20. poglavlje
1 Jednoga od tih dana, dok je u Hramu poučavao narod i propovijedao evanđelje, dođoše nada nj svećenički glavari i pismoznanci sa starješinama
2 te prozboriše, rekavši mu: “Reci nam, kojom vlašću to činiš? ili, tko je taj koji ti je dao tu vlast?”
3 I odgovori on i reče im: “Upitat ću i ja vas nešto; i odgovorite mi:
4 Je li Ivanovo krštenje bilo od neba ili od ljudi?”
5 I raspravljahu oni međusobno, rekavši: “Ako kažemo: ‘Od neba’, on će reći: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’
6 Ali ako kažemo: ‘Od ljudi’, sav će nas narod kamenovati: jer su uvjereni da je Ivan bio prorok.”
7 I odgovoriše da ne mogu reći odakle ono bijaše.
8 I reče Isus njima: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”
9 Tada on poče narodu pripovijedati ovu usporedbu: “Neki čovjek je posadio vinograd, iznajmio ga vinogradarima i na dulje vrijeme otputovao u daleku zemlju.
10 Kada je došlo vrijeme, posla on slugu vinogradarima da mu daju od vinogradova uroda; ali ga vinogradari istukoše i otposlaše praznih ruku.
11 I posla on drugoga slugu; ali oni i njega istukoše, osramotiše i otposlaše praznih ruku.
12 Još posla i trećega; ali oni i njega izraniše i izbaciše.
13 Tada reče gospodar vinograda: ‘Što da učinim? Poslat ću im svoga ljubljenoga sina; može biti da će njega poštovati kada ga vide.’
14 Ali kada ga vinogradari ugledaše, rasudiše međusobno, rekavši: ‘To je baštinik: ubijmo ga da baština bude naša.’
15 I izbaciše ga iz vinograda i ubiše. Što će im, dakle, učiniti gospodar vinograda?
16 Doći će i pogubit će te vinogradare, a vinograd će dati drugima.” Kada su oni to čuli, rekoše: “Ne daj Bože!”
17 I pogleda ih on i reče: “Što, onda, znači to što je pisano: ‘Kamen koji odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni?
18 Tko god padne na taj kamen, smrskat će se, a na koga on padne, u prah će ga satrti.’ ”
19 I pokušaše istoga trena svećenički glavari i pismoznanci staviti ruke na nj; ali bojahu se naroda, jer su shvatili da je protiv njih ispripovijedao tu usporedbu.
20 I vrebahu na nj; i poslaše uhode koje su hinile da su pravednici, da ga uhvate u riječi i predaju vlasti i ovlasti upraviteljevoj.
21 I upitaše ga, rekavši: “Učitelju, znamo da pravo govoriš i naučavaš, i nisi pristran ni prema kome, nego po istini naučavaš put Božji:
22 Je li nam dopušteno dati porez caru ili nije?”
23 Ali on proniknu njihovu lukavost, i reče im: “Zašto me iskušavate?
24 Pokažite mi novčić. Čiju sliku i natpis ima?” Oni odgovoriše: “Carevu.”
25 I reče im on: “Dajte, stoga, caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.”
26 I ne mogoše ga uhvatiti u riječima pred narodom pa, zadivljeni njegovim odgovorom, umuknuše.
27 Tada dođoše k njemu neki od saduceja, koji niječu da postoji uskrsnuće; i upitaše ga,
28 rekavši: “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Ako nečiji brat, koji je imao ženu, umre bez djece, neka njegov brat uzme tu ženu i podigne sjeme svome bratu.’
29 Bijaše, dakle, sedmero braće; i uze prvi ženu i umrije bez djece.
30 I drugi je uze za ženu, ali i on umrije bez djece.
31 I treći je uze, a tako i sva sedmorica: i ne ostaviše djece i pomriješe.
32 Nakon svih njih umrije i žena.
33 Dakle, kojemu od njih je ženom po uskrsnuću? jer sedmorica su je imala za ženu.”
34 I odgovori im Isus, rekavši: “Djeca ovoga svijeta žene se i udaju:
35 ali oni koji budu smatrani dostojnima onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih, ne žene se niti se udaju.
36 Ni umrijeti više ne mogu: jer su jednaki anđelima; i djeca su Božja, jer su djeca uskrsnuća.
37 A da mrtvi uskrsavaju pokazao je i Mojsije kod grma, kad je Gospodina nazvao Bogom Abrahamovim, i Bogom Izakovim, i Bogom Jakovljevim.
38 Jer nije on Bog mrtvih, nego živih: jer svi njemu žive.”
39 Odgovarajući, neki od pismoznanaca rekoše: “Učitelju, dobro si rekao.”
40 I ne usuđivahu ga se nakon toga išta pitati.
41 I reče im: “Kako to govore da je Krist sin Davidov?
42 I sâm David je u Knjizi psalama rekao: ‘Reče GOSPODIN mome Gospodinu: Sjedni mi zdesna
43 dok ne učinim neprijatelje tvoje podnožjem tvojim nogama.’
44 David ga, dakle, naziva Gospodinom; kako mu je, onda, sin?”
45 Tada, dok ga je slušao sav narod, reče on svojim učenicima:
46 “Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljama, i vole pozdrave na trgovima i najviša sjedala u sinagogama i glavna mjesta na gozbama,
47 koji proždiru kuće udovicâ i za izliku se dugo mole: oni će primiti veću kaznu.”