima i izrugan, zlostavljen i popljuvan;

33   i izbičevat će ga i ubiti, ali će on treći dan uskrsnuti.”

34   No oni ništa od toga nisu razumjeli: te im riječi bijahu skrivene i nisu shvatili to što je bilo rečeno.

35   A kada se približio Jerihonu, kraj puta je sjedio i prosio neki slijepac.

36   Čuvši mnoštvo gdje prolazi, upita on što je to.

37   I rekoše mu da prolazi Isus Nazarećanin.

38   I povika on, rekavši: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.”

39   Oni koji su išli ispred ušutkivahu ga; no on je još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”

40   I zaustavi se Isus i zapovjedi da ga dovedu k njemu. Kada je prišao bliže upita ga on,

41   rekavši: “Što želiš da ti učinim?” I reče on: “Gospodine, da progledam.”

42   I reče mu Isus: “Progledaj: vjera te tvoja spasila.”

43   I odmah on progleda te pođe za njim slaveći Boga; a sav narod, vidjevši to, dade hvalu Bogu.

 

^