6. poglavlje
1 Druge subote po Prvoj prolazio je on kroz polja žita; a njegovi su učenici trgali klasje, trljali ga rukama i jeli.
2 I rekoše im neki od farizeja: “Zašto činite to što subotom nije dopušteno činiti?”
3 I odgovori im Isus i reče: “Zar niste čitali što je učinio David kada je ogladnio on i oni koji bijahu s njim?
4 Kako je ušao u Dom Božji, uzeo i jeo prikazne kruhove te dao i onima koji bijahu s njim; što nije dopušteno jesti nikome, osim svećenicima.”
5 I reče im: “Sin čovječji Gospodar je i subote.”
6 Jedne druge subote ušao je u sinagogu i naučavao; a bijaše ondje čovjek kome desna ruka bijaše usahla.
7 I vrebahu pismoznanci i farizeji hoće li u subotu ozdravljivati, kako bi našli razlog za optužbu protiv njega.
8 Ali on je znao njihove misli pa reče čovjeku koji imaše usahlu ruku: “Ustani i stani u sredinu.” I ustade on i stane.
9 Tada im Isus reče: “Pitam vas: Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo? život spasiti ili ga upropastiti?”
10 I, pogledavši ih sve uokolo, reče čovjeku: “Ispruži ruku.” I učini on tako: i bijaše mu ruka iscijeljena, zdrava kao i druga.
11 A oni se ispuniše bijesom pa se počeše međusobno dogovarati što da učine Isusu.
12 Onih dana iziđe on u goru moliti te provede svu noć moleći se Bogu.
13 Kada se razdanilo, dozva on svoje učenike i izabra od njih dvanaestoricu, koje prozva i apostolima:
14 Šimuna (kojega nazva i Petrom) i njegova brata Andriju, Jakova i Ivana, Filipa i Bartolomeja,
15 Mateja i Tomu, Jakova, sina Alfejeva, i Šimuna zvanog Revnitelj,
16 i Judu, brata Jakovljeva, i Judu Iskariota, koji bijaše i izdajnik.
17 I siđe on s njima te se zaustavi na ravnici, kao i mnoštvo njegovih učenika i veliko mnoštvo naroda iz sve Judeje, Jeruzalema i iz primorja Tira i Sidona, koji su ga došli slušati i da budu ozdravljeni od svojih bolesti,
18 kao i oni koje su mučili nečisti duhovi, i ozdravili su.
19 Sve to mnoštvo tražilo je da ga se dotakne: jer je sila izlazila iz njega i sve ih liječila.
20 I podigne on oči prema svojim učenicima govoreći: “Blagoslovljeni budite vi, siromašni, jer vaše je kraljevstvo Božje.
21 Blagoslovljeni ste vi koji sada gladujete, jer ćete se nasititi. Blagoslovljeni ste vi koji sada plačete, jer ćete se smijati.
22 Blagoslovljeni ste vi kada vas ljudi zamrze i kada vas izopće iz svoga društva i pogrde vas, i izbace vaše ime kao zločinačko zbog Sina čovječjega.
23 Radujte se u taj dan i skačite od veselja, jer evo, plaća vaša velika je u nebu: jer jednako tako činili su prorocima oci njihovi.”
24 “Ali jao vama koji ste bogati! jer ste vi već primili svoju utjehu.
25 Jao vama koji ste siti! jer ćete vi gladovati. Jao vama koji se sada smijete! jer ćete vi jadikovati i plakati.
26 Jao vama kada svi ljudi budu govorili dobro o vama! jer jednako su činili lažnim prorocima oci njihovi.
27 “Ali vama koji slušate velim: Ljubite svoje neprijatelje, činite dobro onima koji vas mrze,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.
29 Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti oduzima ogrtač ne brani da ti uzme i halju.
30 Svakomu tko od tebe traži daj, a od onoga tko otima tvoja dobra ne traži natrag.
31 I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.
32 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube.
33 I ako dobro činite onima koji vama dobro čine, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici to isto čine.
34 I ako pozajmljujete onima od kojih se nadate dobiti, kakvu hvalu imate? Jer i grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.
35 Nego, ljubite svoje neprijatelje, i činite dobro, i pozajmljujte ne nadajući se ničemu natrag; i bit će vam plaća velika, i bit ćete djeca Svevišnjega: jer je on dobar prema nezahvalnima i prema zlima.
36 Budite, dakle, milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.
37 “Nemojte suditi pa nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni: oprostite i oprostit će vam se.
38 Dajte i dat će vam se; mjeru dobru, nabijenu, natresenu, preobilnu, dat će vam u njedra vaša; jer istom mjerom kojom vi mjerite, vama će se zauzvrat mjeriti.”
39 I ispripovijeda im usporedbu: “Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu pasti?
40 Nije učenik nad svojim učiteljem, nego će svaki koji je savršen biti kao njegov učitelj.
41 Što gledaš trun u oku brata svojega, a balvan što je u tvome oku ne opažaš?
42 Ili, kako možeš svome bratu reći: ‘Brate, daj da izvadim trun koji je u tvome oku’, kada sâm u svome oku balvan ne opažaš? Licemjeru, izbaci najprije balvan iz oka svojega pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun što je u oku tvoga brata.
43 Jer ne postoji dobro stablo koje rađa nevaljalim plodom ni nevaljalo stablo koje rađa dobrim plodom:
44 jer svako se stablo poznaje po svome plodu. S trnja ne kupe smokve, niti s bodljikava grmlja beru grožđe.
45 Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca iznosi ono što je dobro, a zao čovjek iz zle riznice svoga srca iznosi ono što je zlo, jer iz obilja srca usta njegova govore.
46 Zašto me zazivate ‘Gospodine, Gospodine’, a ne činite ono što govorim?
47 Tko god dolazi k meni i sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan:
48 sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa duboko i postavi temelj na stijeni. Kada dođe poplava, bujica žestoko udari na tu kuću i ne može je uzdrmati, jer je utemeljena na stijeni.
49 Ali onaj tko čuje i ne vrši, nalik je čovjeku koji bez temelja sagradi kuću na zemlji: udari na nju žestoko bujica i ona se odmah sruši; i bijaše od te kuće golema ruševina.”