Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

4. poglavlje

 

 

1   Kada, dakle, Gospodin dozna da su farizeji čuli da on, Isus, dobiva i krsti više učenika negoli Ivan

2   (premda sâm Isus nije krstio, nego njegovi učenici),

3   napusti on Judeju te ponovno ode u Galileju.

4   A morao je proći kroz Samariju.

5   Tada dođe on do samarijskoga grada zvana Sihar, blizu zemljišta koje je Jakov dao svome sinu Josipu.

6   Ondje bijaše Jakovljev zdenac. Isus, umoran od puta, sjede kraj zdenca; a bijaše oko šestoga sata.

7   Tada dođe neka žena iz Samarije zagrabiti vodu. Reče joj Isus: “Daj mi piti.”

8   (Jer njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti nešto za jelo.)

9   A žena Samarijanka mu reče: “Kako to da ti, koji si Židov, tražiš piti od mene, žene Samarijanke?” jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

10   Odgovori joj Isus: “Kada bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: ‘Daj mi piti’, ti bi od njega zaiskala i on bi tebi dao živu vodu.”

11   Reče mu žena: “Gospodine, nemaš čime zagrabiti, a i zdenac je dubok; odakle ti onda živa voda?

12   Zar si ti veći od našega oca Jakova, koji nam je dao ovaj zdenac; i sâm je iz njega pio, i djeca njegova, i njegova stoka?”

13   Odgovori Isus i reče joj: “Svatko tko pije od te vode, ponovno će ožednjeti;

14   ali onaj tko pije od vode koju ću mu ja dati, neće ožednjeti nikada, nego će voda koju ću mu ja dati postati u njemu izvorom vode koja teče u život vječni.”

15   Reče mu žena: “Gospodine, daj mi tu vodu da ne žednim i da ne dolazim ovamo zahvaćati.”

16   Reče joj Isus: “Idi pozovi svoga muža pa dođi ovamo.”

17   Odgovori mu žena i reče: “Nemam muža.” Reče joj Isus: “Dobro si rekla: ‘Nemam muža’;

18   jer pet muževa si imala, a ni ovaj kojega sada imaš nije tvoj muž. To si po istini rekla.”

19   Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si prorok.

20   Naši su se očevi klanjali na ovoj gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.”

21   Isus joj reče: “Ženo, vjeruj mi, dolazi čas kada se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

22   Vi se klanjate onome što ne znate, mi se klanjamo onome što znamo: jer spasenje je od Židova.

23   Ali dolazi čas, već sada je, kada će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini: jer takve klanjatelje traži Otac.

24   Bog je Duh; i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”

25   Reče njemu žena: “Znam da dolazi Mesija, koji se zove Krist. Kada on dođe, sve će nam objaviti.”

26   Reče joj Isus: “Ja sam taj, ja koji ti govorim.”

27   Nato dođoše njegovi učenici te se začudiše tome što je on razgovarao sa ženom; no nijedan ne reče: “Što tražiš?” ili: “Zašto razgovaraš s njom?”

28   Tada žena ostavi svoj krčag te ode u grad i reče ljudima:

29   “Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što god sam učinila. Nije li to Krist?”

30   Oni tada iziđoše iz grada i dođoše k njemu.

31   U međuvremenu su ga učenici molili, rekavši: “Učitelju, jedi.”

32   No on im reče: “Ja imam za jesti jelo za koje vi ne znate.”

33   Stoga učenici rekoše jedan drugome: “Da mu nije tko donio što za jesti?”

34   Reče im Isus: “Moje jelo je činiti volju onoga koji me poslao i dovršiti njegovo djelo.

35   Ne govorite li vi: ‘Još četiri mjeseca i dolazi žetva’? Gle, kažem vam, podignite svoje oči i pogledajte polja, jer su već bijela za žetvu.

36   I onaj koji žanje prima plaću i sabire urod za život vječni: da se mogu zajedno radovati i onaj koji sije i onaj koji žanje.

37   Jer u tome je istinita ova izreka: ‘Jedan sije, a drugi žanje.’

38   Ja sam vas poslao žeti ono oko čega se niste trudili: drugi su se trudili, a vi ste ušli u njihov trud.”

39   I mnogi od Samarijanaca iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi one žene, koja je svjedočila: “Rekao mi je sve što god sam učinila.”

40   Kada Samarijanci dođoše k njemu, zamoliše ga da ostane kod njih; i ostade ondje dva dana.

41   I mnogo ih više povjerova zbog njegove riječi

42   pa rekoše ženi: “Vjerujemo, ali ne zbog tvoga kazivanja, jer sami smo ga čuli i znamo da je on uistinu Krist, Spasitelj svijeta.”

43   A nakon dva dana ode on odande i pođe u Galileju.

44   Jer sâm je Isus posvjedočio da prorok nema časti u svome zavičaju.

45   Kada je, dakle, stigao u Galileju, Galilejci ga primiše, pošto su vidjeli sve što je učinio u Jeruzalemu za blagdana: jer i oni bijahu pošli na blagdan.

46   I dođe Isus opet u Kanu galilejsku, gdje je ono od vode načinio vino. A bijaše ondje neki kraljev službenik kojemu je sin bolovao u Kapernaumu.

47   Kada je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, ode on k njemu; i zaklinjaše ga da siđe i ozdravi mu sina, jer ovaj samo što nije umro.

48   Tada mu Isus reče: “Ako ne vidite znamenja i čudesa, nipošto nećete vjerovati.”

49   Reče mu kraljev službenik: “Gospodine, siđi prije no što mi umre dijete.”

50   Isus mu reče: “Idi; sin tvoj živi.” I povjerova čovjek riječi koju mu Isus bijaše rekao i ode.

51   Dok je silazio, u susret mu dođoše sluge te mu rekoše: “Tvoj sin živi.”

52   Tada se raspita od njih za sat kada mu je krenulo nabolje; i rekoše mu: “Jučer u sedam sati pustila ga je vrućica.”

53   Tako dozna otac da je to bilo istoga sata u koji mu je Isus rekao: “Sin tvoj živi”; i povjerova on i sav njegov dom.

54   To je opet drugo čudo koje je učinio Isus kada je iz Judeje došao u Galileju.

 

^