Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Ivanu

 

10. poglavlje

 

 

1   “Zaista, zaista, kažem vam: Onaj tko u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego se uspinje na drugome mjestu, kradljivac je i razbojnik;

2   a tko na vrata ulazi, pastir je ovcama.

3   Njemu vratar otvara i ovce slušaju njegov glas: on svoje ovce zove imenom i izvodi ih.

4   A kada izvede svoje ovce, pred njima ide i ovce idu za njim: jer poznaju njegov glas.

5   Za tuđincem nipošto neće ići, nego će pobjeći od njega: jer ne poznaju tuđinčev glas.”

6   Isus im ispripovijeda tu usporedbu, ali oni ne razumješe što im je htio reći.

7   Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam: Ja sam vrata ovcama.

8   Svi oni koji su došli prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce nisu poslušale.

9   Ja sam vrata: ako tko kroz mene uđe, bit će spašen; i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

10   Kradljivac dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi: ja sam došao da imaju život, i to da ga imaju u izobilju.

11   Ja sam dobri pastir: dobri pastir polaže svoj život za ovce.

12   Ali najamnik, koji nije pastir, a ni ovce nisu njegove, kada vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk grabi ovce i rastjeruje ih.

13   Najamnik bježi, jer je on samo najamnik i nije ga briga za ovce.

14   Ja sam dobri pastir i poznajem svoje ovce i moje poznaju mene.

15   Kao što mene poznaje Otac, tako i ja poznajem Oca; i život svoj polažem za ovce.

16   Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovoga ovčinjaka; i njih moram dovesti i glas moj će slušati, i bit će jedno stado i jedan pastir.

17   Zbog toga me ljubi Otac što polažem svoj život da ga ponovno uzmem.

18   Nitko mi ga ne oduzima, nego ga polažem sâm od sebe. Vlast imam položiti ga i vlast imam opet ga uzeti. Tu sam zapovijed primio od svoga Oca.”

19   Među Židovima ponovno nastade podjela zbog tih riječi.

20   I rekoše mnogi od njih: “Zloduha ima pa mahnita; zašto ga slušate?”

21   Drugi pak rekoše: “Nisu to riječi opsjednutoga zloduhom. Zar može zloduh slijepima oči otvarati?”

22   I svetkovao se u Jeruzalemu Blagdan posvećenja; a bijaše zima.

23   I obilazio je Isus Hramom po Salomonovu trijemu.

24   Tada ga okružiše Židovi i rekoše mu: “Dokle ćeš nam dušu držati u neizvjesnosti? Ako si ti Krist, reci nam otvoreno.”

25   Isus im odgovori: “Rekoh vam i ne povjerovaste: djela koja činim u ime svoga Oca, ona svjedoče za mene.

26   Ali vi ne vjerujete, jer niste od mojih ovaca, kao što vam i rekoh.

27   Ovce moje slušaju moj glas, ja ih poznajem i one idu za mnom.

28   Ja im dajem život vječni; i neće propasti nikada i nitko ih neće oteti iz moje ruke.

29   Otac moj, koji mi ih je dao, veći je od svih; i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Oca mojega.

30   Ja i moj Otac jedno smo.”

31   Tada Židovi ponovno pograbiše kamenje da ga kamenuju.

32   Odgovori im Isus: “Mnoga sam vam dobra djela Oca svojega pokazao; za koje me od tih djela kamenujete?”

33   Odgovoriše mu Židovi, rekavši: “Zbog dobroga te djela ne kamenujemo, nego zbog hule; i zato što se ti, premda si čovjek, praviš Bogom.”

34   Odgovori im Isus: “Nije li u vašem Zakonu pisano: ‘Ja rekoh: Bogovi ste.’

35   Ako bogovima nazva one kojima je predana Božja riječ, a Pismo se ne može ukinuti,

36   kako vi onomu koga je Otac posvetio i poslao na svijet, kažete: ‘Huliš’; jer rekoh: ‘Sin sam Božji’?

37   Ako ne činim djela svoga Oca, nemojte mi vjerovati;

38   ali ako činim, sve ako meni ne vjerujete, vjerujte djelima: da spoznate i vjerujete da je Otac u meni i ja u Ocu.”

39   Nato ga oni ponovno nastojahu uhvatiti, ali im on izmaknu iz ruke.

40   I opet ode na onu stranu Jordana, na mjesto gdje je Ivan najprije krstio; i ostade ondje.

41   I dođoše mnogi k njemu te govorahu: “Ivan nije učinio ni jedno čudo, ali je sve što je Ivan rekao o ovomu bilo istina.”

42   I povjerovaše ondje mnogi u njega.

 

^