Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

14. poglavlje

 

 

1   Kada je jedne subote otišao pojesti kruha u kuću nekog farizejskog starješine, oni ga vrebahu.

2   I gle, bijaše pred njim neki čovjek koji imaše vodenu bolest.

3   I reče Isus, odgovarajući zakonoznancima i farizejima: “Je li dopušteno subotom liječiti?”

4   No oni šutješe. I dotakne onoga, ozdravi ga i otpusti.

5   I odgovori im, rekavši: “Koji od vas, padne li mu magarac ili vol u jamu, neće odmah ići izvući ga u dan subotnji?”

6   I ponovno mu ne mogahu odgovoriti na to.

7   I ispripovijeda usporedbu onima koji bijahu pozvani, kada ih je vidio kako biraju prva mjesta, rekavši im:

8   “Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na najviše mjesto; da ne bude pozvan netko časniji od tebe

9   pa dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i veli ti: ‘Ustupi mjesto ovome.’ Tada ćeš, postiđen, morati zauzeti najniže mjesto.

10   Nego, kada si pozvan, idi i sjedni na najniže mjesto; tako da ti onaj koji te pozvao, kada dođe, veli: ‘Prijatelju, pomakni se naviše.’ Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima.

11   Jer svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

12   Tada i onome koji ga je pozvao reče: “Kada ti priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svoje prijatelje, ni svoju braću, ni svoju rodbinu, ni bogate susjede: da ne bi i oni tebe zauzvrat pozvali i nadoknadili ti.

13   Nego, kada priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe;

14   i bit ćeš blagoslovljen, zato što ti oni nemaju čime nadoknaditi: jer će ti se nadoknaditi za uskrsnuća pravednih.”

15   Čuvši to, jedan od onih koji su sjedili s njim za stolom reče mu: “Blagoslovljen je onaj tko bude jeo kruh u Božjem kraljevstvu.”

16   Tada mu on reče: “Neki čovjek priredi veliku večeru i pozva mnoge.

17   I posla svoga slugu u doba večere da pozvanima kaže: ‘Dođite, jer sve je već spremno.’

18   A oni se svi jednodušno počeše ispričavati. Prvi mu reče: ‘Njivu sam kupio i moram je ići pogledati. Molim te, smatraj me ispričanim.’

19   Drugi reče: ‘Kupio sam pet jarmova volova i idem ih okušati. Molim te, smatraj me ispričanim.’

20   A treći reče: ‘Oženio sam se i zato ne mogu doći.’

21   Vrativši se, taj sluga javi to svome gospodaru. Tada gospodar kuće, gnjevan, reče svome sluzi: ‘Iziđi brzo na trgove i gradske ulice i dovedi ovamo siromahe, i sakate, i hrome, i slijepe.’

22   I reče sluga: ‘Gospodaru, učinjeno je kao što si naredio, i još ima mjesta.’

23   I reče gospodar sluzi: ‘Iziđi na putove i među živice i prisili ih neka uđu, da mi se napuni kuća;

24   jer, kažem vam: Ni jedan od onih ljudi koji su bili pozvani neće okusiti moju večeru.’ ”

25   S njim je išlo veliko mnoštvo. I okrene se on te im reče:

26   “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca, i majku, i ženu, i djecu, i braću, i sestre, pa i sâm svoj život, ne može biti moj učenik.

27   I tko god ne nosi svoj križ i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.

28   Jer koji to od vas, kada hoće graditi kulu, najprije ne sjedne i proračuna trošak ima li dovoljno da je dovrši?

29   Da ga ne bi, nakon što postavi temelj i ne može je dovršiti, svi koji to vide počeli ismijavati,

30   rekavši: ‘Ovaj čovjek je počeo graditi, a nije mogao dovršiti.’

31   Ili, koji kralj, kada polazi u rat s drugim kraljem, neće najprije sjesti i posavjetovati se može li s deset tisuća presresti onoga koji protiv njega dolazi s dvadeset tisuća?

32   Ako ne može, dok je onaj još daleko poslat će poslanstvo da zatraži uvjete za mir.

33   Jednako tako ni jedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje ne može biti moj učenik.

34   Dobra je sol; ali ako sol izgubi okus, čime će se ona začiniti?

35   Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište, nego je van bacaju. Tko ima uši da čuje, neka čuje!”

 

^