3. poglavlje
1 Bijaše među farizejima neki čovjek imenom Nikodem, poglavar Židova.
2 On noću dođe k Isusu i reče mu: “Rabbi, znamo da si učitelj od Boga došao, jer nitko ne može činiti ta čudesa koja ti činiš, osim ako Bog nije s njim.”
3 Odgovori Isus i reče mu: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi nanovo, ne može vidjeti kraljevstvo Božje.”
4 Reče mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Može li po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se?”
5 Isus odgovori: “Zaista, zaista, kažem ti: Ako se tko ne rodi od vode i od Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.
6 Ono što je rođeno od tijela, tijelo je, a ono što je rođeno od Duha, duh je.
7 Ne čudi se što ti rekoh: ‘Morate se nanovo roditi.’
8 Vjetar puše gdje hoće i čuješ mu šum, ali ne znaš odakle dolazi i kamo ide: tako je svaki koji je rođen od Duha.”
9 Odgovori Nikodem i reče mu: “Kako to može biti?”
10 Odgovori Isus i reče mu: “Ti si učitelj Izraelu i ne znaš to?
11 Zaista, zaista, kažem ti: Govorimo ono što znamo i svjedočimo ono što vidjesmo, ali naše svjedočanstvo ne primate.
12 Ako sam vam rekao ovo zemaljsko pa ne vjerujete, kako ćete vjerovati ako vam kažem o onom nebeskom?
13 Nitko nije uzašao na nebo, osim onaj koji je sišao s neba, to jest Sin čovječji, koji je na nebu.
14 I kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako mora biti podignut Sin čovječji,
15 da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
16 Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.
17 Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.
18 Onaj tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a onaj tko ne vjeruje, već je osuđen, jer nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.
19 A ovo je ta osuda: svjetlo je došlo na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu negoli svjetlo, jer im djela bijahu zla.
20 Jer svatko tko čini zlo, mrzi svjetlo i ne dolazi k svjetlu da se ne osude njegova djela;
21 ali onaj tko čini istinu, dolazi k svjetlu da se očituju njegova djela da su u Bogu učinjena.”
22 Poslije toga dođoše Isus i njegovi učenici u pokrajinu Judeju; i zadržao se ondje s njima i krstio.
23 I Ivan je krstio u Enonu, blizu Salima, jer ondje bijaše mnogo vode: i dolazili su i krstili se,
24 jer Ivan još ne bijaše bačen u tamnicu.
25 Tada između nekih Ivanovih učenika i Židova izbi raspra o čišćenju.
26 I dođoše oni k Ivanu i rekoše mu: “Rabbi, onaj koji je bio s tobom s onu stranu Jordana, za kojega si ti svjedočio, evo, on krsti i svi dolaze k njemu.”
27 Odgovori Ivan i reče: “Ne može čovjek primiti ništa, osim ako mu je dano s neba.
28 Vi mi sami svjedočite da rekoh: ‘Nisam ja Krist’, nego da sam poslan pred njim.’
29 Onaj tko ima mladenku, mladoženja je; ali prijatelj mladoženjin, koji stoji i sluša ga, silno se raduje zbog mladoženjina glasa. Ta se moja radost, stoga, ispunila.
30 On mora rasti, a ja se moram umanjivati.
31 Onaj koji odozgor dolazi, iznad sviju je: onaj tko je sa zemlje, zemaljski je i zemaljski govori; onaj koji s neba dolazi, iznad sviju je.
32 I ono što je on vidio i čuo, to svjedoči, a nitko ne prima njegovo svjedočanstvo.
33 Onaj tko je primio njegovo svjedočanstvo potvrdio je da je Bog istinit.
34 Jer onaj koga je Bog poslao, Božje riječi govori: jer Bog mu Duha ne daje na mjeru.
35 Otac ljubi Sina i sve je predao u ruku njegovu.
36 Onaj tko vjeruje u Sina, ima život vječni; a onaj tko ne vjeruje Sinu, neće vidjeti život, nego gnjev Božji ostaje na njemu.”