Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

4. poglavlje

 

 

1   Isus se pun Duha Svetoga vratio s Jordana; i odvede ga Duh u pustaru,

2   gdje ga je četrdeset dana iskušavao đavao. Tih dana nije ništa jeo i, kad oni prođoše, ogladnje.

3   I reče mu đavao: “Ako si ti Sin Božji, zapovijedi ovome kamenu da postane kruhom.”

4   Isus mu odgovori, rekavši: “Pisano je: ‘Neće čovjek živjeti samo o kruhu, nego o svakoj Božjoj riječi.’ ”

5   I odvede ga đavao na visoku goru i pokaza mu u trenutku sva kraljevstva svijeta.

6   I reče mu đavao: “Tebi ću dati svu tu vlast i slavu njihovu, jer meni je predana i dajem je kome hoću.

7   Ako se, dakle, pokloniš preda mnom, sve će biti tvoje.”

8   I odgovori Isus i reče mu: “Idi od mene, Sotono; jer je pisano: ‘Klanjaj se Gospodinu, Bogu svojemu, i njemu jedinom služi.’ ”

9   I odvede ga on u Jeruzalem te ga postavi na vrh Hrama i reče mu: “Ako si ti Sin Božji, baci se odavde dolje;

10   jer je pisano: “Anđelima će svojim zapovjediti za tebe da te čuvaju;

11   i na svojim će te rukama oni nositi da ne udariš nogom svojom o kamen.”

12   I odgovori mu Isus, rekavši: “Rečeno je: ‘Ne iskušavaj Gospodina, Boga svojega.’ ”

13   Kada je dovršio sve kušnje, udalji se đavao od njega na neko vrijeme.

14   I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i proširi se glas o njemu po svoj okolici.

15   I naučavao je po njihovim sinagogama i bio slavljen od sviju.

16   I dođe u Nazaret, gdje bijaše odrastao, te na dan subotnji, kao što mu bijaše običaj, uđe u sinagogu i ustade čitati.

17   I pružiše mu knjigu proroka Izaije. Kada je razvio knjigu, pronađe mjesto na kojemu je pisalo:

18   “Duh Gospodinov je na meni, jer me pomazao da propovijedam evanđelje ubogima; poslao me da iscijelim one koji su srca slomljena, da propovijedam oslobođenje sužnjima i vratim vid slijepima, da oslobodim potlačene,

19   da propovijedam godinu Gospodinova prihvaćanja.”

20   I savije on knjigu, preda je poslužitelju i sjedne. A oči sviju u sinagogi bijahu uprte u njega.

21   I poče im govoriti: “Danas se ispunio ovaj odjeljak Pisma u vašim ušima.”

22   I svi mu potvrđivahu i divljahu se riječima milosti što su izlazile iz njegovih usta. I rekoše: “Nije li ovo sin Josipov?”

23   I reče im on: “Zacijelo ćete mi reći ovu izreku: ‘Liječniče, izliječi sâm sebe’: ono što smo čuli da se zbilo u Kapernaumu, učini i ovdje u svome zavičaju.”

24   I reče: “Zaista, kažem vam: Nijedan prorok nije prihvaćen u svome zavičaju.

25   Uistinu, kažem vam, mnogo udovica bijaše u Izraelu u dane Ilijine, kada je na tri godine i šest mjeseci bilo zatvoreno nebo, kada je nastala velika glad po svoj zemlji,

26   ali ni k jednoj od njih ne bijaše poslan Ilija, osim u Sareptu kod grada Sidona, k ženi koja bijaše udovica.

27   I bijaše mnogo gubavaca u Izraelu u doba proroka Elizeja, ali ni jedan od njih ne bijaše očišćen, osim Naamana Sirijca.”

28   Čuvši to, svi se u sinagogi ispuniše gnjevom

29   pa poustajaše i izguraše ga iz grada; i odvedoše ga na rub brijega na kojemu bijaše sagrađen njihov grad, da ga strmoglave.

30   No on, prošavši između njih, ode svojim putem.

31   I siđe on u Kapernaum, galilejski grad, i poučavaše ih subotama.

32   I bijahu zapanjeni njegovim naukom; jer njegova riječ bijaše silna.

33   A bijaše u sinagogi čovjek koji imaše duha nečistoga zloduha, i povika on jakim glasom:

34   “Pusti nas; što mi imamo s tobom, Isuse Nazarećanine? Došao si nas uništiti? Znam te tko si: Svetac Božji.”

35   I ukori ga Isus, rekavši: “Umukni i iziđi iz njega.” Nato zloduh, oborivši ga u sredinu, iziđe iz njega nimalo mu ne naudivši.

36   I nastade opća zaprepaštenost među svima te razgovarahu međusobno govoreći: “Kakve li riječi! jer s vlašću i snagom zapovijeda nečistim duhovima i oni izlaze.”

37   I proširi se glas o njemu po svim mjestima u okolici.

38   I digne se on iz sinagoge i uđe u Šimunovu kuću. A Šimunovu punicu bijaše obuzela velika vrućica pa ga zamoliše za nju.

39   I stade on nad nju, zaprijeti vrućici i vrućica je pusti; i ustade ona odmah te im posluživaše.

40   A kada je zalazilo sunce, svi koji imahu oboljele od raznih bolesti dovedoše ih k njemu; i stavi on ruke na svakoga od njih i ozdravi ih.

41   Iz mnogih su izlazili zlodusi vičući i govoreći: “Ti si Krist, Sin Božji.” A on im, zaprijetivši, ne dopusti govoriti: jer su znali da je on Krist.

42   Kada je svanuo dan, iziđe on i ode na pusto mjesto; a mnoštvo ga je tražilo. I dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih.

43   A on im reče: “I drugim gradovima trebam propovijedati o Božjem kraljevstvu, jer sam za to poslan.”

44   I propovijedao je po sinagogama u Galileji.

 

^