11. poglavlje
1 Jednom se na nekome mjestu molio pa mu, kada prestade, jedan od njegovih učenika reče: “Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.”
2 I reče im: “Kada se molite, recite: Oče naš, koji jesi u nebu, sveti se ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja, kako u nebu, tako i na zemlji.
3 Kruh naš svagdanji daj nam svaki dan.
4 I oprosti nam grijehe naše, jer i mi opraštamo svakome dužniku svojemu. I ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla.”
5 I reče im: “Koji bi od vas imao prijatelja kome bi otišao u ponoć i rekao mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri hljeba kruha,
6 jer prijatelj mi je došao s puta, a nemam što staviti preda nj’,
7 a onaj bi mu iznutra odgovorio: ‘Ne uznemiravaj me. Vrata su već zatvorena i djeca moja sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dadem.’
8 Kažem vam: Ako on i ne ustane i dadne mu zato što mu je prijatelj, ustat će zbog njegova dosađivanja i dati mu koliko god mu treba.
9 I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se; tražite i naći ćete; kucajte i otvorit će vam se.
10 Jer svatko tko ište, prima; i onaj tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.
11 Ako sin zaište kruha od bilo koga od vas tko je otac, hoće li mu on dati kamen? ili ako zaište ribu, hoće li mu umjesto ribe zmiju dati?
12 Ili ako zaište jaje, hoće li mu dati štipavca?
13 Ako dakle vi, premda ste zli, znate dobre darove davati svojoj djeci, koliko li će više vaš Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga ištu?”
14 I izgonio je nekog zloduha, a on bijaše nijem. Kada je zloduh izišao, nijemi progovori; i zadivi se mnoštvo.
15 No neki od njih rekoše: “Po Belzebubu, knezu zlih duhova, izgoni on zloduhe.”
16 A drugi su, iskušavajući ga, tražili od njega neki znak s neba.
17 Ali on im, znajući njihove misli, reče: “Svako kraljevstvo razdijeljeno protiv sebe, opusti, i kuća razdijeljena protiv kuće, pada.
18 Ako je i Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati njegovo kraljevstvo? jer kažete da ja po Belzebubu izgonim zle duhove.
19 Ako ja po Belzebubu izgonim zle duhove, po kome ih izgone vaši sinovi? Zbog toga će vam oni biti sucima.
20 Ali ako ja prstom Božjim izgonim zle duhove, nedvojbeno je došlo na vas kraljevstvo Božje.
21 Sve dok jaki naoružan čuva svoju palaču, u miru su sva dobra njegova;
22 ali čim na nj dođe jači od njega i svlada ga, otme mu sve njegovo naoružanje u koje se bijaše uzdao i razdijeli njegov plijen.
23 Onaj tko nije sa mnom, protiv mene je; i onaj tko sa mnom ne sabire, rasipa.
24 Kada nečisti duh iziđe iz čovjeka, prolazi bezvodnim mjestima tražeći počinak. Ne našavši ga, veli: ‘Vratit ću se u svoju kuću odakle sam izišao.’
25 Došavši, nađe je pometenu i uređenu.
26 Tada ode i uzme si sedam drugih duhova, opakijih od sebe, te oni uđu i nastane se ondje; i postane posljednje stanje toga čovjeka gore negoli prvotno.”
27 Dok je on to govorio, digne glas neka žena iz mnoštva i reče mu: “Blagoslovljena utroba koja te nosila i prsa koja si sisao.”
28 No on reče: “Naprotiv, blagoslovljeni su oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je.”
29 Kada se natisnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: “Zao je naraštaj ovaj: znak traži; ali mu se neće dati znak, osim znaka Jone proroka.
30 Jer kao što Jona bijaše znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome naraštaju.
31 Kraljica juga ustat će na sudu s ljudima ovoga naraštaja i osuditi ih: jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a gle, ovdje je veći od Salomona.
32 Građani Ninive ustat će na sudu s ovim naraštajem i osuditi ga: jer su se oni pokajali na Jonino propovijedanje, a gle, ovdje je veći od Jone.
33 Nitko svjetiljku, kada je upali, ne stavlja na skriveno mjesto, niti pod posudu, nego na postolje, da oni koji ulaze vide svjetlost.
34 Oko je svjetiljka tijelu. Kada ti je, dakle, oko zdravo, sve tijelo ti je ispunjeno svjetlošću; a kada je zlo, i tijelo ti je ispunjeno tamom.
35 Gledaj, dakle, da svjetlo koje je u tebi ne bude tama.
36 Ako je, dakle, sve tvoje tijelo puno svjetla, bez imalo tame, sve će biti puno svjetla, kao kada te osvijetli sjajna svjetlost svjetiljke.”
37 Kada je on to dorekao, zamoli ga neki farizej da objeduje s njim. I uđe on i sjedne k jelu.
38 A kada farizej to vidje, začudi se što se prije objeda nije najprije oprao.
39 No Gospodin mu reče: “Pa sada, vi farizeji čistite vanjštinu čaše i zdjele, a vaša nutrina puna je grabežljivosti i zloće.
40 Bezumnici, nije li onaj koji je načinio vanjštinu i nutrinu načinio?
41 Nego, od onoga što imate dajte milostinju, i gle, sve vam je čisto.
42 Ali jao vama, farizeji! jer dajete desetinu od metvice i rute i svakovrsnog povrća, a zapostavljate pravednost i ljubav Božju: ovo je trebalo činiti, a ono ne zapostaviti.
43 Jao vama, farizeji! jer volite prva sjedala u sinagogama i pozdrave na trgovima.
44 Jao vama, pismoznanci i farizeji, licemjeri! jer ste kao nezamjetljivi grobovi po kojima ljudi hodaju, a da ih nisu ni svjesni.”
45 Tada mu jedan od zakonoznanaca odgovori, rekavši: “Učitelju, govoreći to vrijeđaš i nas.”
46 A on reče: “I vama jao, zakonoznanci! jer tovarite na ljude bremena preteška za nošenje, a sami se ni jednim svojim prstom ne dotičete bremenâ.
47 Jao vama! jer gradite spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali.
48 Uistinu svjedočite da odobravate djela svojih otáca: oni su ih poubijali, a vi im spomenike gradite.
49 Zbog toga i reče mudrost Božja: ‘Poslat ću k njima proroke i apostole, i neke od njih će poubijati i progoniti,
50 da se od ovoga naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od utemeljenja svijeta:
51 od krvi Abelove do krvi Zaharije, koji je stradao između žrtvenika i Hrama.’ Zaista, kažem vam: Tražit će se to od ovoga naraštaja.
52 Jao vama, zakonoznanci! jer ste oteli ključ znanja: sami niste ušli, a spriječili ste one koji su htjeli ući!”
53 I dok im je to govorio, počeše pismoznanci i farizeji žestoko navaljivati navodeći ga da govori o mnogočemu:
54 vrebali su na nj pokušavajući uloviti štogod iz njegovih usta, kako bi ga mogli optužiti.