9. poglavlje
1 Kada je Isus prolazio, ugleda on čovjeka slijepa od rođenja.
2 I upitaše ga njegovi učenici: “Učitelju, tko je sagriješio što se taj rodio slijep: on ili njegovi roditelji?”
3 Isus odgovori: “Niti je sagriješio on niti njegovi roditelji, nego je to zato da bi se na njemu očitovala djela Božja.
4 Dok je još dan, moram činiti djela onoga koji me poslao: dolazi noć, kada nitko ne može raditi.
5 Sve dok sam na svijetu, svjetlo sam svijeta.”
6 Rekavši to, pljune na zemlju, načini blato od pljuvačke te blatom premaza slijepcu oči.
7 I reče mu: “Idi se operi u bazenu Siloam”; što prevedeno znači: Poslan. Ode on, dakle, opra se i vrati se gledajući.
8 Stoga susjedi i oni koji su ga viđali prije dok je bio slijep, rekoše: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?”
9 Jedni rekoše: “On je”, a drugi: “Samo mu je sličan”; no on reče: “Ja sam taj.”
10 Nato ga upitaše: “Kako su ti se otvorile oči?”
11 On odgovori i reče: “Čovjek koji se zove Isus načinio je blato, premazao mi oči i rekao: ‘Idi do bazena Siloama i operi se.’ Otišao sam, oprao se i progledao.”
12 Tada ga upitaše: “Gdje je on?” Odgovori im on: “Ne znam.”
13 Tada toga koji je ranije bio slijep odvedoše k farizejima.
14 A bila je subota kada je Isus načinio blato i otvorio mu oči.
15 Stoga ga farizeji ponovno upitaše kako je progledao. On im reče: “Stavio je blato na moje oči, ja sam se oprao, i evo, vidim.”
16 Nato neki od farizeja rekoše: “Nije taj čovjek od Boga, jer ne drži subotu.” Drugi rekoše: “A kako bi čovjek grešnik mogao činiti takva čudesa?” I bijaše među njima podijeljenost.
17 Tada ponovno rekoše slijepcu: “Što ti kažeš za njega? jer otvorio ti je oči.” On reče: “Prorok je.”
18 Ali Židovi nisu vjerovali za njega da je bio slijep i da je progledao, sve dok nisu dozvali roditelje toga koji je progledao.
19 I upitaše ih, rekavši: “Je li ovo vaš sin za kojega kažete da se slijep rodio? Kako to da sada vidi?”
20 Odgovoriše im njegovi roditelji i rekoše: “Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio,
21 a kako to da sada vidi, mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Odrastao je, njega pitajte: neka sâm za sebe govori.”
22 To rekoše njegovi roditelji zato što se bojahu Židova: jer Židovi se već bijahu dogovorili da se svakoga tko njega prizna Kristom isključi iz sinagoge.
23 Zbog toga njegovi roditelji rekoše: “Odrastao je; njega pitajte.”
24 Pozvaše, stoga, po drugi put čovjeka koji je ranije bio slijep, i rekoše mu: “Daj slavu Bogu; mi znamo da je taj čovjek grešnik.”
25 On im odgovori i reče: “Je li on grešnik ili nije, ja ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.”
26 Rekoše mu opet: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?”
27 On njima odgovori: “Rekao sam vam već i niste slušali. Zašto opet hoćete čuti? Želite li i vi postati njegovim učenicima?”
28 Tada ga izgrdiše i rekoše: “Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
29 Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.”
30 Odgovori čovjek i reče im: “Zaista, to i jest čudno što vi ne znate ni odakle je, a ipak je meni otvorio oči.
31 A znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego ako je tko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava.
32 Otkako je nastao svijet nije se čulo da bi itko otvorio oči nekomu tko se slijep rodio.
33 Da taj nije od Boga, ne bi mogao činiti ništa.”
34 Odgovoriše mu, rekavši: “Sav si se u grijesima rodio i ti da nâs učiš?” I izbaciše ga van.
35 Dočuo Isus da su onoga izbacili pa mu, kada ga je našao, reče: “Vjeruješ li ti u Sina Božjega?”
36 Ovaj mu odgovori i reče: “Tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?”
37 Reče mu Isus: “Već si ga vidio. To je onaj koji govori s tobom.”
38 I reče on: “Vjerujem, Gospodine.” I ničice mu se pokloni.
39 A Isus reče: “Zbog osude sam došao na ovaj svijet: da progledaju oni koji ne vide; i da oslijepe oni koji vide.”
40 Čuše sve to neki od farizejâ koji bijahu s njim pa mu rekoše: “Zar smo i mi slijepi?”
41 Reče im Isus: “Kada biste bili slijepi, ne biste imali grijeha. No sada govorite: ‘Vidimo’; stoga vaš grijeh ostaje.”