13. poglavlje
1 U ono doba bijahu nazočni neki koji su mu dojavili o Galilejcima čiju je krv Pilat pomiješao s njihovim žrtvama.
2 I odgovori Isus i reče im: “Mislite li da su ti Galilejci, zato što su tako stradali, bili veći grešnici od svih Galilejaca?
3 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete slično propasti.
4 Ili onih osamnaest na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih, mislite li da su oni bili veći dužnici od svih ljudi koji žive u Jeruzalemu?
5 Nipošto, kažem vam; nego, ako se ne pokajete, svi ćete jednako propasti.”
6 A ispripovijeda i ovu usporedbu: “Neki čovjek imaše smokvu zasađenu u svome vinogradu pa dođe tražiti ploda na njoj i ne nađe.
7 Tada reče vinogradaru: ‘Evo, već tri godine dolazim tražiti plod na ovoj smokvi i ne nalazim ga: posijeci je; zašto da iscrpljuje zemlju?’
8 A on mu odgovori i reče: ‘Gospodaru, ostavi je još ove godine da je okopam i pognojim.
9 Ako donese plod, dobro; ako li ne, kasnije ćeš je posjeći.’ ”
10 U subotu je naučavao u jednoj od sinagoga.
11 I gle, bijaše ondje žena koja osamnaest godina imaše duha nemoći, i bijaše pogrbljena te se uopće nije mogla uspraviti.
12 Kada je ugleda, dozva je Isus k sebi i reče joj: “Ženo, oslobođena si od svoje nemoći.”
13 I položi na nju ruke, a ona se odmah uspravi te poče slaviti Boga.
14 A nadstojnik sinagoge, zbog toga što ju je Isus ozdravio u subotu, srdito reče mnoštvu: “Šest je dana u koje treba raditi: stoga dolazite i liječite se u te dane, a ne u dan subotnji.”
15 I odgovori mu Gospodin, i reče: “Licemjeru, ne odriješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala i odvodi ga napojiti?
16 Nije li ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona bijaše svezao, evo već je osamnaest godina, trebalo odriješiti od te spone u dan subotnji?”
17 Na te njegove riječi postidješe se svi njegovi protivnici, a sav se narod radovaše zbog svih veličanstvenih djela koja je on učinio.
18 Tada reče: “Čemu je slično kraljevstvo Božje? i s čime da ga usporedim?
19 Slično je zrnu gorušice, koje čovjek uzme, baci u svoj vrt te ono uzraste i postane veliko stablo; i ptice nebeske mu se nasele po granama.”
20 I opet reče: “S čime da usporedim kraljevstvo Božje?
21 Ono je slično kvascu, koji žena uzme i sakrije u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.”
22 I prolazio je kroz gradove i sela naučavajući te putovao prema Jeruzalemu.
23 Tada mu netko reče: “Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?” I reče im on:
24 “Trudite se da uđete na uska vrata: jer će mnogi, kažem vam, tražiti da uđu i neće moći.
25 Kad jednom gospodar kuće ustane i zatvori vrata, a vi, stojeći vani, počnete kucati na vrata govoreći: ‘Gospodine, Gospodine, otvori nam’, on će vam odgovoriti i reći: ‘Ne znam vas odakle ste.’
26 Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili u tvojoj nazočnosti, i naučavao si na našim ulicama.’
27 Ali on će reći: ‘Kažem vam, ne znam vas odakle ste; odstupite od mene, svi vi zločinitelji.’
28 Ondje će biti plač i škrgut zubi kada ugledate Abrahama, i Izaka, i Jakova, i sve proroke, u kraljevstvu Božjem, a sebe izbačene van.
29 I doći će s istoka i sa zapada, i sa sjevera i juga i sjediti u kraljevstvu Božjemu.
30 I gle, ima posljednjih koji će biti prvi, i ima prvih koji će biti posljednji.”
31 Istoga dana pristupiše neki od farizeja, rekavši mu: “Iziđi i odlazi odavde, jer te Herod želi ubiti.”
32 I reče im on: “Idite i recite toj lisici: ‘Evo, izgonim zloduhe i liječim danas i sutra, a treći dan postajem savršen.
33 No danas, sutra i prekosutra moram nastaviti, jer ne može biti da prorok pogine izvan Jeruzalema.’
34 O, Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su ti poslani, koliko puta htjedoh okupiti tvoju djecu kao što kvočka okuplja svoje piliće pod svoja krila, ali ne htjedoste!
35 Evo, ostavlja vam se kuća opustošena. I, zaista, kažem vam: Nećete me vidjeti dok ne dođe trenutak kada ćete reći: ‘Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.’ ”