19. poglavlje
1 I uđe Isus u Jerihon te je prolazio kroza nj.
2 I gle, bijaše ondje čovjek imenom Zakej, koji bijaše nadcarinik i bijaše bogat.
3 I htjede on vidjeti tko je to Isus, ali nije mogao zbog mnoštva, jer je bio niska rasta.
4 I potrča on naprijed i uzvere se na smokvu da ga vidi, jer je on trebao proći onuda.
5 Kada je došao do toga mjesta, pogleda Isus uvis, ugleda ga i reče mu: “Zakeju, žurno siđi, jer se danas trebam zadržati u tvojoj kući.”
6 I siđe on žurno i s radošću ga primi.
7 A svi koji su to vidjeli mrmljahu, rekavši: “Svratio je u goste čovjeku grešniku.”
8 A Zakej ustade i reče Gospodinu: “Evo, Gospodine, polovicu svoga imetka dajem siromasima; i ako sam ikome uzeo nešto na prijevaru, vraćam mu četverostruko.”
9 I reče mu Isus: “Danas je došlo spasenje ovoj kući, jer je i on sin Abrahamov.
10 Jer Sin čovječji je došao potražiti i spasiti ono što je izgubljeno.”
11 I dok su oni to slušali, pridoda on i ispripovijeda jednu usporedbu; zato što je bio nadomak Jeruzalemu i zato što su oni mislili da će se odmah pojaviti kraljevstvo Božje.
12 Reče on, dakle: “Neki ugledan čovjek ode u daleku zemlju da primi za sebe kraljevstvo i da se vrati.
13 I dozva on svojih deset slugu i preda im deset mnâ; i reče im: ‘Trgujte dok ja ne dođem.’
14 Ali njegovi su ga građani mrzili pa poslaše za njim poslanstvo, rekavši: ‘Nećemo da taj kraljuje nad nama.’
15 Kada se on, primivši kraljevstvo, vratio, zapovjedi da mu dozovu one sluge kojima bijaše predao novac, da sazna koliko je svaki zaradio trgovanjem.
16 Tada pristupi prvi, rekavši: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je deset mnâ.’
17 I reče mu on: ‘Dobro, dobri slugo: budući da si bio vjeran u najmanjemu, vladaj nad deset gradova.’
18 I dođe drugi, rekavši: ‘Gospodaru, tvoja mna donijela je pet mnâ.’
19 I njemu reče: ‘I ti budi nad pet gradova.’
20 Dođe i treći, rekavši: ‘Gospodaru, evo tvoje mne, koju sam držao pohranjenu u marami.
21 Bojao sam te se, jer si čovjek strog: uzimaš ono što nisi pohranio i žanješ ono što nisi posijao.’
22 I reče mu on: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo. Znao si da sam čovjek strog: uzimam ono što nisam pohranio i žanjem ono što nisam posijao.
23 Zašto onda nisi dao moj novac u banku da po povratku zatražim svoje s dobitkom?’
24 I reče onima koji stajahu ondje: ‘Uzmite od njega tu mnu i dajte je onomu koji ima deset mnâ.’
25 I rekoše mu: ‘Gospodaru, on ima deset mnâ.’
26 ‘Jer, kažem vam: Svakome tko ima dat će se, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.
27 A te moje neprijatelje, koji nisu htjeli da kraljujem nad njima, dovedite ovamo i preda mnom ih pogubite.’ ”
28 Kada je to ispripovijedao, krene on naprijed uzlazeći u Jeruzalem.
29 A kada se približio Betfagi i Betaniji, kod gore zvane Maslinska, posla dvojicu svojih učenika,
30 rekavši: “Pođite u selo pred vama. U njemu ćete, čim uđete, naći privezano magare na kojemu dosad još nitko od ljudi nije sjedio: odvežite ga i dovedite ovamo.
31 A ako vas netko upita: ‘Zašto ga odvezujete?’ recite mu ovako: ‘Zato što treba Gospodinu.’ ”
32 I odoše ti koji bijahu poslani i nađoše sve onako kako im je on rekao.
33 Dok su oni odvezivali magare, rekoše im njegovi vlasnici: “Zašto odvezujete magare?”
34 I rekoše oni: “Gospodinu treba.”
35 I odvedoše ga Isusu te prebaciše svoje halje na magare i posjednuše Isusa.
36 I, kako je on prolazio, prostirahu oni svoje ogrtače po putu.
37 A kada se on približio, već na obronku Maslinske gore, poče se sve ono mnoštvo učenika radovati i jakim glasom hvaliti Boga za sva silna djela što ih bijahu vidjeli,
38 govoreći: “Blagoslovljen neka je Kralj koji dolazi u ime Gospodinovo: mir na nebu i slava na visinama.”
39 A neki od farizeja iz mnoštva rekoše mu: “Učitelju, ukori svoje učenike.”
40 I odgovori im on i reče: “Kažem vam da će, ako ovi ušute, kamenje povikati.”
41 A kada se približio i ugledao grad, zaplaka nad njim
42 govoreći: “Kada bi i ti, barem u ovaj svoj dan, spoznao ono što je za tvoj mir! Ali sada je to skriveno tvojim očima.
43 Jer doći će na tebe dani kada će te tvoji neprijatelji okružiti bedemom, opkoliti te i pritisnuti sa svih strana.
44 I sravnit će te sa zemljom, i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu: zato što nisi prepoznao trenutak svoga pohođenja.”
45 I uđe on u Hram te poče izgoniti one koji su ondje prodavali i one koji su kupovali,
46 rekavši im: “Pisano je: ‘Dom moj, Dom je molitve’, a vi ste od njega načinili špilju razbojničku.”
47 I naučavao je danomice u Hramu. A svećenički glavari i pismoznanci i narodni prvaci nastojahu ga pogubiti.
48 Ali ne mogoše naći što bi učinili: jer ga je sav narod vrlo pozorno slušao.