Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

6. poglavlje

 

 

1   Poslije toga ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, to jest Tiberijadskoga mora.

2   I slijedilo ga je veliko mnoštvo, jer su vidjeli njegova čudesa koja je učinio na bolesnima.

3   I uzađe Isus na goru i sjeđaše ondje sa svojim učenicima.

4   A bijaše blizu Pasha, blagdan Židova.

5   Kada Isus podiže oči i ugleda veliko mnoštvo kako dolazi k njemu, reče on Filipu: “Gdje da kupimo kruha da ovi mogu jesti?”

6   Ali to je rekao kušajući ga, jer je znao što kani učiniti.

7   Filip mu odgovori: “Kruha za dvjesto denara ne bi bilo dovoljno da svaki dobije malo.”

8   Reče mu jedan od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

9   “Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih hljebova i dvije ribice; ali što je to za tolike?”

10   I reče Isus: “Dajte da ljudi posjedaju.” A bijaše mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše, dakle, muškarci, na broj oko pet tisuća.

11   I uze Isus hljebove te ih, nakon što je zahvalio, davaše učenicima, a učenici onima koji su posjedali; tako i od ribica, koliko su god htjeli.

12   Kada su se nasitili, reče on svojim učenicima: “Pokupite preostale ulomke da ništa ne propadne.”

13   Stoga ih pokupiše, i napuniše dvanaest košara ulomaka od pet ječmenih hljebova, što je preostalo onima koji su jeli.

14   Tada ljudi, vidjevši čudo koje je učinio Isus, rekoše: “Ovo je uistinu taj prorok koji treba doći na svijet.”

15   A kada Isus uvidje da kane doći i nasilu ga učiniti kraljem, povuče se ponovno u goru, sasvim sâm.

16   A kada se spustila večer, siđoše njegovi učenici k moru

17   te, ušavši u lađu, krenuše preko mora u Kapernaum. Već se i smračilo, a Isus još ne bijaše došao k njima.

18   A more se uzburkalo, jer je puhao snažan vjetar.

19   Kada su tako odveslali dvadeset i pet ili trideset stadija, ugledaše Isusa gdje hoda po moru i približava se lađi; i preplašiše se.

20   No on im reče: “Ja sam; ne bojte se.”

21   Tada ga spremno primiše u lađu; i odmah lađa bijaše na obali kamo su pošli.

22   Idućega dana mnoštvo koje je ostalo s druge strane mora vidje da ondje nije bilo neke druge lađe, osim one u koju bijahu ušli njegovi učenici, i da Isus nije ušao u lađu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici otišli sami.

23   (Međutim, iz Tiberijade stigoše druge lađe blizu onoga mjesta gdje su jeli kruh nakon što Gospodin bijaše zahvalio.)

24   Kada mnoštvo vidje da Isus nije ondje, ni njegovi učenici, i sami uđoše u lađe te dođoše u Kapernaum tražeći Isusa.

25   I, našavši ga s onu stranu mora, rekoše mu: “Rabbi, kada si došao ovamo?”

26   Odgovori im Isus i reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Tražite me, ali ne zato što ste vidjeli čudesa, nego zato što ste jeli od onih hljebova i nasitili se.

27   Radite, ali ne za propadljivu hranu, nego za hranu koja ostaje za život vječni, koju će vam dati Sin čovječji: jer je njega opečatio Bog Otac.”

28   Tada mu rekoše: “Što nam je činiti da bismo činili djela Božja?”

29   Odgovori im Isus i reče: “Ovo je djelo Božje: da vjerujete onomu koga je on poslao.”

30   Rekoše mu: “Kakvo znamenje ti činiš da možemo vidjeti i vjerovati ti? Što ti činiš?

31   Oci naši jeli su manu u pustinji; kao što je pisano: ‘Kruh s neba dade im jesti.’ ”

32   Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego vam moj Otac daje s neba kruh istiniti;

33   jer kruh Božji je onaj tko silazi s neba i daje život svijetu.”

34   Rekoše mu tada: “Gospodine, daj nam uvijek toga kruha.”

35   I reče im Isus: “Ja sam kruh života: onaj tko dolazi k meni, neće gladovati; i tko vjeruje u mene, neće žednjeti nikada.

36   Ali rekoh vam: I vidjeli ste me, a ne vjerujete.

37   Svi koje mi daje Otac doći će k meni; a onoga tko k meni dolazi, nipošto neću izbaciti van.

38   Jer sišao sam s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.

39   A ovo je volja Oca, koji me poslao: da od svega što mi je dao ne izgubim ništa, nego da to uskrisim u posljednji dan.

40   I ovo je volja onoga koji me poslao: da svatko tko vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”

41   Mrmljahu tada Židovi protiv njega, zato što je rekao: “Ja sam kruh koji je sišao s neba.”

42   I rekoše: “Nije li to Isus, sin Josipov, komu poznajemo oca i majku? Kako onda govori: ‘Sišao sam s neba’?”

43   Odgovori, stoga, Isus i reče im: “Nemojte mrmljati među sobom.

44   Nitko ne može doći k meni, osim ako ga privuče Otac, koji me poslao; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

45   Pisano je u Prorocima: ‘Svi će biti poučeni od Boga’. Stoga svatko tko je čuo od Oca i poučio se, dolazi k meni.

46   Ne da je tko vidio Oca; samo onaj tko je od Boga, on je vidio Oca.

47   Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u mene vjeruje, ima život vječni.

48   Ja sam taj kruh života.

49   Vaši su oci jeli manu u pustinji i pomrli.

50   Ovo je kruh koji s neba silazi: da ne umre onaj tko od njega jede.

51   Ja sam kruh živi koji je sišao s neba: ako tko bude jeo od toga kruha, živjet će zauvijek; a kruh što ću ga ja dati jest moje tijelo, koje ću dati za život svijeta.”

52   Židovi se zbog toga prepirahu između sebe, rekavši: “Kako nam ovaj može dati svoje tijelo za jesti?”

53   No Isus im reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Ako ne jedete tijelo Sina čovječjega i ne pijete njegovu krv, nemate život u sebi.

54   Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.

55   Jer tijelo moje jelo je istinsko, i krv moja je piće istinsko.

56   Onaj tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni prebiva, i ja u njemu.

57   Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako će i onaj koji mene jede po meni živjeti.

58   Ovo je kruh koji je s neba sišao; ne kao što su oci vaši jeli manu i pomrli: onaj tko jede od ovoga kruha, živjet će zauvijek.”

59   To je rekao poučavajući u sinagogi u Kapernaumu.

60   Stoga mnogi od njegovih učenika, kada su to čuli, rekoše: “Tvrd je to govor; tko to može slušati?”

61   A Isus im, znajući u sebi da njegovi učenici zbog toga mrmljaju, reče: ”Zar vas to sablažnjava?

62   A što ako vidite Sina čovječjega kako uzlazi onamo gdje je bio prije?

63   Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa: riječi koje vam govorim duh su i život su.

64   Ali ima nekih od vas koji ne vjeruju.” Jer znao je Isus od početka tko bijahu oni koji ne vjeruju i tko će ga izdati.

65   I reče: “Stoga vam i rekoh da nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od moga Oca.”

66   Otada se mnogi njegovi učenici povukoše te više nisu išli s njim.

67   Tada Isus reče Dvanaestorici: “Hoćete li i vi otići?”

68   I odgovori mu Šimun Petar: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života,

69   i mi povjerovasmo i sigurni smo da si ti Krist, Sin živoga Boga.”

70   Odgovori im Isus: “Nisam li ja izabrao vas dvanaestoricu, a jedan od vas je đavao.”

71   Govorio je to o Judi Iskariotu, sinu Šimunovu, jer ga je on trebao izdati, a bijaše jedan od Dvanaestorice.

 

^