Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Mateju

 

9. poglavlje

 

 

1   I uđe on u lađu, preplovi i dođe u svoj grad.

2   I gle, doniješe mu uzetoga, koji ležaše na postelji; a Isus, vidjevši njihovu vjeru, reče uzetomu: “Ohrabri se, sine, grijesi su ti tvoji oprošteni.”

3   I gle, neki od pismoznanaca rekoše u sebi: “Ovaj huli.”

4   A Isus, znajući njihove misli, reče: “Zašto promišljate zlo u svojim srcima?

5   Jer, je li lakše reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’?

6   Ali znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe.” Tada reče uzetomu: “Ustani, uzmi svoju postelju i idi kući!”

7   I ustade on te ode svojoj kući.

8   Vidjevši to, mnoštvo se zadivi te dade slavu Bogu, koji je takvu vlast dao ljudima.

9   A kada je odlazio odande, ugleda Isus čovjeka koji se zvao Matej gdje sjedi u carinarnici; i reče mu: “Slijedi me!” I ustade on i pođe za njim.

10   I gle, dok Isus bijaše pri jelu u kući, dođoše mnogi carinici i grešnici te sjedoše za stol s njim i njegovim učenicima.

11   I vidješe to farizeji pa rekoše njegovim učenicima: “Zašto vaš Učitelj jede s carinicima i grešnicima?”

12   Ali im Isus, kada to ču, reče: “Ne trebaju liječnika zdravi, nego oni koji su bolesni.

13   Idite i naučite što znači ono: ‘Milosrđe hoću, a ne žrtvu’; jer nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”

14   Tada mu pristupiše Ivanovi učenici, rekavši: “Zašto mi i farizeji često postimo, a tvoji učenici ne poste?”

15   I reče im Isus: “Mogu li svatovi tugovati sve dok je s njima mladoženja? Ali doći će dani kada će im se uzeti mladoženja, tada će oni postiti.

16   Nitko ne stavlja zakrpu od nove tkanine na staru halju, jer se to čime je zakrpano otkine s halje i nastane još veći raspor.

17   Ni novo vino ne ulijevaju u stare mješine: inače se mješine raspuknu, vino prolije, a mješine propadnu; nego, novo vino ulijevaju u nove mješine i oboje se sačuva.”

18   Dok im je on to govorio, gle, dođe neki glavar i pokloni mu se, rekavši: “Kći mi je upravo umrla; ali dođi, stavi svoju ruku na nju i oživjet će.”

19   I ustade Isus te pođe za njim; i njegovi učenici.

20   I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja priđe odostraga i dotakne se ruba njegove halje,

21   jer reče u sebi: “Ako se samo dotaknem njegove halje, ozdravit ću.”

22   A Isus se okrene i, kada je ugleda, reče: “Ohrabri se, kćeri, vjera te tvoja ozdravila.” I bî žena ozdravljena od toga časa.

23   I uđe Isus u glavarovu kuću te ugleda svirače i bučno mnoštvo.

24   Reče im: “Odstupite; jer djevojka nije umrla, nego spava.” I podsmjehivahu mu se.

25   A kada je istjerao mnoštvo, uđe on, prihvati je za ruku i djevojka ustade.

26   I proširi se glas o tome po svemu onome kraju.

27   A kada je Isus odlazio odande slijedila su ga dva slijepca vičući i govoreći: “Smiluj nam se, Sine Davidov!”

28   A kada je ušao u kuću, pristupiše mu slijepci. I reče im Isus: “Vjerujete li da mogu to učiniti?” Rekoše mu oni: “Da, Gospodine.”

29   Tada im on dotakne oči govoreći: “Neka vam bude po vašoj vjeri.”

30   I otvoriše im se oči; a Isus im strogo zaprijeti, rekavši: “Pazite da to nitko ne dozna.”

31   Ali oni, kada odoše, razglasiše o njemu po svemu onome kraju.

32   I dok su oni izlazili, gle, dovedoše mu nijema čovjeka opsjednuta zloduhom.

33   A kada je zloduh bio izagnan, nijemi progovori. I čudilo se mnoštvo govoreći: “Nikada takvo što nije viđeno u Izraelu.”

34   Ali farizeji rekoše: “Po poglavaru zloduhâ izgoni zloduhe.”

35   I obilazio je Isus sve gradove i sela poučavajući u njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje kraljevstva i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu.

36   Ali kada vidje mnoštvo, sažali se nad njima, jer bijahu iscrpljeni i raspršeni kao ovce bez pastira.

37   Tada reče svojim učenicima: “Žetva je uistinu obilna, ali je radnika malo.

38   Molite, stoga, Gospodara žetve, da pošalje radnike u svoju žetvu.”

 

^