Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

1. poglavlje

 

2. poglavlje, 3. poglavlje, 4. poglavlje, 5. poglavlje, 6. poglavlje, 7. poglavlje, 8. poglavlje, 9. poglavlje, 10. poglavlje, 11. poglavlje, 12. poglavlje, 13. poglavlje, 14. poglavlje, 15. poglavlje, 16. poglavlje, 17. poglavlje, 18. poglavlje, 19. poglavlje, 20. poglavlje, 21. poglavlje

 

1   U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše s Bogom i Riječ bijaše Bog.

2   On u početku bijaše s Bogom.

3   Sve je po njemu postalo, i nije bez njega postalo ništa što je postalo.

4   U njemu bijaše život, i život bijaše svjetlo ljudima.

5   I svijetli svjetlo u tami i tama ga ne obuze.

6   Pojavi se čovjek poslan od Boga, čije ime bijaše Ivan.

7   On je došao kao svjedok svjedočiti za Svjetlo, da svi povjeruju po njemu.

8   Ne bijaše on to Svjetlo, nego bijaše poslan svjedočiti za Svjetlo.

9   Bijaše to Svjetlo istinito koje rasvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

10   On na svijetu bijaše i svijet po njemu postade, a svijet ga ne upozna.

11   K svojima je došao i njegovi ga ne primiše;

12   a svima koji ga primiše on dade moć da postanu djeca Božja, onima koji vjeruju u njegovo ime,

13   koji nisu rođeni od krvi, ni od volje tijela, ni od volje muškarčeve, nego od Boga.

14   I postade Riječ tijelom i prebivaše među nama; i promatrali smo slavu njegovu, slavu kao u jedinorođenoga od Oca, punog milosti i istine.

15   Ivan je svjedočio za njega i vikao, rekavši: “Ovo je onaj za koga govorih: ‘Onaj koji za mnom dolazi, preda mnom je, jer bijaše prije mene.’ ”

16   I od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.

17   Jer Zakon je bio predan po Mojsiju, a milost i istina došla je po Isusu Kristu.

18   Boga nitko nikada nije vidio; jedinorođeni Sin, koji je u Očevu naručju, on ga je objavio.

19   A ovo je svjedočanstvo Ivanovo kad su mu Židovi iz Jeruzalema poslali svećenike i Levite da ga upitaju: “Tko si ti?”

20   I prizna on; i ne zanijeka, nego prizna: “Ja nisam Krist.”

21   I upitaše ga: “Dakle, što? Jesi li Ilija?” I reče im: “Nisam.” “Jesi li Prorok?” I odgovori: “Ne.”

22   Tada mu rekoše: “Tko si ti? da damo odgovor onima koji nas poslaše. Što ti kažeš o sebi?”

23   On reče: “Ja sam glas jednoga koji viče u pustinji: ‘Poravnite put Gospodinu’, kao što reče prorok Izaija.”

24   A ti izaslanici bijahu od farizejâ.

25   I upitaše ga: “Zašto onda krstiš ako nisi ni Krist, ni Ilija, ni Prorok?”

26   Ivan im odgovori, rekavši: “Ja krstim vodom, ali među vama stoji jedan koga ne poznate.

27   On je taj koji za mnom dolazi, a prije mene je, komu ja nisam dostojan odriješiti remen na obući.”

28   Sve se to zbilo u Betabari, s one strane Jordana, gdje je Ivan krstio.

29   Idućeg dana ugleda Ivan Isusa gdje dolazi k njemu, i reče: “Evo Jaganjca Božjega, koji odnosi grijeh svijeta.

30   Ovo je onaj za koga rekoh: ‘Poslije mene dolazi čovjek koji je preda mnom, jer prije mene bijaše.’

31   Nisam ga poznavao, ali sam zato došao i krstim vodom da se on očituje Izraelu.”

32   I posvjedoči Ivan, rekavši: “Vidjeh Duha gdje silazi s neba kao golub i ostaje na njemu.

33   Ja ga nisam poznavao, ali onaj koji me poslao krstiti vodom, on mi reče: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.’

34   Ja sam to vidio i svjedočim da je taj Sin Božji.”

35   Idućeg dana opet stajaše Ivan, i dvojica od njegovih učenika.

36   Gledajući na Isusa gdje prolazi, reče on: “Evo Jaganjca Božjega!”

37   I čuše ga ta dva učenika što govori pa pođoše za Isusom.

38   Okrenuvši se, ugleda ih Isus gdje ga slijede pa im reče: “Što tražite?” Oni mu rekoše: “Rabbi” (a to prevedeno znači: Učitelju), “gdje boraviš?”

39   Reče im on: “Dođite i vidite.” Oni dođoše i vidješe gdje on boravi te ostadoše s njime taj dan; a bijaše otprilike deseti sat.

40   Andrija, brat Šimuna Petra, bio je jedan od one dvojice koja su čula Ivana i pošla za njim.

41   On najprije nađe svoga brata Šimuna i reče mu: “Našli smo Mesiju”, što prevedeno znači: Krist.

42   I dovede ga k Isusu. Pogledavši ga, Isus reče: “Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa”, što prevedeno znači “kamen”.

43   Idući dan htjede Isus poći u Galileju pa nađe Filipa i reče mu: “Slijedi me.”

44   A Filip bijaše iz Betsaide, iz grada Andrijina i Petrova.

45   Filip nađe Natanaela i reče mu: “Našli smo onoga o kome je Mojsije pisao u Zakonu, i proroci: Isusa, sina Josipova, iz Nazareta.”

46   I reče mu Natanael: ”Može li išta dobro doći iz Nazareta?” Reče mu Filip: “Dođi i vidi.”

47   Ugleda Isus Natanaela gdje dolazi k njemu pa reče za nj: “Evo pravoga Izraelca u kome nema lukavstva!”

48   Natanael mu reče: “Odakle me znaš?” Isus odgovori i reče mu: “Vidjeh te prije no što te Filip pozvao, dok si bio pod smokvom.”

49   Odgovori Natanael i reče mu: “Rabbi, ti si Sin Božji; ti si Kralj Izraela.”

50   Odgovori Isus i reče mu: “Zato što ti rekoh: ‘Vidjeh te pod smokvom’, vjeruješ? Vidjet ćeš i veće od toga.”

51   I reče mu: “Zaista, zaista, kažem vam: Odsada ćete gledati nebo otvoreno i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad Sina čovječjega.”

 

^