Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

20. poglavlje

 

 

1   Jednoga od tih dana, dok je u Hramu poučavao narod i propovijedao evanđelje, dođoše nada nj svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama

2   te prozboriše, rekavši mu: “Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, tko je taj koji ti je dao tu vlast?”

3   I odgovori on i reče im: “Upitat ću i ja vas nešto; i odgovorite mi:

4   Je li Ivanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?”

5   I raspravljahu oni međusobno, rekavši: “Ako kažemo: ‘Od neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’

6   Ali ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.”

7   I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bijaše.

8   I reče Isus njima: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”

9   Tada on poče narodu pripovijedati ovu usporedbu: “Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na dulje vrijeme otputovao u daleku zemlju.

10   Kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova uroda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.

11   I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.

12   Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.

13   Tada reče gospodar vinograda: ‘Što da učinim? Poslat ću im svoga ljubljenoga sina; može biti da će njega poštovati kada ga vide.’

14   Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši: ‘To je baštinik: ubijmo ga da baština bude naša.’

15   I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Što će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?

16   Doći će i pogubit će te vinogradare, a vinograd će dati drugima.” Kada su oni to čuli, rekoše: “Ne daj Bože!”

17   I pogleda ih on i reče: “Što, onda, znači to što je pisano: ‘Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?

18   Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.’ ”

19   I pokušaše istoga trena svećenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao tu usporedbu.

20   I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje su hinile da su pravednici, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i ovlasti upraviteljevoj.

21   I upitaše ga, rekavši: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristran ni prema kome, nego po istini naučavaš put Božji:

22   Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”

23   Ali on proniknu njihovu lukavost, i reče im: “Zašto me iskušavate?

24   Pokažite mi novčić. Čiju sliku i natpis ima?” Oni odgovoriše: “Carevu.”

25   I reče im on: “Dajte, stoga, caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.”

26   I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.

27   Tada dođoše k njemu neki od saduceja, koji niječu da postoji uskrsnuće; i upitaše ga,

28   rekavši: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.’

29   Bijaše, dakle, sedmero braće; i uze prvi ženu i umrije bez djece.

30   I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.

31   I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.

32   Nakon svih njih umrije i žena.

33   Dakle, kojemu od njih je ženom po uskrsnuću? jer sedmorica su je imala za ženu.”

34   I odgovori im Isus, rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:

35   ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne žene se niti se udaju.

36   Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca uskrsnuća.

37   A da mrtvi uskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospodina nazvao Bogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.

38   Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.”

39   Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše: “Učitelju, dobro si rekao.”

40   I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.

41   I reče im: “Kako to govore da je Krist sin Davidov?

42   I sâm David je u Knjizi psalama rekao: ‘Reče GOSPODIN mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna

43   dok ne učinim neprijatelje tvoje podnožjem tvojim nogama.’

44   David ga, dakle, naziva Gospodinom; kako mu je, onda, sin?”

45   Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima:

46   “Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljama, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama,

47   koji proždiru kuće udovicâ i za izliku se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.”

 

^