10. poglavlje
1 Nakon toga Gospodin odredi i drugu sedamdesetoricu te ih posla po dvojicu pred svojim licem u svaki grad i mjesto kamo je kanio doći.
2 Stoga im reče: “Žetva je uistinu velika, ali je radnika malo: molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.
3 Idite: evo, šaljem vas kao janjad među vukove.
4 Nemojte sa sobom nositi ni novčarku, ni torbu, ni obuću; i nikoga putem ne pozdravljajte.
5 U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir ovoj kući.’
6 Bude li tko ondje sin mira, počinut će na njoj mir vaš; ako li ne, vratit će se k vama.
7 U toj kući ostanite te jedite i pijte ono što vam daju: jer vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.
8 I u koji god grad uđete i prime vas, jedite ono što se stavi pred vas;
9 i ozdravljajte bolesnike koji su u njemu, i recite im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje.’
10 I u koji god grad uđete i ne prime vas, iziđite na njegove ulice i recite:
11 ‘Čak i prašinu vašega grada, koja se na nas uhvatila, otresamo protiv vas. Ipak, ovo znajte: Približilo vam se kraljevstvo Božje.’
12 Kažem vam da će Sodomi u onaj dan biti podnošljivije negoli tome gradu.
13 Jao tebi, Korazine! jao tebi, Betsaido! Da su u Tiru i Sidonu bila učinjena silna djela koja su bila učinjena u vama, odavno bi se već pokajali sjedeći u kostrijeti i pepelu.
14 Ali Tiru i Sidonu će na sudu biti podnošljivije negoli vama.
15 I ti, Kapernaume, koji si se do neba uzvisio, do pakla ćeš biti strovaljen.
16 Onaj tko sluša vas, mene sluša; tko prezire vas, mene prezire; a tko mene prezire, prezire onoga koji me poslao.”
17 I vratiše se Sedamdesetorica s radošću, rekavši: “Gospodine, čak nam se i zlodusi pokoravaju u tvoje ime.”
18 I reče im on: “Gledao sam Sotonu gdje kao munja pada s neba.
19 Evo, dajem vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i nad svom silom neprijateljevom: i ništa vam uopće neće nauditi.
20 No ne radujte se tome što vam se pokoravaju duhovi, nego se radije radujte zato što su vaša imena zapisana na nebu.”
21 U taj čas obradova se Isus u duhu te reče: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si to sakrio od mudrih i umnih i razotkrio malenima. Da, Oče, jer se tebi tako svidjelo.
22 Sve mi je predao Otac moj; i nitko ne zna tko je Sin, nego Otac; niti tko je Otac, nego Sin i onaj kome ga Sin hoće objaviti.”
23 I okrenu se nasamo učenicima i reče im: “Blagoslovljene su oči koje vide to što vi gledate;
24 jer kažem vam, mnogi su proroci i kraljevi htjeli vidjeti to što vi gledate, ali nisu vidjeli, i čuti to što vi slušate, ali nisu čuli.”
25 I gle, ustade neki zakonoznanac te, iskušavajući ga, reče: “Učitelju, što moram činiti da baštinim život vječni?”
26 On mu reče: “Što piše u Zakonu? Kako čitaš?”
27 Odgovarajući, on reče: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga.”
28 I reče mu on: “Ispravno si odgovorio. To čini i živjet ćeš.”
29 Ali on, htjevši se opravdati, reče Isusu: “A tko je moj bližnji?”
30 Odgovori Isus, rekavši: “Neki čovjek silazeći iz Jeruzalema u Jerihon upadne među razbojnike, koji mu svukoše odjeću, raniše ga i odoše ostavivši ga polumrtva.
31 Slučajno je neki svećenik silazio tim putem te ga, kada ga ugleda, zaobiđe.
32 Jednako tako i Levit: kada je došao do toga mjesta, priđe, pogleda ga i zaobiđe.
33 No neki Samarijanac putujući dođe do njega i sažali se na nj kada ga ugleda.
34 I pristupi mu te mu povije rane zalivši ih uljem i vinom, stavi ga na svoju živinu, odvede ga u svratište i pobrine se za nj.
35 Idućeg dana, kada je odlazio, izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče mu: ‘Pobrini se za njega; i ako što više potrošiš, ja ću ti platiti kada ponovno dođem.’
36 Dakle, što misliš, koji je od te trojice bio bližnji onome koji je upao među razbojnike?”
37 On reče: “Onaj koji mu je iskazao milosrđe.” Tada mu Isus reče: “Idi i ti čini tako.”
38 Dok su putovali, uđe on u neko selo; i primi ga u svoju kuću neka žena po imenu Marta.
39 A imaše ona sestru koja se zvala Marija, koja je sjela do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ.
40 No Marta bijaše zauzeta mnogim posluživanjem pa mu pristupi i reče: “Gospodine, zar ne mariš što me sestra ostavila da sama poslužujem? Reci joj, stoga, da mi pomogne.”
41 I odgovori joj Isus, rekavši: “Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ zbog mnogo toga,
42 a jedno je potrebno: Marija je odabrala taj dobar dio, koji joj neće biti oduzet.”