27. poglavlje
1 Kada je svanulo jutro, svi svećenički glavari i narodne starješine održaše vijećanje protiv Isusa da ga pogube.
2 I svezaše ga, odvedoše i predaše upravitelju Ponciju Pilatu.
3 Tada se Juda, onaj koji ga bijaše izdao, vidjevši da je osuđen, pokaja i vrati trideset srebrnjaka svećeničkim glavarima i starješinama,
4 rekavši: “Sagriješio sam izdavši nedužnu krv.” A oni rekoše: “Što se to nas tiče? Ti vidi što ćeš.”
5 On baci srebrnjake u Hramu i udalji se; i ode te se objesi.
6 I uzeše svećenički glavari srebrnjake i rekoše: “Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu, jer je to plaća za krv.”
7 I posavjetovaše se te kupiše za njih lončarovu njivu, za ukop stranaca.
8 Stoga se ta njiva sve do ovoga dana naziva “Njiva krvi”.
9 Tada se ispunilo ono što bijaše rečeno po proroku Jeremiji: “I uzeše trideset srebrnjaka, cijenu onoga koji bijaše procijenjen, koga procijeniše sinovi Izraelovi,
10 i dadoše ih za lončarovu njivu, kako mi je naredio Gospodin.”
11 I stade Isus pred upravitelja; i upita ga upravitelj: “Jesi li ti Kralj Židova?” A Isus mu reče: “Ti kažeš.”
12 I dok su ga svećenički glavari i narodne starješine optuživali, ništa nije odgovarao.
13 Tada mu Pilat reče: “Ne čuješ li koliko toga ovi svjedoče protiv tebe?”
14 I ne odgovori mu on ni na jednu riječ, tako da se upravitelj silno čudio.
15 A za taj blagdan upravitelj je običavao narodu pustiti jednoga uznika, kojega bi htjeli.
16 Upravo su tada imali znamenitog uznika zvanog Baraba.
17 Stoga im, kada bijahu okupljeni, Pilat reče: “Koga hoćete da vam pustim? Barabu ili Isusa zvanog Krist?”
18 Jer je znao da su ga predali iz zavisti.
19 Dok je sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu žena: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega.”
20 Ali svećenički glavari i starješine nagovoriše svjetinu da zatraži Barabu i pogubi Isusa.
21 Odgovori upravitelj i reče im: “Kojega od te dvojice hoćete da vam pustim?” Oni rekoše: “Barabu.”
22 Reče im Pilat: “Što onda da učinim s Isusom nazvanim Krist?” Rekoše mu svi: “Razapni ga.”
23 No upravitelj reče: “Zašto? Što je zlo učinio?” Ali oni još jače povikaše, rekavši: “Razapni ga.”
24 Kada Pilat vidje da ne može ništa, nego nastaje sve veći metež, uze on vodu i opra ruke pred svjetinom, rekavši: “Ja sam nedužan od krvi ovoga pravednika: vi vidite što ćete.”
25 I odgovori sav narod i reče: “Krv njegova na nas i na našu djecu.”
26 Tada im on pusti Barabu, a Isusa, kada ga izbičeva, preda da ga se razapne.
27 Zatim upraviteljevi vojnici uvedoše Isusa u upraviteljev dvor i okupiše oko njega cijelu četu.
28 I svukoše ga i zaogrnuše skrletnim plaštem.
29 Kada su spleli vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu, a u desnicu trsku. I prigibahu pred njim koljena i izrugivahu mu se govoreći: “Zdravo, Kralju Židova!”
30 I pljuvahu po njemu i uzimahu trsku te ga udarahu po glavi.
31 A kada su mu se izrugali, svukoše mu plašt, navukoše mu njegove halje i odvedoše ga da ga razapnu.
32 Kada su izlazili, nađoše nekog Cirenca po imenu Šimuna: njega prisiliše da mu nosi križ.
33 Kada su došli na mjesto zvano Golgota, što znači Lubanjsko mjesto,
34 dadoše mu piti ocat pomiješan sa žuči. Kada on to okusi, ne htjede piti.
35 Razapevši ga, razdijeliše njegove halje bacivši kocku; da se ispuni ono što bijaše rečeno po proroku: “Halje moje razdijeliše među sobom i za opravu moju baciše kocku.”
36 I sjedili su ondje i čuvali ga.
37 A postaviše mu iznad glave i napisanu optužbu: OVO JE ISUS, KRALJ ŽIDOVA.
38 Tada bijahu s njim razapeta dva razbojnika: jedan zdesna, a drugi slijeva.
39 Oni koji su prolazili grdili su ga vrteći glavama
40 i govoreći: “Ti koji razvaljuješ Hram i za tri dana ga sagradiš, spasi sâm sebe. Ako si Sin Božji, siđi s križa.”
41 Isto tako i svećenički glavari; rugajući se zajedno s pismoznancima i starješinama, govorahu:
42 “Druge je spasio, sebe ne može spasiti. Ako je on Kralj Izraela, neka sada siđe s križa i vjerovat ćemo mu.
43 Uzdao se u Boga: neka ga on sada izbavi, ako ga hoće; jer je rekao: ‘Božji sam Sin.’ ”
44 Tako su mu dobacivali i razbojnici razapeti zajedno s njim.
45 A od šestoga sata nastade tama po svoj zemlji, sve do devetoga sata.
46 A oko devetoga sata povika Isus jakim glasom: “Eli, Eli, lama sabahtani!?” što znači: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”
47 A neki od onih koji stajahu ondje, čuvši to, rekoše: “Ovaj doziva Iliju.”
48 I odmah pritrča jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i dade mu piti.
49 Ostali rekoše: “Pusti da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.”
50 A Isus, povikavši ponovno jakim glasom, predade duh.
51 I gle, hramski se zastor razdera nadvoje, odozgora do dolje; i potrese se zemlja i raspuknuše se stijene
52 i otvoriše grobovi; i uskrsnuše mnoga tijela usnulih svetih
53 te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.
54 A stotnik i oni koji s njim čuvahu Isusa, vidjevši potres i to što se zbiva, silno se prestrašiše pa rekoše: “Uistinu, ovaj bijaše Sin Božji.”
55 A bijahu ondje i to izdaleka promatrahu mnoge žene koje su iz Galileje došle za Isusom poslužujući mu.
56 Među njima bijaše Marija Magdalena, i Marija, Jakovljeva i Josina majka, i majka sinova Zebedejevih.
57 Uvečer dođe neki bogati čovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sâm bijaše Isusov učenik.
58 On ode k Pilatu i zaiska Isusovo tijelo. Tada Pilat zapovjedi da se tijelo preda.
59 Uzevši tijelo, Josip ga povije u čisto laneno platno
60 i položi u svoju novu grobnicu, koju bijaše isklesao u stijeni, i dokotrlja veliki kamen na vrata grobnice te ode.
61 A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su sučelice grobnici.
62 Idućeg dana, to jest nakon Priprave, okupiše se svećenički glavari i farizeji kod Pilata,
63 i rekoše mu: “Gospodine, sjetismo se da je onaj varalica, dok je još bio živ, rekao: ‘Nakon tri dana uskrsnut ću.’
64 Zapovijedi, stoga, da se grobnica osigura sve do trećega dana; kako ne bi došli njegovi učenici noću, ukrali ga i rekli narodu: ‘Uskrsnuo je od mrtvih’; i tako će posljednja prijevara biti gora od prve.”
65 Reče im Pilat: “Imate stražu: idite, osigurajte kako znate.”
66 Tako oni odoše i osiguraše grobnicu zapečativši kamen i postavivši stražu.