Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

8. poglavlje

 

 

1   Poslije toga poče on prolaziti svim gradovima i selima propovijedajući i navješćujući evanđelje kraljevstva Božjega; i bijahu s njim Dvanaestorica

2   i neke žene koje bijahu izliječene od zlih duhova i slabosti: Marija zvana Magdalena, iz koje je izišlo sedam zloduhova,

3   i Ivana, žena Herodova upravitelja Huze, i Suzana, i mnoge druge, koje mu posluživahu od svojih dobara.

4   A kada se okupilo mnoštvo naroda, i iz svakoga su grada dolazili k njemu, reče im on putem usporedbe:

5   “Iziđe sijač sijati svoje sjeme i, dok je sijao, neko pade kraj puta, bî pogaženo i ptice ga nebeske pojedoše.

6   Neko pade na kamen i, čim niknu, odmah se osuši, jer nije imalo vlage.

7   Neko pade među trnje; i poraste trnje s njim i uguši ga.

8   Ostalo pade na dobru zemlju, naraste i urodi stostrukim plodom.” Rekavši to, poviče: “Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

9   I upitaše ga njegovi učenici: “Što bi bila ta usporedba?”

10   A on reče: “Vama je dano znati tajne kraljevstva Božjega, a ostalima je u usporedbama: da gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.

11   A ovo je usporedba: Sjeme je riječ Božja.

12   Oni kraj puta su oni koji čuju, a tada dolazi đavao i odnosi riječ iz njihovih srdaca da ne bi povjerovali i bili spašeni.

13   Oni na kamenu su oni koji, kada čuju, s radošću prime riječ; ali nemaju korijena: neko vrijeme vjeruju, a u doba kušnje otpadnu.

14   A ono koje je palo među trnje jesu oni koji, kada su čuli, krenu, ali se uguše brigama i bogatstvom i nasladama ovoga života te ne donesu plod do savršenosti.

15   No ono u dobroj zemlji jesu oni koji riječ, kada je čuju, čuvaju u plemenitu i dobru srcu te donose plod u ustrajnosti.

16   Nitko svjetiljku, kada je upali, ne pokriva posudom ili je stavlja pod postelju, nego je stavlja na njezino postolje da oni koji ulaze vide svjetlost.

17   Jer ništa nije tajno što se neće očitovati, niti je skriveno išta što se neće saznati i izići na vidjelo.

18   Pazite, dakle, kako slušate: jer tko god ima, dat će mu se, a tko nema, oduzet će mu se i ono što mu se čini da ima.”

19   Tada dođoše k njemu njegova majka i braća, ali ne mogoše do njega zbog stiske.

20   I dojaviše mu neki: “Tvoja majka i tvoja braća stoje vani i žele te vidjeti.”

21   A on im odgovori i reče: “Moja majka i moja braća su ovi koji slušaju riječ Božju i vrše je.”

22   Jednoga dana uđe on u lađu sa svojim učenicima, i reče im: “Prijeđimo preko na drugu stranu jezera.” I otisnuše se.

23   No dok su plovili, on zaspa. I spusti se olujni vjetar na jezero; i poče ih preplavljati voda te bijahu u velikoj opasnosti.

24   I pristupiše mu i probudiše ga, rekavši: “Učitelju, Učitelju, ginemo.” Tada on ustade i zaprijeti vjetru i razbjesnjeloj vodi: i prestadoše te nastade tišina.

25   I reče im: “Gdje vam je vjera?” Prestrašeni i začuđeni jedan drugome govorahu: “Tko li je ovaj! jer i vjetrovima i vodi zapovijeda, i pokoravaju mu se.”

26   I doploviše do zemlje Gadarenaca, koja je nasuprot Galileji.

27   Čim je izišao na kopno, dođe mu iz grada u susret neki čovjek koji već dugo vremena imaše zloduhe. Nije se uopće odijevao ni stanovao u kući, nego u grobnicama.

28   Kada on ugleda Isusa, zaurla, pade ničice pred njim i jakim glasom reče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te, ne muči me.”

29   (Jer on bijaše zapovjedio nečistome duhu da iziđe iz toga čovjeka. Jer mnogo puta ga je već spopadao; i čuvali su ga svezana lancima i okovima, no raskidao bi spone i zloduh bi ga gonio u pustaru.)

30   I upita ga Isus: “Kako ti je ime?” A on reče: “Legija”, jer u njega bijahu ušli mnogi zlodusi.

31   I zaklinjahu ga da im ne zapovijedi da odu u bezdan.

32   A bijaše ondje poveće krdo svinja što su pasle po gori; i zaklinjahu ga oni da im dopusti ući u njih. I dopusti im.

33   Tada iziđoše zlodusi iz čovjeka i uđoše u svinje: i sjuri se krdo niz obronak u jezero i podavi se.

34   Vidjevši što se dogodilo, oni koji su ih pasli pobjegoše i razglasiše to u gradu i po okolici.

35   Iziđoše tada vidjeti što se dogodilo i, došavši k Isusu, nađoše čovjeka iz kojega bijahu izišli zlodusi gdje sjedi do Isusovih nogu odjeven i zdrave pameti pa se prestrašiše.

36   A oni koji to vidješe ispripovjediše im na koji način je ozdravio taj koji bijaše opsjednut zlodusima.

37   Tada ga sve ono mnoštvo iz gadarenske okolice zamoli da ode od njih, jer ih je obuzeo golem strah. I uđe on u lađu te se vrati natrag.

38   A čovjek iz kojega bijahu izišli zlodusi zamoli ga da može ostati s njim, ali ga Isus otposla, rekavši:

39   “Vrati se svojoj kući i pripovijedaj sve što ti je učinio Bog.” I ode on razglašujući po svemu gradu sve što mu je učinio Isus.

40   A kada se Isus vratio, mnoštvo ga radosno prihvati, jer su ga svi očekivali.

41   I gle, dođe neki čovjek po imenu Jair, koji bijaše predstojnik sinagoge. On pade Isusu pred noge i zamoli ga da dođe u njegovu kuću,

42   jer imaše jednu jedinu kćer, staru otprilike dvanaest godina, koja je umirala. I dok je on išao, mnoštvo ga je tiskalo.

43   A neka žena koja je već dvanaest godina bolovala od izljeva krvi, koja je sve svoje imanje potrošila na liječnike, a nijedan je nije mogao izliječiti,

44   priđe mu odostraga, dotakne rub njegove halje i odmah joj se zaustavi krvarenje.

45   I reče Isus: “Tko me dotaknuo?” Kada su svi zanijekali, Petar i oni koji bijahu s njim rekoše: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritiska, a ti kažeš: ‘Tko me dotaknuo?’ ”

46   No Isus reče: “Netko me dotaknuo, jer vidim da je sila izišla iz mene.”

47   Vidjevši da je otkrivena, žena sva dršćući pristupi te mu, pavši preda nj, pred svim narodom ispriča zbog čega ga je dotakla i kako istoga trenutka bijaše ozdravljena.

48   I reče joj on: “Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru.”

49   Dok je on još govorio, dođe jedan iz kuće predstojnika sinagoge, rekavši ovomu: “Umrla ti je kći, ne muči više Učitelja.”

50   Ali kada je Isus to čuo, odgovori mu on, rekavši: “Ne boj se: samo vjeruj i ona će biti iscijeljena.”

51   Došavši u kuću, nikome ne dopusti da uđe s njim, osim Petru, i Jakovu, i Ivanu, i djevojčinu ocu i majci.

52   I plakahu svi i žalovahu za njom; ali on reče: “Ne plačite, nije umrla, nego spava.”

53   I podsmjehivahu mu se znajući da je umrla.

54   No on ih sve istjera van, uhvati je za ruku i pozva, rekavši: “Djevojko, ustani.”

55   I vrati se duh njezin te ona istoga trena ustade, a on zapovjedi da joj dadu jesti.

56   Njezini roditelji bijahu zapanjeni, no on im zapovjedi da nikome ne govore što se zbilo.

 

^