Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Luki

 

2. poglavlje

 

 

1   U one dane iziđe odredba cara Augusta da se popiše sav svijet.

2   (Bijaše to prvi popis izvršen kada je upravitelj Sirije bio Kvirinije.)

3   I išli su na popis svi, svaki u svoj grad.

4   I Josip je uzašao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zove Betlehem (jer on bijaše iz doma i obitelji Davidove),

5   da se upiše zajedno s Marijom, svojom vjenčanom ženom, koja bijaše trudna.

6   I dok bijahu ondje, navršiše se dani da ona rodi.

7   I rodi ona svoga sina, prvorođenca, povi ga u pelene i položi u jasle, jer za njih ne bijaše mjesta u svratištu.

8   I bijahu u tome kraju pastiri, koji prebivahu u polju čuvajući noću stražu nad svojim stadom.

9   I gle, anđeo Gospodinov dođe nad njih i slava ih Gospodinova obasja; i silno se prestrašiše.

10   I reče im anđeo: “Ne bojte se; jer evo, javljam vam dobru vijest o velikoj radosti, koja će biti za sav narod.

11   Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj, koji je Krist Gospodin.

12   A ovo će vam biti znak: naći ćete novorođenče povijeno u pelene gdje leži u jaslama.”

13   I odjednom se anđelu pridruži mnoštvo nebeske vojske hvaleći Boga i govoreći:

14   “Slava Bogu na visinama, a na zemlji mir, prema ljudima dobra volja.”

15   Čim su anđeli otišli od njih na nebo, pastiri rekoše jedan drugome: “Pođimo, dakle, do Betlehema i pogledajmo što se to dogodilo; to što nam je Gospodin obznanio.”

16   I dođoše žurno te nađoše Mariju i Josipa, i novorođenče gdje leži u jaslama.

17   Kada su vidjeli to, obznaniše posvuda ono što im bijaše rečeno o tome djetetu.

18   I zadiviše se svi koji su to čuli tome što su im ispripovijedali pastiri.

19   A Marija je čuvala sve te riječi u sebi i promišljala o njima u svome srcu.

20   I vratiše se pastiri slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im bijaše rečeno.

21   A kada se navršilo osam dana za obrezanje djeteta, nazvaše ga imenom ISUS, kako ga je nazvao anđeo prije negoli je začet u utrobi.

22   Kada su se po Mojsijevu Zakonu navršili dani njezina čišćenja, doniješe ga u Jeruzalem prikazati Gospodinu

23   (kao što je pisano u Gospodinovu Zakonu: “Svako muško koje otvori maternicu nazvat će se svetim Gospodinu”)

24   i prinijeti žrtvu po onome što je rečeno u Gospodinovu Zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”

25   I gle, bijaše u Jeruzalemu neki čovjek imenom Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao je utjehu Izraelovu; i bijaše na njemu Duh Sveti.

26   Njemu bî objavljeno po Duhu Svetome da neće vidjeti smrt prije negoli vidi Gospodinova Krista.

27   I dođe on po Duhu u Hram i, kada roditelji uniješe dijete Isusa da obave za nj što treba po običaju Zakona,

28   uze ga on u ruke te blagoslovi Boga i reče:

29   “Sada otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po riječi svojoj, u miru,

30   jer su oči moje vidjele tvoje spasenje,

31   koje si pripravio pred licem svih naroda:

32   svjetlo da rasvijetli pogane i slavu svoga naroda, Izraela.”

33   I divljahu se Josip i majka njegova tome što se o njemu govori.

34   I blagoslovi ih Šimun te reče Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovo dijete je postavljeno za pad i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak kojemu će se protiviti

35   (jest, a i tebi samoj će mač probosti dušu) da se razotkriju namisli mnogih srdaca.”

36   I bijaše neka Ana, proročica, kći Fanuelova, iz Ašerova plemena. Ona bijaše u poodmakloj dobi, a od doba svoga djevičanstva živjela je s mužem sedam godina;

37   i bijaše ona udovica od otprilike osamdeset i četiri godine. Nije napuštala Hram, nego je danju i noću služila Bogu postovima i molitvama.

38   I ona je, došavši upravo u taj sat, na isti način dala hvalu Gospodinu i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.

39   I kada su obavili sve po Gospodinovu Zakonu, vratiše se oni u Galileju, u svoj grad Nazaret.

40   A dijete je raslo i jačalo u duhu ispunjavajući se mudrošću; i bijaše na njemu milost Božja.

41   A njegovi su roditelji svake godine išli u Jeruzalem na blagdan Pashe.

42   I kada mu bijaše dvanaest godina uzađoše oni u Jeruzalem po običaju toga blagdana.

43   A kada su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostade u Jeruzalemu; a nisu za to znali Josip i majka njegova.

44   Pretpostavljajući da je među suputnicima, otišli su dan hoda; i tražili su ga među rodbinom i znancima.

45   Ne našavši ga, vratiše se natrag u Jeruzalem tražeći ga.

46   Nakon tri dana nađoše ga u Hramu gdje sjedi posred učiteljâ, sluša ih i ispituje.

47   Svi koji su ga slušali bijahu zapanjeni njegovom razboritošću i odgovorima.

48   Kada ga ugledaše, bijahu zapanjeni; i reče mu majka njegova: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.”

49   I reče im on: “Kako to da ste me tražili? Niste li znali da mi se baviti onime što je Oca mojega?”

50   No oni ne razumješe riječ koju im je rekao.

51   I siđe s njima te dođe u Nazaret; i bijaše im poslušan. A majka njegova je čuvala sve to u svome srcu.

52   I napredovao je Isus u mudrosti i stasu i naklonosti s Bogom i ljudima.

 

^