Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

12. poglavlje

 

 

1   A u međuvremenu, kada se okupilo nebrojeno mnoštvo ljudi, tako da su jedni druge gazili, poče on ponajprije govoriti svojim učenicima: “Čuvajte se kvasca farizejskoga, to jest licemjerja.

2   Jer ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće saznati.

3   Stoga će se sve ono što ste u tami rekli, na svjetlu čuti, a ono što ste po sobama u uho šaptali, po krovovima će se propovijedati.

4   I kažem vama, svojim prijateljima: Nemojte se bojati onih koji ubijaju tijelo, a nakon toga ne mogu više ništa učiniti.

5   Nego, pokazat ću vam koga se trebate bojati: Bojte se onoga koji, nakon što ubije, ima moć baciti u pakao. Jest, kažem vam, njega se bojte.

6   Ne prodaje li se pet vrabaca za dva novčića? i ni jedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7   A vama su čak i vlasi na glavi sve izbrojene. Stoga se nemojte bojati: vi ste vredniji mnogo više negoli mnoštvo vrabaca.

8   Također vam kažem: Tko god prizna mene pred ljudima, i Sin čovječji priznat će njega pred anđelima Božjim;

9   ali onaj tko mene zaniječe pred ljudima, bit će zanijekan pred anđelima Božjim.

10   I tko god veli riječ protiv Sina čovječjega, bit će mu oprošteno; ali onome tko pohuli protiv Svetoga Duha, neće se oprostiti.

11   A kada vas dovedu pred sinagoge, i poglavare, i vlasti, ne brinite kako ili što ćete odgovoriti, ili što ćete reći,

12   jer će vas Duh Sveti u taj čas poučiti što trebate reći.”

13   Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli baštinu sa mnom.”

14   I reče mu on: “Čovječe, tko me postavio za suca ili djelitelja nad vama?”

15   I reče im: “Pazite i čuvajte se pohlepe; jer ničiji život nije u obilju onoga što posjeduje.”

16   I ispriča im usporedbu govoreći: “Nekom bogatom čovjeku obilno je urodila zemlja

17   pa je u sebi razmišljao: ‘Što da učinim? jer nemam gdje pohraniti svoj urod.’

18   I reče: ‘Ovo ću učiniti: srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće pa ću ondje skupiti sav svoj urod i svoja dobra.

19   I reći ću svojoj duši: Dušo, evo imaš mnogo dobara u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij i uživaj.’

20   Ali mu Bog reče: ‘Luđače, još noćas će se tvoja duša zatražiti od tebe; a čije će biti to što si pripravio ?’

21   Tako je s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”

22   I reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za svoj život, što ćete jesti; ni za tijelo, što ćete odjenuti.

23   Život je vredniji od jela i tijelo je vrednije od odijela.

24   Promotrite gavrane; jer oni ne siju ni ne žanju, nemaju spremišta ni žitnice i Bog ih hrani: koliko više ste vi vredniji od ptica?

25   I tko od vas može zabrinutošću dodati svome stasu jedan lakat?

26   Ako, dakle, ni ono najmanje ne možete, što ste onda zabrinuti za ostalo?

27   Promotrite ljiljane kako rastu: ne trude se, ne predu, a kažem vam da se ni Salomon u svoj svojoj slavi nije zaodjenuo kao jedan od njih.

28   Ako travu, koja je danas na polju, a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, koliko li će više vas, malovjerni?

29   Nemojte tražiti što ćete jesti ili što ćete piti; i ne uznemirujte se.

30   Jer sve to traže pogani ovoga svijeta, i zna vaš Otac da vam je to potrebno.

31   Nego, tražite radije kraljevstvo Božje, i sve će vam se to nadodati.

32   Ne boj se, stado malo, jer svidjelo se Ocu vašemu dati vam kraljevstvo.

33   Prodajte ono što posjedujete i dajte milostinju; načinite sebi novčarke koje ne stare, blago neprolazno na nebesima, gdje se kradljivac ne primiče ni moljac ne uništava.

34   Jer gdje vam je blago, ondje će vam biti i srce.

35   Neka vam bokovi budu opasani i svjetiljke vaše upaljene,

36   a vi budite slični ljudima koji čekaju svoga gospodara kada se vraća s vjenčanja da mu otvore odmah čim stigne i pokuca.

37   Blagoslovljene su one sluge koje gospodar, kada dođe, nađe gdje bdiju. Zaista, kažem vam da će se opasati, posaditi ih za stol, pristupiti i posluživati ih.

38   I dođe li za druge straže, ili za treće straže, i nađe ih tako, blagoslovljene su te sluge.

39   A ovo znajte: kada bi domaćin znao u koji sat kradljivac dolazi, bdio bi i ne bi dopustio da mu se provali u kuću.

40   Zato i vi budite pripravni: jer Sin čovječji dolazi u sat u koji i ne mislite.”

41   Tada mu Petar reče: “Gospodine, govoriš li tu usporedbu nama ili svima?”

42   I reče Gospodin: “Tko je onaj vjerni i mudri upravitelj kojega će njegov gospodar postaviti nad svojim ukućanima da im u pravo vrijeme daje njihovo jelo?

43   Blagoslovljen je onaj sluga kojega njegov gospodar, kada dođe, nađe da tako radi.

44   Uistinu, kažem vam da će ga postaviti nad svim svojim imanjem.

45   No rekne li taj sluga u svome srcu: ‘Odgodio je moj gospodar svoj dolazak’ te počne tući sluge i sluškinje, jesti i piti i opijati se,

46   doći će gospodar toga sluge u dan u koji ga on ne očekuje i u sat koji ne zna, i rasjeći će ga i dodijeliti mu dio među nevjernicima.47 A onaj sluga koji je znao volju svoga gospodara, a nije se pripremio niti je učinio po njegovoj volji, dobit će mnogo udaraca.

48   No onaj koji nije znao, ali je učinio ono što zaslužuje udarce, dobit će malo udaraca. Jer kome god je mnogo dano, mnogo će se od njega iskati; i kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati.

49   Oganj sam došao baciti na zemlju, i što hoću ako je već planuo?

50   Ali krštenjem se imam krstiti; i kako sam tjeskoban dok se to ne dovrši.

51   Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Ne, kažem vam, nego podjelu.

52   Jer bit će odsada petorica u jednoj kući razdijeljena: trojica protiv dvojice i dvojica protiv trojice.

53   Podijelit će se otac protiv sina i sin protiv oca, majka protiv kćeri i kći protiv majke, svekrva protiv snahe svoje i snaha protiv svoje svekrve.”

54   A i narodu reče: “Kad vidite da se na zapadu diže oblak, odmah kažete: ‘Dolazi pljusak’; i bude tako.

55   A kad vidite da puše južni vjetar, kažete: ‘Bit će vrućine’; i bude.

56   Licemjeri, lice zemlje i neba znate prosuditi; kako onda ne prosuđujete ovo vrijeme?

57   Zašto sami od sebe ne sudite što je pravo?

58   Kada ideš sa svojim protivnikom pred glavara, već na putu se potrudi da ga se oslobodiš; da te ne odvuče k sucu, sudac te preda izvršitelju, a izvršitelj te baci u tamnicu.

59   Kažem ti, nipošto nećeš izići odande dok ne isplatiš sve do posljednjeg novčića.”

 

^