Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

22. poglavlje

 

 

1   A bližio se blagdan beskvasnih kruhova, koji se naziva Pasha.

2   I tražili su svećenički glavari i pismoznanci kako da ga ubiju; jer se bojahu naroda.

3   Tada uđe Sotona u Judu zvanog Iskariot, koji se ubrajao u Dvanaestoricu.

4   I ode on dogovoriti se sa svećeničkim glavarima i zapovjednicima kako da im ga preda.

5   Poveseliše se oni i obvezaše se dati mu novac.

6   I obeća on; i tražio je prigodu da im ga preda kada ne bude mnoštva.

7   Tada dođe Dan beskvasnih kruhova, u koji treba zaklati pashu.

8   I posla on Petra i Ivana, rekavši: “Idite i pripravite nam pashu, da jedemo.”

9   Rekoše mu oni: “Gdje želiš da pripravimo?”

10   I reče im on: “Evo, čim uđete u grad susrest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom; pođite za njim u kuću u koju uđe.

11   I recite domaćinu te kuće: ‘Učitelj ti poručuje: Gdje je soba za goste u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?’

12   On će vam pokazati veliku namještenu prostoriju na katu: ondje pripravite.”

13   I odoše oni i nađoše tako kako im je on rekao i pripraviše pashu.

14   A kada je došao taj sat, sjede on za stol, i dvanaestorica apostola s njim.

15   I reče im on: “Željno sam htio ovu pashu jesti s vama prije svoga trpljenja.

16   Jer, kažem vam: Nipošto neću više jesti od nje dok se ona ne ispuni u kraljevstvu Božjem.”

17   I uze on čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom.

18   Jer, kažem vam: Neću više piti od trsova ploda dok ne dođe kraljevstvo Božje.”

19   I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im ga govoreći: “Ovo je tijelo moje, koje se za vas daje: ovo činite u spomen na mene.”

20   Isto tako i čašu, nakon što večeraše, rekavši: “Ova čaša je novi savez u mojoj krvi, koja se za vas prolijeva.

21   “Ali, evo, ruka onoga koji me izdaje sa mnom je na stolu.

22   Uistinu, Sin čovječji ide kao što je određeno, ali jao onomu čovjeku po kojemu ga se izdaje!”

23   I počeše se oni međusobno ispitivati koji bi od njih bio taj koji će to učiniti.

24   A izbi i prepirka među njima kojega bi od njih trebalo smatrati najvećim.

25   I reče im on: “Kraljevi pogana gospodare nad njima i oni koji nad njima vladaju nazivaju se dobrotvorima.

26   Ali vi nećete tako; nego, onaj koji je najveći među vama neka bude kao najmlađi, a starješina kao onaj koji poslužuje.

27   Jer koji je veći, onaj koji sjedi za stolom ili onaj koji poslužuje? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao onaj koji poslužuje.

28   Vi ste oni koji su ustrajali sa mnom u mojim kušnjama.

29   I dodjeljujem vam kraljevstvo, kao što ga je meni dodijelio moj Otac:

30   da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu i sjedite na prijestoljima sudeći dvanaest Izraelovih plemena.”

31   I reče Gospodin: “Šimune, Šimune, evo, Sotona vas je zaiskao da vas može rešetati kao pšenicu:

32   ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera pa, kada se obratiš, učvrsti svoju braću.”

33   I reče mu on: “Gospodine, s tobom sam spreman ići i u tamnicu i u smrt.”

34   I reče on: “Kažem ti, Petre, neće se danas oglasiti pijetao prije negoli triput zaniječeš da me poznaješ.”

35   I reče im: “Kada sam vas poslao bez novčarke i torbe i obuće, je li vam išta nedostajalo?” Oni rekoše: “Ništa.”

36   Tada im on reče: “No sada neka uzme novčarku onaj tko je ima, isto i svoju torbu; a onaj tko nema mač neka proda svoju halju i kupi ga.

37   Jer, kažem vam, sada se na meni treba dovršiti ono što je napisano: ‘I bî ubrojen među zločince’; jer ono što se odnosi na mene ima svršetak.”

38   I rekoše mu: “Gospodine, evo ovdje dva mača”; i reče im on: “Dosta je.”

39   I iziđe on te, po svome običaju, pođe na Maslinsku goru; a slijediše ga i njegovi učenici.

40   Našavši se na tome mjestu, reče im: “Molite da ne zađete u napast.”

41   Povukavši se od njih otprilike koliko bi se kamenom dobacilo, klekne i stade moliti:

42   “Oče, ako hoćeš otkloni ovu čašu od mene: ali ne moja volja, nego tvoja neka bude.”

43   I ukaza mu se anđeo s neba i okrijepi ga.

44   Našavši se u predsmrtnoj muci, još je žešće molio; i bijaše njegov znoj kao velike kapi krvi što padahu na zemlju.

45   Kad je ustao od molitve, dođe do učenika i nađe ih zaspale zbog žalosti;

46   i reče im: “Zašto spavate? Ustanite i molite da ne zađete u napast.”

47   I dok je još govorio, eto svjetine; a onaj koji se zvao Juda, jedan od Dvanaestorice, išao je pred njima. I približi se on Isusu da ga poljubi.

48   A Isus mu reče: “Juda, poljupcem predaješ Sina čovječjega?”

49   Kada oni oko njega vidješe što će uslijediti, rekoše mu: “Gospodine, da udarimo mačem?”

50   I udari jedan od njih slugu velikog svećenika i odsiječe mu desno uho.

51   I odgovori Isus i reče: “Pustite, dosta je.” I dotakne mu uho i iscijeli ga.

52   Tada Isus onima koji su došli na nj, svećeničkim glavarima, i hramskim zapovjednicima, i starješinama, reče: “Kao na razbojnika ste izišli s mačevima i toljagama?

53   Dok sam svakodnevno bio s vama u Hramu niste pružili ruke na mene; no ovo je vaš trenutak i vlast tame.”

54   Tada ga pograbiše i odvedoše; i uvedoše ga u kuću velikog svećenika. A Petar je slijedio izdaleka.

55   A kada su posred dvora zapalili vatru i posjedali zajedno, sjede Petar među njih.

56   No neka mlada sluškinja ga spazi gdje sjedi kraj vatre, prodorno ga pogleda i reče: “I ovaj je bio s njim.”

57   I zanijeka ga on, rekavši: “Ženo, ne poznajem ga.”

58   Nedugo nakon toga ugleda ga netko drugi pa reče: “I ti si od njih.” I reče Petar: “Čovječe, nisam.”

59   I prođe otprilike jedan sat, kadli neki drugi samouvjereno ustvrdi, rekavši: “Uistinu, i ovaj je bio s njim; jer je Galilejac.”

60   I reče Petar: “Čovječe, ne znam što govoriš.” I istoga se trena, dok je on još govorio, oglasi pijetao.

61   I okrene se Gospodin i pogleda Petra. I sjeti se Petar Gospodinove riječi, kako mu bijaše rekao: “Prije negoli se pijetao oglasi, zanijekat ćeš me tri puta.”

62   I iziđe Petar van i gorko zaplaka.

63   A ljudi koji su držali Isusa, rugahu mu se i udarahu ga.

64   Povezavši mu oči, udarahu ga po licu i zapitkivahu govoreći: “Proreci tko je taj koji te udario?”

65   I još su mu mnogo toga pogrdno govorili.

66   Čim je osvanuo dan okupi se narodno starješinstvo, i svećenički glavari i pismoznanci, te ga dovedoše pred svoje vijeće, rekavši:

67   “Jesi li ti Krist? Reci nam.” I reče im on: “Ako vam kažem, nećete vjerovati,

68   a ako vas zapitam, nećete mi odgovoriti niti me pustiti.

69   Od sada će Sin čovječji sjediti zdesna Sile Božje.”

70   Tada svi rekoše: “Ti si, dakle, Sin Božji?” I reče im on: “Vi kažete da Ja jesam.”

71   I rekoše oni: “Što nam još treba svjedočanstvo? jer sami smo čuli iz njegovih usta.”

 

^