8. poglavlje
1 Kada je on sišao s gore, za njim pođe veliko mnoštvo.
2 I gle, dođe neki gubavac i pokloni mu se, rekavši: “Gospodine, ako hoćeš, možeš me očistiti.”
3 I ispruži Isus ruku i dotakne ga, rekavši: “Hoću; budi čist!” I odmah bî očišćena njegova guba.
4 I reče mu Isus: “Pazi, nemoj nikome govoriti; nego idi, pokaži se svećeniku i prinesi dar koji je zapovjedio Mojsije, njima za svjedočanstvo.”
5 A kada je Isus ušao u Kapernaum, priđe mu neki stotnik preklinjući ga,
6 i reče: “Gospodine, sluga mi leži u kući uzet i strašno se muči.”
7 I reče mu Isus: “Doći ću i izliječiti ga.”
8 Stotnik mu odgovori i reče: “Gospodine, nisam dostojan da uđeš pod moj krov, nego samo reci riječ i ozdravljen će biti sluga moj.
9 Jer i ja, koji sam čovjek pod vlašću, imam pod sobom vojnike; i reknem ovomu: ‘Idi’, i on ode, a drugomu: ‘Dođi’, i on dođe, i svome sluzi: ‘Učini to’, i on to učini.”
10 Čuvši to, Isus se zadivi te onima koji su ga slijedili reče: “Zaista, kažem vam: Ni u Izraelu ne nađoh toliku vjeru.
11 I kažem vam: Mnogi će doći s istoka i sa zapada i sjesti za stol s Abrahamom, i Izakom, i Jakovom, u kraljevstvu nebeskom.
12 Ali djeca kraljevstva će biti izbačena van u krajnju tamu: ondje će biti plač i škrgut zubi.”
13 I reče Isus stotniku: “Idi; i kako si vjerovao, tako neka ti bude.” I bî ozdravljen njegov sluga u taj isti sat.
14 Kada je Isus ušao u Petrovu kuću, ugleda njegovu punicu gdje leži u vrućici.
15 I dotakne joj ruku te nju napusti vrućica; i ustade ona te im posluživaše.
16 A kada je došla večer, dovedoše mu mnoge opsjednute zlodusima; i izagna on duhove svojom riječju i ozdravi sve one koji bijahu bolesni,
17 da se ispuni ono što bijaše rečeno po proroku Izaiji: “On sâm je slabosti naše uzeo i bolesti naše ponio.”
18 A kada Isus vidje veliko mnoštvo oko sebe, zapovjedi da se ode na drugu stranu.
19 I dođe jedan pismoznanac i reče mu: “Učitelju, slijedit ću te kamo god ideš.”
20 I reče njemu Isus: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske gnijezda, ali Sin čovječji nema gdje glavu nasloniti.”
21 A jedan mu od njegovih učenika reče: “Gospodine, dopusti mi da najprije odem i pokopam svoga oca.”
22 No Isus mu reče: “Slijedi me; i pusti mrtve neka pokapaju svoje mrtvace.”
23 A kada je ušao u lađu, pođoše za njim njegovi učenici.
24 I gle, na moru nastade velika oluja, tako da je lađa bila preplavljena valovima; ali on bijaše zaspao.
25 I pristupiše mu njegovi učenici te ga probudiše govoreći: “Gospodine, spasi nas; ginemo.”
26 I reče im on: “Zašto ste plašljivi, malovjerni?” Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nastade velika tišina.
27 I zadiviše se ljudi, rekavši: “Kakav je to čovjek da mu se i vjetrovi i more pokoravaju!”
28 A kada je došao na drugu stranu, u pokrajinu Gergezenaca, iziđoše mu u susret dvojica opsjednuta zlodusima, koji izlažahu iz grobnica toliko nasilni da nitko nije mogao proći onim putem.
29 I gle, povikaše: “Što mi imamo s tobom, Isuse, Sine Božji? Zar si došao ovamo mučiti nas prije vremena?”
30 A podalje od njih paslo je krdo od mnogo svinja.
31 Stoga ga zlodusi zaklinjahu: “Ako nas istjeraš, dopusti nam da odemo u ono krdo svinja.”
32 I reče im on: “Idite.” A oni, kada iziđoše, odoše u krdo svinja; i gle, cijelo krdo svinja pojuri niz padinu u more i izginu u vodama.
33 A oni koji su ih pasli pobjegoše te odoše u grad i razglasiše sve, i ono što je snašlo opsjednute zlodusima.
34 I gle, sav grad iziđe u susret Isusu; a kada ga ugledaše, zamoliše ga da ode iz njihova kraja.