22. poglavlje
1 I odgovori Isus te im ponovno prozbori u usporedbama, i reče:
2 “Kraljevstvo nebesko je kao neki kralj kada pripravi svadbu svome sinu
3 i posla svoje sluge da pozovu uzvanike na svadbu, no oni ne htjedoše doći.
4 Zatim posla druge sluge, rekavši: ‘Recite uzvanicima: Evo, objed sam svoj pripravio. Junci moji i tovljenici poklani su i sve je već pripravljeno: dođite na svadbu.’
5 Ali oni, ne mareći, odoše: jedan na svoju njivu, drugi u svoju trgovinu;
6 a ostali uhvatiše njegove sluge, zlostaviše ih i ubiše.
7 Čuvši to, razgnjevi se kralj i posla svoje vojske, i pogubi one ubojice i spali njihov grad.
8 Tada reče svojim slugama: ‘Svadba je pripravljena, ali uzvanici ne bijahu dostojni.
9 Pođite, stoga, na križanja i pozovite na svadbu sve koje nađete.’
10 Tako te sluge iziđoše na putove i okupiše sve koje nađoše, i zle i dobre; i napuni se svadba gostima.
11 A kada je kralj ušao pogledati goste, ugleda ondje čovjeka koji ne bijaše odjeven u svadbenu opravu;
12 i reče mu: ‘Prijatelju, kako si ušao ovamo, a nemaš svadbenu opravu?’ A on zanijemi.
13 Tada kralj reče poslužiteljima: ‘Svežite mu ruke i noge, i odvedite ga i izbacite u krajnju tamu; ondje će biti plač i škrgut zubi.’
14 Jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”
15 Tada odoše farizeji i održaše vijećanje kako da ga uhvate u riječi.
16 I poslaše k njemu svoje učenike s herodovcima, koji rekoše: “Učitelju, znamo da si istinit i učiš putu Božjemu u istini, i ne mariš ni za koga, jer nisi pristran ni prema kome.
17 Reci nam, stoga, što misliš ti: Je li dopušteno dati porez caru ili nije?”
18 A Isus im, znajući njihovu opakost, reče: “Zašto me iskušavate, licemjeri?
19 Pokažite mi porezni novac.” I dadoše mu denar.
20 I reče im on: “Čija je ovo slika i natpis?”
21 Rekoše mu: “Carev.” Tada im reče: “Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.”
22 Kada su čuli te riječi, zadiviše se te ga ostaviše i odoše.
23 Istoga dana dođoše k njemu saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitaše ga:
24 “Učitelju, Mojsije je rekao: ‘Umre li tko bez djece, neka njegov brat oženi njegovu ženu i podigne sjeme bratu svojemu.’
25 Bijaše tako kod nas sedmero braće. Prvi se oženio i umro bez sjemena, ostavivši ženu svome bratu.
26 Jednako i drugi i treći, sve do sedmoga.
27 Nakon svih njih umrla je i žena.
28 Za uskrsnuća, dakle, kojemu će od te sedmorice biti ženom? jer svi su je imali.”
29 Isus odgovori i reče im: “U zabludi ste, jer ne poznajete Pisma ni silu Božju.
30 Jer u uskrsnuću niti se žene niti se udaju, nego su kao anđeli Božji u nebu.
31 A što se tiče uskrsnuća mrtvih, zar niste čitali što vam je rekao Bog, rekavši:
32 ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev’? Bog nije Bog mrtvih, nego živih.”
33 Čuvši to, mnoštvo bijaše zaneseno njegovim naukom.
34 Ali kada su farizeji dočuli da je ušutkao saduceje, okupiše se zajedno.
35 Tada ga jedan od njih, koji bijaše pravnik, iskušavajući ga, upita:
36 “Učitelju, koja je zapovijed najveća u Zakonu?”
37 Isus mu odgovori: “Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim.
38 To je prva i najveća zapovijed.
39 A druga joj je slična: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga.
40 O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci.”
41 Dok farizeji bijahu okupljeni, upita ih Isus:
42 “Što mislite o Kristu? Čiji je on sin?” Rekoše mu: “Sin Davidov.”
43 On im reče: “Kako ga onda David u duhu naziva Gospodinom, kada govori:
44 Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: ‘Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim’?
45 Ako, dakle, David njega naziva Gospodinom, kako mu može biti sin?”
46 I nitko mu nije mogao odgovoriti ni riječi, niti ga se od toga dana itko usudio išta pitati.