Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

23. poglavlje

 

 

1   I digne se sva ona svjetina i odvede ga k Pilatu.

2   I počeše ga optuživati, rekavši: “Ovoga smo našli kako izopačava narod i zabranjuje davati porez caru govoreći da je on sâm Krist Kralj.”

3   I upita ga Pilat, rekavši: “Ti si kralj Židovâ?” On mu odgovori i reče: “To ti kažeš.”

4   Tada Pilat reče svećeničkim glavarima i narodu: “Nikakve krivice ne nalazim na tome čovjeku.”

5   Ali oni još žešće navaljivahu, rekavši: “Buni narod naučavajući po svoj židovskoj zemlji, počevši od Galileje i dovde.”

6   Kada je Pilat čuo za Galileju, upita je li taj čovjek Galilejac.

7   Doznavši da je iz ovlasti Herodove, posla ga Herodu, koji tih dana također bijaše u Jeruzalemu.

8   A kada je Herod ugledao Isusa, uvelike se obradova: jer odavno ga je već htio vidjeti, budući da je mnogo o njemu slušao, i nadao se da će ga vidjeti kako čini kakvo čudo.

9   Ispitivao ga je mnogim riječima, ali mu on nije ništa odgovorio.

10   A stajali su ondje i svećenički glavari i pismoznanci i žestoko ga optuživali.

11   I Herod ga, zajedno sa svojim vojnicima, ponizi i ismija; i odjenu ga u otmjenu opravu i posla natrag Pilatu.

12   Toga dana Pilat i Herod postadoše prijatelji; jer prije bijahu u međusobnu neprijateljstvu.

13   I sazva Pilat svećeničke glavare i starješine i narod,

14   i reče im: “Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da izopačava narod. I evo, ispitao sam ga pred vama, no nisam našao na tome čovjeku krivnju u pogledu onoga za što ga optužujete;

15   a ni Herod: jer vas poslah i k njemu. I evo, on nije počinio ništa što zaslužuje smrt.

16   Kaznit ću ga, dakle, i pustiti.”

17   (Jer je za blagdan imao obvezu pustiti im nekoga.)

18   No oni svi zajedno povikaše: “Ukloni ovoga i pusti nam Barabu!”

19   (A taj zbog neke pobune počinjene u gradu, i zbog umorstva, bijaše bačen u tamnicu.)

20   Stoga im Pilat ponovno prozbori, jer je htio osloboditi Isusa,

21   ali oni i dalje vikahu: “Razapni, razapni ga!”

22   I reče im on po treći put: “Zašto, ta kakvo zlo je ovaj učinio? Nisam na njemu našao ništa što zaslužuje smrt: kaznit ću ga, dakle, i pustiti.”

23   Ali oni navaljivahu zahtijevajući na sav glas da ga se razapne. I nadvladaše njihovi glasovi i glasovi svećeničkih glavara.

24   I presudi Pilat da im bude po njihovu zahtjevu.

25   I pusti im onoga koji zbog pobune i umorstva bijaše bačen u tamnicu, koga su zaiskali, a Isusa predade njima na volju.

26   Kada su ga odvodili, uhvatiše nekog Šimuna, Cirenca, koji je dolazio s polja, i staviše na nj križ da ga nosi za Isusom.

27   I slijedilo ga je veliko mnoštvo naroda, i žene, koje su ga oplakivale i naricale za njim.

28   Okrenuvši se k njima, Isus reče: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite za mnom, nego plačite za sobom i za svojom djecom.

29   Jer, evo, dolaze dani u koje će govoriti: ‘Blagoslovljene nerotkinje i utrobe koje nikada nisu rodile i prsa koja nikada nisu dojila.’

30   Tada će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas’ i brdima: ‘Pokrijte nas.’

31   Jer ako tako čine sa zelenim stablom, što li će se suhome učiniti?”

32   A vodili su i drugu dvojicu, zločince, da ih pogube s njim.

33   Kada su došli na mjesto zvano Lubanja, razapeše ondje njega i zločince: jednoga zdesna, a drugoga slijeva.

34   Tada Isus reče: “Oče, oprosti im; jer ne znaju što čine.” I razdijeliše halje njegove i baciše kocku.

35   I stajaše ondje narod gledajući. Zajedno s njima rugahu mu se i glavari, rekavši: “Druge je spasio; neka spasi sâm sebe ako je on Krist, izabranik Božji.”

36   A rugahu mu se i vojnici prilazeći mu, nudeći ga octom

37   i govoreći: “Ako si ti kralj Židovâ, spasi sâm sebe.”

38   A bijaše i natpis iznad njega, ispisan grčkim, latinskim i hebrejskim slovima: OVO JE KRALJ ŽIDOVA.

39   Jedan od obješenih zločinaca pogrđivaše ga, rekavši: “Ako si ti Krist, spasi sebe i nas.”

40   A drugi ga prekori, rekavši: “Zar se ne bojiš Boga ni ti koji si pod istom osudom?

41   Ali mi po pravdi, jer primamo ono što smo djelima zaslužili: ali ovaj ništa loše nije učinio.”

42   I reče Isusu: “Sjeti me se, Gospodine, kada dođeš u svoje kraljevstvo.”

43   I reče mu Isus: “Zaista, kažem ti: Danas ćeš biti sa mnom u raju.”

44   I bijaše oko šestoga sata, i spusti se tama na svu zemlju do devetoga sata.

45   I pomrači se sunce, a hramski se zastor razdera po sredini.

46   I povika Isus jakim glasom: “Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj!” I, rekavši tako, predade duh.

47   A kada stotnik vidje što se dogodilo, poče on slaviti Boga, rekavši: “Uistinu, ovaj čovjek bijaše pravednik.”

48   A sve mnoštvo koje se bilo okupilo to gledati, vidjevši što se dogodilo, vraćalo se udarajući se u prsa.

49   A podalje stajahu svi koji su ga poznavali, i žene koje su ga slijedile iz Galileje, i gledahu to.

50   I gle, bijaše ondje čovjek imenom Josip; vijećnik, dobar čovjek i pravedan

51   (on nije bio pristao uz njihovu odluku i postupak), iz Arimateje, židovskoga grada, koji je i sâm iščekivao kraljevstvo Božje.

52   On pristupi Pilatu i zaiska Isusovo tijelo.

53   I skine ga, uvije ga u platno i položi u grobnicu isklesanu u stijeni, u koju još nitko nije bio položen.

54   A taj dan bijaše Priprava i svitala je Subota.

55   A pratile su ga i žene koje su došle s njim iz Galileje: razgledale su grobnicu i kako je položeno njegovo tijelo.

56   Zatim su se vratile i pripravile miomirise i pomasti; a u Subotu su mirovale po propisu.

 

^