20. poglavlje
1 Rano prvoga dana u tjednu, dok je još bila tama, dođe Marija Magdalena do groba te spazi da je s grobnice uklonjen kamen.
2 Tada ona otrča; i dođe k Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus ljubio, i reče im: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga stavili.”
3 Uputiše se tada Petar i onaj drugi učenik te dođoše do grobnice.
4 Trčahu obojica zajedno, ali je onaj drugi učenik prestigao Petra i prvi stigao do grobnice.
5 Sagnuvši se, ugleda on lanene povoje gdje leže, ali ne uđe.
6 Tada stigne za njim Šimun Petar, uđe u grobnicu i ugleda lanene povoje gdje leže,
7 i ručnik koji bijaše na njegovoj glavi, ali nije ležao uz lanene povoje, nego zasebno smotan na jednome mjestu.
8 Tada uđe i onaj drugi učenik, koji je prvi stigao do grobnice, te vidje i povjerova;
9 jer još ne bijahu poznavali Pismo da Isus treba ustati od mrtvih.
10 Zatim se učenici ponovno vratiše k svojima.
11 A Marija je stajala vani kod groba i plakala. I sagnu se dok je plakala te pogleda u grob
12 i ugleda dva anđela u bjelini kako sjede na mjestu gdje je bilo ležalo Isusovo tijelo: jedan kod glave, drugi kod nogu.
13 I rekoše joj oni: “Ženo, zašto plačeš?” Reče im ona: “Zato što su uzeli moga Gospodina i ne znam kamo su ga stavili.”
14 Rekavši to, obazre se i ugleda Isusa gdje stoji, ali nije znala da je to Isus.
15 Reče joj Isus: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, reče mu ona: “Gospodine, ako si ga ti odnio odavde, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti.”
16 Reče joj Isus: “Marijo.” Ona se okrene i reče mu: “Rabbuni”, što će reći: Učitelju.
17 Reče joj Isus: “Nemoj me se doticati, jer još nisam uzašao k svome Ocu, nego idi k mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, k Bogu svojemu i Bogu vašemu.’ ”
18 Marija Magdalena dođe i navijesti učenicima da je vidjela Gospodina i da joj je on to rekao.
19 Uvečer toga istoga dana, prvoga u tjednu, kada su ondje gdje su se učenici okupili zbog straha od Židova bila zatvorena vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama.”
20 I, rekavši to, pokaza im svoje ruke i svoj bok. Učenici se obradovaše vidjevši Gospodina.
21 Isus im ponovno reče: “Mir vama: kao što je mene poslao moj Otac, tako i ja šaljem vas.”
22 Izrekavši to, dahne on u njih i reče im: “Primite Duha Svetoga.
23 Onima kojima oprostite grijehe, oprošteni su im; onima kojima grijehe zadržite, zadržani su im.”
24 Ali Toma zvan Blizanac, jedan od Dvanaestorice, ne bijaše s njima kad je došao Isus.
25 Rekoše mu, stoga, ostali učenici: “Vidjeli smo Gospodina”; ali im on reče: “Ako ne vidim na njegovim rukama trag od čavala i ne stavim svoj prst u trag od čavala, i ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.”
26 Nakon osam dana njegovi učenici ponovno bijahu unutra, i Toma s njima. Tada dođe Isus, a vrata bijahu zatvorena, te stane u sredinu i reče: “Mir vama.”
27 Zatim reče Tomi: “Primakni svoj prst ovamo i pogledaj mi ruke; i primakni svoju ruku i stavi je u moj bok: i ne budi nevjeran, nego vjeruj.”
28 I odgovori Toma i reče mu: “Gospodin moj i Bog moj.”
29 Reče njemu Isus: “Toma, povjerovao si jer si me vidio: blagoslovljeni su oni koji ne vidješe, a ipak povjerovaše.”
30 I mnoga druga znamenja učinio je Isus pred svojim učenicima, koja nisu zapisana u ovoj knjizi;
31 a ova su zapisana da vjerujete da Isus jest Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život po njegovu imenu.