2. poglavlje
1 U one dane iziđe odredba cara Augusta da se popiše sav svijet.
2 (Bijaše to prvi popis izvršen kada je upravitelj Sirije bio Kvirinije.)
3 I išli su na popis svi, svaki u svoj grad.
4 I Josip je uzašao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem (jer on bijaše iz doma i obitelji Davidove),
5 da se upiše zajedno s Marijom, svojom vjenčanom ženom, koja bijaše trudna.
6 I dok bijahu ondje, navršiše se dani da ona rodi.
7 I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu.
8 I bijahu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom.
9 I gle, anđeo Gospodinov dođe nad njih i slava ih Gospodinova obasja; i silno se prestrašiše.
10 I reče im anđeo: “Ne bojte se; jer evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti, koja će biti za sav narod.
11 Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin.
12 A ovo će vam biti znak: naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.”
13 I odjednom se anđelu pridruži mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći:
14 “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.”
15 Čim su anđeli otišli od njih na nebo, pastiri rekoše jedan drugome: “Pođimo, dakle, do Betlehema i pogledajmo što se to dogodilo; to što nam je Gospodin obznanio.”
16 I dođoše žurno te nađoše Mariju i Josipa, i novorođenče gdje leži u jaslama.
17 Kada su vidjeli to, obznaniše posvuda ono što im bijaše rečeno o tome djetetu.
18 I zadiviše se svi koji su to čuli tome što su im ispripovijedali pastiri.
19 A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu.
20 I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im bijaše rečeno.
21 A kada se navršilo osam dana za obrezanje djeteta, nazvaše ga imenom ISUS, kako ga je nazvao anđeo prije negoli je začet u utrobi.
22 Kada su se po Mojsijevu Zakonu navršili dani njezina čišćenja, doniješe ga u Jeruzalem prikazati Gospodinu
23 (kao što je pisano u Gospodinovu Zakonu: “Svako muško koje otvori maternicu nazvat će se svetim Gospodinu”)
24 i prinijeti žrtvu po onome što je rečeno u Gospodinovu Zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”
25 I gle, bijaše u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao je utjehu Izraelovu; i bijaše na njemu Duh Sveti.
26 Njemu bî objavljeno po Duhu Svetome da neće vidjeti smrt prije negoli vidi Gospodinova Krista.
27 I dođe on po Duhu u Hram i, kada roditelji uniješe dijete Isusa da obave za nj što treba po običaju Zakona,
28 uze ga on u ruke te blagoslovi Boga i reče:
29 “Sada otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru,
30 jer su oči moje vidjele tvoje spasenje,
31 koje si pripravio pred licem svih naroda:
32 svjetlo da rasvijetli pogane i slavu svoga naroda, Izraela.”
33 I divljahu se Josip i majka njegova tome što se o njemu govori.
34 I blagoslovi ih Šimun te reče Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak kojemu će se protiviti
35 (jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca.”
36 I bijaše neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Ašerova plemena. Ona bijaše u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina;
37 i bijaše ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine. Nije napuštala Hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama.
38 I ona je, došavši upravo u taj sat, na isti način dala hvalu Gospodinu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.
39 I kada su obavili sve po Gospodinovu Zakonu, vratiše se oni u Galileju, u svoj grad Nazaret.
40 A dijete je raslo i jačalo u duhu ispunjavajući se mudrošću; i bijaše na njemu milost Božja.
41 A njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem na blagdan Pashe.
42 I kada mu bijaše dvanaest godina uzađoše oni u Jeruzalem po običaju toga blagdana.
43 A kada su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostade u Jeruzalemu; a nisu za to znali Josip i majka njegova.
44 Pretpostavljajući da je među suputnicima, otišli su dan hoda; i tražili su ga među rodbinom i znancima.
45 Ne našavši ga, vratiše se natrag u Jeruzalem tražeći ga.
46 Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i ispituje.
47 Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni njegovom razboritošću i odgovorima.
48 Kada ga ugledaše, bijahu zapanjeni; i reče mu majka njegova: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”
49 I reče im on: “Kako to da ste me tražili? Niste li znali da mi se baviti onime što je Oca mojega?”
50 No oni ne razumješe riječ koju im je rekao.
51 I siđe s njima te dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. A majka njegova je čuvala sve to u svome srcu.
52 I napredovao je Isus u mudrosti i stasu i naklonosti s Bogom i ljudima.