26. poglavlje
1 Kada je Isus dovršio sve te poruke, reče on svojim učenicima:
2 “Znate da je za dva dana blagdan Pashe, i Sina čovječjega se predaje da bude razapet.”
3 Tada se okupiše svećenički glavari, pismoznanci i narodne starješine u dvoru velikog svećenika koji se zvao Kajfa,
4 i dogovoriše se da Isusa na prijevaru uhite i ubiju.
5 Ali rekoše: “Ne na blagdan, da ne nastane pobuna u narodu.”
6 A kada je Isus bio u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca,
7 pristupi mu neka žena s alabastrenom posudom skupocjene pomasti i izlije mu je na glavu dok je bio za jelom.
8 Kada to vidješe njegovi učenici, razljutiše se, rekavši: “Čemu ta rasipnost?
9 Jer mogla se ta pomast skupo prodati i to dati siromasima.”
10 Kada je Isus to dočuo, reče im: “Zašto dosađujete ženi? Ta dobro je djelo učinila na meni.
11 Jer siromahe svagda imate uza se, ali mene nemate svagda.
12 Izlivši tu pomast na moje tijelo, za ukop mi je to učinila.
13 Zaista, kažem vam: Gdje god se po svemu svijetu bude propovijedalo ovo evanđelje, spominjat će se i ovo što je ona učinila, njoj na spomen.”
14 Tada jedan od Dvanaestorice, koji se zvao Juda Iskariotski, ode k svećeničkim glavarima
15 i reče im: “Što ćete mi dati i ja ću vam ga predati?” I odrediše mu oni trideset srebrnjaka.
16 Otada je tražio prigodu da im ga preda.
17 A u prvi dan blagdana beskvasnoga kruha pristupe učenici Isusu, rekavši mu: “Gdje hoćeš da ti pripravimo da jedeš pashu?”
18 I reče on: “Idite u grad k tome i tome čovjeku i recite mu: ‘Učitelj veli: Vrijeme je moje blizu; kod tebe ću održati pashu sa svojim učenicima.’ ”
19 I učiniše učenici kao što im je naredio Isus te pripraviše pashu.
20 A kada je došla večer, sjede on za stol s Dvanaestoricom.
21 I reče on dok su jeli: “Zaista, kažem vam, jedan od vas će me izdati.”
22 Silno se ražalostivši, svaki mu od njih poče govoriti: “Nisam valjda ja, Gospodine?”
23 I odgovori on i reče: “Onaj koji umoči sa mnom ruku u zdjelu, taj će me izdati.
24 Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onomu čovjeku po kojemu se predaje Sina čovječjega! Bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.”
25 A Juda, koji ga je izdao, odgovori i reče: “Nisam valjda ja, Učitelju?” On mu odgovori: “Ti reče.”
26 Dok su jeli, uze Isus kruh i blagoslovi, i razlomi ga te dade učenicima i reče: “Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.”
27 Tada uze čašu i zahvali te im je dade, rekavši: “Pijte iz nje svi;
28 jer ovo je krv moja, krv novoga saveza, koja se za mnoge prolijeva za oproštenje grijehâ.
29 Ali kažem vam da odsada nipošto neću piti od ovoga trsova ploda, do onoga dana kada ću ga, novoga, piti s vama u kraljevstvu Oca svojega.”
30 Kada su otpjevali hvalospjev, odoše na Maslinsku goru.
31 Tada im Isus reče: “Svi vi sablaznit ćete se zbog mene još ove noći; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i razbježat će se ovce iz stada’.
32 Ali nakon što uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.”
33 Odgovori Petar i reče mu: “Ako se i svi sablazne zbog tebe, ja se nikada neću sablazniti.”
34 Reče mu Isus: “Zaista, kažem ti da ćeš me još ove noći, prije negoli se pijetao oglasi, triput zanijekati.”
35 Reče mu Petar: “Bude li potrebno i umrijeti s tobom, nipošto te neću zanijekati.” Isto tako rekoše i svi učenici.
36 Tada dođe Isus s njima do mjesta koje se zvalo Getsemani, i reče učenicima: “Sjednite ovdje dok se ja idem onamo pomoliti”,
37 i povede sa sobom Petra i oba sina Zebedejeva. I poče ga obuzimati žalost i tjeskoba.
38 Tada im reče: “Duša mi je nasmrt žalosna; ostanite ovdje i bdijte sa mnom.”
39 I ode on malo dalje, pade ničice pa, moleći se, reče: “Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša; ali ne kako ja hoću, nego kako hoćeš ti.”
40 I dođe k učenicima te ih nađe pozaspale. I reče Petru: “Tako, niste mogli jedan sat probdjeti sa mnom?
41 Bdijte i molite da ne dođete u napast: duh je, doduše, voljan, no tijelo je slabo.”
42 Ode on opet, po drugi put, i pomoli se: “Oče moj, ako nije moguće da me mimoiđe ova čaša, da je ne pijem, neka bude volja tvoja.”
43 I dođe te ih ponovno nađe pozaspale; oči im se sklapahu.
44 I ostavi ih te ponovno ode i pomoli se po treći put govoreći iste riječi.
45 Tada dođe k svojim učenicima i reče im: “Samo vi spavajte i počivajte. Evo, približio se trenutak i Sin čovječji predaje se u ruke grešnicima.
46 Ustanite, pođimo: evo, blizu je onaj koji me izdaje.”
47 Dok je on još govorio, gle, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim silna svjetina od svećeničkih glavara i narodnih starješina, s mačevima i toljagama.
48 A njegov im je izdajnik dao znak, rekavši: “Koga poljubim, taj je: njega zgrabite.”
49 I odmah pristupi on Isusu i reče: “Zdravo, učitelju”; i poljubi ga.
50 A Isus mu reče: “Prijatelju, zašto si došao?” Tada oni priđoše te staviše ruke na Isusa i pograbiše ga.
51 I gle, jedan od onih koji bijahu s Isusom pruži ruku, potegne svoj mač te udari slugu velikog svećenika i odsiječe mu uho.
52 Reče mu tada Isus: “Vrati svoj mač na njegovo mjesto; jer svi koji se mača hvataju, od mača će poginuti.
53 Zar misliš da ne mogu ovoga trena zamoliti svoga Oca i on će mi odmah dati više od dvanaest legija anđela.
54 No kako bi se onda ispunila Pisma da mora biti tako?”
55 Tada Isus reče svjetini: “Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i toljagama da me uhvatite? Danomice sam sjedio s vama naučavajući u Hramu i niste me uhvatili.”
56 A sve se to dogodilo da se ispune Pisma prorokâ. Tada ga svi učenici ostaviše i pobjegoše.
57 Oni koji su ga uhvatili, odvedoše Isusa Kajfi, velikom svećeniku, gdje bijahu okupljeni pismoznanci i starješine.
58 A Petar ga je slijedio izdaleka, sve do dvora velikog svećenika. Ušavši unutra, sjede on sa slugama da vidi svršetak.
59 A svećenički glavari i starješine, i sve Vijeće, tražili su lažno svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube,
60 ali nisu našli. Premda su istupili mnogi lažni svjedoci, ipak nisu našli ništa. Na posljetku istupiše dva lažna svjedoka
61 i rekoše: “Ovaj je rekao: ‘Mogu razvaliti Hram Božji i za tri dana ga sagraditi.’ ”
62 I ustade veliki svećenik i reče mu: “Ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?”
63 No Isus je šutio. A veliki svećenik mu reče: “Zaklinjem te Bogom živim da nam kažeš jesi li ti Krist, Sin Božji?”
64 Reče mu Isus: “Ti reče. Štoviše, kažem vam: Odsada ćete gledati Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi na oblacima nebeskim.”
65 Tada veliki svećenik razdera svoje halje, rekavši: “Pohulio je; što nam još trebaju svjedoci? Evo, sada ste čuli njegovu hulu.
66 Što mislite?” A oni odgovoriše i rekoše: “Zaslužio je smrt.”
67 Tada mu pljuvahu u lice i udarahu ga, dok su ga drugi pljuskali
68 govoreći: “Proreci nam, Kriste, tko te udario?”
69 A Petar je sjedio vani u dvorištu. I pristupi mu neka mlada sluškinja, rekavši: “I ti si bio s Isusom Galilejcem.”
70 Ali on pred svima zanijeka, rekavši: “Ne znam što govoriš.”
71 A kada je izišao u predvorje, spazi ga druga djevojka i reče nazočnima: “I ovaj je bio s Isusom Nazarećaninom.”
72 I opet on zanijeka, i to sa zakletvom: “Ne poznajem toga čovjeka.”
73 Malo kasnije pristupiše oni koji su stajali ondje te rekoše Petru: “Doista, i ti si jedan od njih; jer govor te tvoj izdaje.”
74 Tada on stade kleti i zaklinjati se: “Ne poznajem toga čovjeka.” I odmah se oglasi pijetao.
75 I sjeti se Petar riječi Isusove, koji mu bijaše rekao: “Prije no što se pijetao oglasi, triput ćeš me zanijekati.” I iziđe on i gorko zaplaka.