2. poglavlje
1 A bijaše trećega dana svadba u Kani galilejskoj; i bijaše ondje Isusova majka.
2 Na svadbu je bio pozvan i Isus i njegovi učenici.
3 Kad im je ponestalo vina, reče Isusu njegova majka: “Nemaju vina.”
4 Reče joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Moj čas još nije došao.”
5 Majka njegova reče slugama: “Što god vam on kaže, učinite.”
6 A bijaše ondje postavljeno šest kamenih posuda za vodu, prema običaju za čišćenje u Židovâ, svaka zapremine od dvije ili tri mjere.
7 Reče im Isus: “Napunite posude vodom.” I napuniše ih do ruba.
8 I reče im: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” I odniješe.
9 Kada je ravnatelj stola okusio vodu koja je postala vino, a nije znao odakle je, znale su sluge koje su vodu zagrabile, dozva on mladoženju
10 i reče mu: “Svaki čovjek najprije posluži dobro vino, a kada se dosta napiju, ono lošije; no ti si dobro vino čuvao sve do sada.”
11 Taj početak čudesa učinio je Isus u Kani galilejskoj te očitovao svoju slavu; i povjerovaše njegovi učenici u njega.
12 Nakon toga siđe on u Kapernaum, i njegova majka, i njegova braća, i njegovi učenici; i ne ostadoše ondje mnogo dana
13 I približila se židovska Pasha pa uzađe Isus u Jeruzalem.
14 I nađe u Hramu one koji prodavahu volove i ovce i golubove, i mjenjače novca gdje sjede.
15 Načinivši bič od uzica, sve ih istjera iz Hrama, i ovce, i volove, a mjenjačima rasu novac i isprevrta stolove.
16 I reče onima koji prodavahu golubove: “Nosite to odavde; ne pravite od kuće moga Oca kuću trgovačku.”
17 I sjetiše se njegovi učenici da je pisano: “Revnost za dom tvoj izjeda me.”
18 Tada odgovoriše Židovi i rekoše mu: “Koji znak nam pokazuješ, kad već to činiš?”
19 Odgovori Isus i reče im: “Uništite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.”
20 Tada rekoše Židovi: “Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti ćeš ga podići u tri dana?”
21 No on je govorio o hramu svoga tijela.
22 Stoga se, kada je uskrsnuo od mrtvih, njegovi učenici sjetiše da im je to bio rekao te povjerovaše Pismu i riječi koju Isus bijaše rekao.
23 A kada je boravio u Jeruzalemu tijekom Pashe, za blagdana, mnogi povjerovaše u njegovo ime kad vidješe znamenja koja je činio.
24 Ali im se sâm Isus nije povjeravao; jer je poznavao sve ljude
25 i nije trebao da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: jer je znao što je u čovjeku.