8. poglavlje
1 Isus pak ode na Maslinsku goru.
2 U zoru on ponovno dođe u Hram, i sav mu narod pristupi; i sjede on i poučavaše ih.
3 I dovedoše mu pismoznanci i farizeji ženu uhvaćenu u preljubu pa mu, kada je postaviše u sredinu,
4 rekoše: “Učitelju, ova žena je uhvaćena u samom činu preljuba.
5 U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati: ali što ti kažeš?”
6 A to su govorili kušajući ga, da bi ga mogli optužiti. No Isus se sagne i poče pisati prstom po zemlji kao da ih nije čuo.
7 A kada su ga oni nastavili ispitivati, uspravi se on i reče im: “Onaj od vas tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju.”
8 I ponovno se sagne i nastavi pisati po zemlji.
9 A oni, čuvši to, pokarani od vlastite savjesti, počeše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih pa sve do posljednjega: i ostade Isus sâm, i žena, koja stajaše u sredini.
10 Uspravivši se, ne vidje Isus nikoga osim žene; i reče joj: “Ženo, gdje su tí tvoji tužitelji? Zar te nitko nije osudio?”
11 Ona reče: “Nitko, Gospodine.” I reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i više ne griješi.”
12 Zatim im Isus ponovno prozbori, rekavši: “Ja sam svjetlo svijeta: onaj tko mene slijedi, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlo života.”
13 Farizeji mu nato rekoše: “Ti svjedočiš sâm za sebe; tvoje svjedočanstvo nije istinito.”
14 Odgovori im Isus i reče: “Ako ja i svjedočim sâm za sebe, moje svjedočanstvo je istinito: jer znam odakle sam došao i kamo idem; ali vi ne znate odakle dolazim ni kamo idem.
15 Vi sudite po tijelu; ja ne sudim nikoga.
16 A ako i sudim, moj sud je istinit: jer nisam sâm, nego ja i Otac, koji me poslao.
17 I u vašem Zakonu je zapisano da je svjedočanstvo dvoje ljudi istinito.
18 Ja sam onaj koji svjedočim za sebe, a svjedoči za mene i Otac, koji me poslao.”
19 Nato mu rekoše: “Gdje je tvoj Otac?” Odgovori Isus: “Ni mene ne poznajete ni Oca mojega: da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali.”
20 Te riječi izrekao je Isus u riznici dok je poučavao u Hramu; no nitko ga nije uhvatio, jer još ne bijaše došao njegov čas.
21 Isus im ponovno reče: “Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti: kamo ja idem, vi ne možete doći.”
22 Židovi, stoga, rekoše: “Zar će se ubiti, kad govori: ‘Kamo ja idem, vi ne možete doći’?”
23 I reče im on: “Vi ste odozdol, ja sam odozgor: vi ste od ovoga svijeta, ja nisam od ovoga svijeta.
24 Stoga vam i rekoh da ćete umrijeti u svojim grijesima; jer ako ne vjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u svojim grijesima.”
25 Tada mu rekoše: “A tko si ti?” I reče im Isus: “Upravo ono što vam rekoh na početku.
26 Mnogo toga imam o vama govoriti i suditi; no onaj koji me poslao istinit je, i ono što sam čuo od njega, govorim svijetu.”
27 Nisu shvatili da im je govorio o Ocu.
28 Isus im, stoga, reče: “Kada podignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja jesam i da sâm od sebe ne činim ništa, nego to govorim onako kako me naučio Otac.
29 A onaj koji me poslao, sa mnom je: Otac me nije ostavio samoga, jer ja uvijek činim ono što je njemu ugodno.”
30 Nakon što je on to rekao, mnogi povjerovaše u njega.
31 Reče tada Isus Židovima koji su mu povjerovali: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu ste moji učenici;
32 i upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.”
33 Odgovoriše mu: “Sjeme smo Abrahamovo i nikada nikome nismo robovali; kako ti govoriš: ‘Bit ćete oslobođeni’?”
34 Odgovori im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Tko god čini grijeh, sluga je grijeha.
35 Sluga ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek.
36 Ako vas, dakle, Sin oslobodi, uistinu ćete biti slobodni.
37 Znam da ste sjeme Abrahamovo; ali me ipak želite ubiti, zato što moja riječ ne nalazi mjesta u vama.
38 “Ja govorim ono što sam vidio kod moga Oca; i vi činite ono što ste vidjeli kod svoga oca.”
39 Odgovoriše oni i rekoše mu: “Naš otac je Abraham.” Reče im Isus: “Kada biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova.
40 Ali sada želite ubiti mene, čovjeka koji vam je rekao istinu, koju sam čuo od Boga; takvo što Abraham nije činio.
41 Vi činite djela svoga oca.” Tada mu rekoše: “Mi se nismo rodili iz bluda; imamo jednoga Oca, i to Boga.”
42 Reče im, stoga, Isus: “Kada bi Bog bio vaš Otac, mene biste ljubili; jer sam ja od Boga izišao i došao: nisam sâm od sebe došao, nego me on poslao.
43 Zašto ne razumijete moj govor? Zato što niste sposobni slušati moju riječ.
44 Vi ste od svoga oca đavla i hoćete činiti prohtjeve svoga oca. On je bio ubojica ljudi od početka i nije stajao u istini, jer nema istine u njemu. Kada on govori laž, od svojega govori, jer je lažljivac, i njezin je otac.
45 Zato što vam ja govorim istinu, meni ne vjerujete.
46 “Koji od vas će mi dokazati grijeh? A ako govorim istinu, zašto mi ne vjerujete?
47 Onaj tko je od Boga, sluša Božje riječi; vi ih ne slušate, zbog toga što niste od Boga.”
48 Tada odgovoriše Židovi i rekoše mu: “Ne kažemo li dobro da si ti Samarijanac i da imaš zloduha?”
49 Odgovori Isus: “Ja nemam zloduha, nego častim svoga Oca, a vi mene lišavate časti.
50 Ja ne tražim svoju slavu: ima onaj tko traži i sudi.
51 “Zaista, zaista, kažem vam: Ako tko drži moju riječ, neće nikada vidjeti smrt.”
52 Tada mu Židovi rekoše: “Sada znamo da imaš zloduha. Abraham je mrtav, i proroci, a ti govoriš: ‘Ako tko drži moju riječ, nikada neće okusiti smrt.’
53 Zar si ti veći negoli naš otac Abraham, koji je umro? Pa i proroci su pomrli. Kime se ti praviš?”
54 Odgovori Isus: “Ako ja proslavljam sâm sebe, slava moja nije ništa: Otac moj je taj koji me slavi; za kojega vi govorite da je vaš Bog,
55 a niste ga upoznali; no ja ga poznajem. Ako li kažem da ga ne poznajem, bit ću lažljivac poput vas: no poznajem ga i držim njegovu riječ.
56 Abraham, otac vaš, uskliktao je od radosti što će vidjeti moj dan; i vidio ga je i obradovao se.”
57 Rekoše mu tada Židovi: “Nemaš ni pedeset godina, a vidio si Abrahama?”
58 Reče im Isus: “Zaista, zaista, kažem vam: Prije negoli Abraham bijaše, Ja jesam.
59 Nato pograbiše kamenje da bace na nj; no Isus se sakrije te iziđe iz Hrama hodajući posred njih; i tako prođe.