Naslovnica

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

19. poglavlje

 

 

1   Stoga tada Pilat uze Isusa i izbičeva ga.

2   I spletoše vojnici vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu, zaogrnuše ga grimiznim plaštem

3   i rekoše: “Zdravo, Kralju Židova!” I pljuskahu ga.

4   Iziđe Pilat ponovno i reče im: “Evo, izvodim vam ga da znate da na njemu ne nalazim nikakvu krivicu.”

5   Iziđe tada Isus s trnovim vijencem i u grimiznu plaštu. I reče im Pilat: “Evo čovjeka!”

6   A kada ga ugledaše svećenički glavari i njihovi podložnici, povikaše: “Razapni ga, razapni ga!” Pilat im reče: “Uzmite ga vi i razapnite, jer ja na njemu ne nalazim krivicu.”

7   Odgovoriše mu Židovi: “Mi imamo zakon i po našem zakonu on mora umrijeti, jer se pravio Sinom Božjim.”

8   Kada Pilat ču tu riječ, još se više prestraši;

9   i ponovno uđe u sudnicu te reče Isusu: “Odakle si ti?” No Isus mu ne dade odgovor.

10   Tada mu Pilat reče: “Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast razapeti te i da imam vlast osloboditi te?”

11   Isus odgovori: “Ne bi imao nada mnom nikakvu vlast da ti nije dano odozgor. Zbog toga onaj koji me predao tebi ima veći grijeh.”

12   Od tada ga je Pilat nastojao osloboditi; no Židovi vikahu: “Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko god se pravi kraljem, protiv cara govori.”

13   Stoga Pilat, čuvši tu riječ, izvede Isusa i sjede na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Pločnik, a na hebrejskome Gabata.

14   A upravo bijaše priprava za Pashu, oko šestoga sata. I reče on Židovima: “Evo vašega Kralja!”

15   A oni povikaše: “Ukloni, ukloni, razapni ga!” Pilat im reče: “Kralja vašega da razapnem?” Svećenički mu glavari odgovoriše: “Mi nemamo kralja osim cara.”

16   Stoga im ga tada preda da ga se razapne. I uzeše oni Isusa te ga odvedoše.

17   I, noseći svoj križ, uzađe on na mjesto zvano Lubanjsko, koje se na hebrejskom naziva Golgota,

18   gdje ga razapeše, i s njim drugu dvojicu, s jedne i s druge strane, a u sredini Isusa.

19   I napisa Pilat natpis i postavi ga na križ. A bijaše napisano: ISUS NAZAREĆANIN, KRALJ ŽIDOVA.

20   Taj su natpis tada čitali mnogi Židovi, jer je mjesto gdje Isus bijaše razapet bilo blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, grčki i latinski.

21   Rekoše tada Pilatu židovski svećenički glavari: “Nemoj pisati: ‘Kralj Židova’, nego da je taj rekao: ‘Kralj sam Židova.’ ”

22   Pilat odgovori: “Što napisah, napisah.”

23   Tada vojnici, kada bijahu razapeli Isusa, uzeše njegove halje i razdijeliše ih na četiri dijela, svakome vojniku po dio; a tako i donju halju. Ali ta halja bijaše nešivena, otkana u jednome djelu odozgor do dolje.

24   Rekoše, stoga, jedan drugome: “Nemojmo je derati, nego bacimo kocku za nju, čija će biti”, da se ispuni redak Pisma koji veli: “Razdijeliše halje moje među sobom i za odjeću moju baciše kocku.” Vojnici, dakle, upravo to učiniše.

25   A stajala je kod Isusova križa njegova majka, i sestra njegove majke, Marija, žena Kleofina, i Marija Magdalena.

26   Kada Isus ugleda majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče on svojoj majci: “Ženo, evo ti sina!”

27   Zatim reče učeniku: “Evo ti majke!” I uze je od toga časa taj učenik k svojima.

28   Nakon toga Isus, znajući da je sada sve dovršeno, kako bi se ispunilo Pismo, reče: “Žedan sam.”

29   A ondje je stajala posuda puna octa. I natopiše spužvu octom, staviše je na izop i primaknuše je njegovim ustima.

30   Čim je primio ocat, Isus reče: “Dovršeno je”; i prigne glavu te predade duh.

31   A Židovi, kako bijaše Priprava pa da ne bi tijela ostala na križu u subotu, jer velik dan bijaše ona subota, zamoliše Pilata da se raspetima slome noge i ukloni ih se.

32   Dođoše, stoga, vojnici i slomiše noge prvomu i drugomu koji bijaše razapet s njim.

33   Ali kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne slomiše mu noge,

34   nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok te odmah potekoše krv i voda.

35   Onaj koji je to vidio svjedoči i istinito je njegovo svjedočanstvo: zna da govori istinu da i vi vjerujete.

36   Jer se to zbilo da se ispuni redak Pisma: “Nijedna mu se kost neće slomiti.”

37   I opet, drugi redak Pisma veli: “Gledat će na onoga koga su proboli.”

38   Nakon toga Josip iz Arimateje, koji bijaše Isusov učenik, ali potajno zbog straha od Židova, zaiska Pilata da mu dopusti uzeti Isusovo tijelo; i dopusti mu Pilat. Dođe on, dakle, i uze Isusovo tijelo.

39   A dođe i Nikodem, onaj koji je najprije noću bio došao k Isusu, i donese oko sto librâ smjese smirne i aloja.

40   Tada uzeše oni Isusovo tijelo i poviše ga u lanene povoje s miomirisima, kao što je u Židova običaj za ukop.

41   A na mjestu gdje je on bio razapet bijaše vrt i u vrtu nova grobnica u koju još nitko nije bio položen.

42   Ondje, dakle, zbog židovske Priprave, jer grobnica bijaše blizu, položiše Isusa.

 

^