4. poglavlje
1 Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana; i odvede ga Duh u pustaru,
2 gdje ga je četrdeset dana iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo i, kad oni prođoše, ogladnje.
3 I reče mu đavao: “Ako si ti Sin Božji, zapovijedi ovome kamenu da postane kruhom.”
4 Isus mu odgovori, rekavši: “Pisano je: ‘Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj Božjoj riječi.’ ”
5 I odvede ga đavao na visoku goru i pokaza mu u trenutku sva kraljevstva svijeta.
6 I reče mu đavao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer meni je predana i dajem je kome hoću.
7 Ako se, dakle, pokloniš preda mnom, sve će biti tvoje.”
8 I odgovori Isus i reče mu: “Idi od mene, Sotono; jer je pisano: ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svojemu, i njemu jedinom služi.’ ”
9 I odvede ga on u Jeruzalem te ga postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje;
10 jer je pisano: “Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju;
11 i na svojim će te rukama oni nositi da ne udariš nogom svojom o kamen.”
12 I odgovori mu Isus, rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.’ ”
13 Kada je dovršio sve kušnje, udalji se đavao od njega na neko vrijeme.
14 I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i proširi se glas o njemu po svoj okolici.
15 I naučavao je po njihovim sinagogama i bio slavljen od sviju.
16 I dođe u Nazaret, gdje bijaše odrastao, te na dan subotnji, kao što mu bijaše običaj, uđe u sinagogu i ustade čitati.
17 I pružiše mu knjigu proroka Izaije. Kada je razvio knjigu, pronađe mjesto na kojemu je pisalo:
18 “Duh Gospodinov je na meni, jer me pomazao da propovijedam evanđelje ubogima; poslao me da iscijelim one koji su srca slomljena, da propovijedam oslobođenje sužnjima i vratim vid slijepima, da oslobodim potlačene,
19 da propovijedam godinu Gospodinova prihvaćanja.”
20 I savije on knjigu, preda je poslužitelju i sjedne. A oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.
21 I poče im govoriti: “Danas se ispunio ovaj odjeljak Pisma u vašim ušima.”
22 I svi mu potvrđivahu i divljahu se riječima milosti što su izlazile iz njegovih usta. I rekoše: “Nije li ovo sin Josipov?”
23 I reče im on: “Zacijelo ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sâm sebe’: ono što smo čuli da se zbilo u Kapernaumu, učini i ovdje u svome zavičaju.”
24 I reče: “Zaista, kažem vam: Nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju.
25 Uistinu, kažem vam, mnogo udovica bijaše u Izraelu u dane Ilijine, kada je na tri godine i šest mjeseci bilo zatvoreno nebo, kada je nastala velika glad po svoj zemlji,
26 ali ni k jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija, osim u Sareptu kod grada Sidona, k ženi koja bijaše udovica.
27 I bijaše mnogo gubavaca u Izraelu u doba proroka Elizeja, ali ni jedan od njih ne bijaše očišćen, osim Naamana Sirijca.”
28 Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom
29 pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kojemu bijaše sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.
30 No on, prošavši između njih, ode svojim putem.
31 I siđe on u Kapernaum, galilejski grad, i poučavaše ih subotama.
32 I bijahu zapanjeni njegovim naukom; jer njegova riječ bijaše silna.
33 A bijaše u sinagogi čovjek koji imaše duha nečistoga zloduha, i povika on jakim glasom:
34 “Pusti nas; što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti? Znam te tko si: Svetac Božji.”
35 I ukori ga Isus, rekavši: “Umukni i iziđi iz njega.” Nato zloduh, oborivši ga u sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.
36 I nastade opća zaprepaštenost među svima te razgovarahu međusobno govoreći: “Kakve li riječi! jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima i oni izlaze.”
37 I proširi se glas o njemu po svim mjestima u okolici.
38 I digne se on iz sinagoge i uđe u Šimunovu kuću. A Šimunovu punicu bijaše obuzela velika vrućica pa ga zamoliše za nju.
39 I stade on nad nju, zaprijeti vrućici i vrućica je pusti; i ustade ona odmah te im posluživaše.
40 A kada je zalazilo sunce, svi koji imahu oboljele od raznih bolesti dovedoše ih k njemu; i stavi on ruke na svakoga od njih i ozdravi ih.
41 Iz mnogih su izlazili zlodusi vičući i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji.” A on im, zaprijetivši, ne dopusti govoriti: jer su znali da je on Krist.
42 Kada je svanuo dan, iziđe on i ode na pusto mjesto; a mnoštvo ga je tražilo. I dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.
43 A on im reče: “I drugim gradovima trebam propovijedati o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.”
44 I propovijedao je po sinagogama u Galileji.