Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Mateju

 

20. poglavlje

 

 

1   “Jer kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku domaćinu koji rano ujutro iziđe unajmiti radnike u svoj vinograd.

2   Pogodivši se s radnicima po denar na dan, posla ih on u svoj vinograd.

3   I iziđe oko trećega sata i ugleda druge gdje besposleni stoje na trgu.

4   I njima reče: ‘Idite i vi u vinograd i dat ću vam što je pravo.’ I odoše oni.

5   Iziđe on opet oko šestoga i devetoga sata i učini isto tako.

6   I oko jedanaestoga sata iziđe te nađe druge gdje besposleni stoje, i reče im: ‘Zašto tu stojite sav dan besposleni?’

7   Rekoše mu: ‘Zato što nas nitko nije unajmio.’ Reče im: ‘Idite i vi u vinograd; i što god je pravo, to ćete primiti.’

8   Kada je došla večer, gospodar vinograda reče svome upravitelju: ‘Pozovi radnike i isplati im njihovu nadnicu, počevši od posljednjih do prvih.’

9   I kada dođoše oni koji bijahu unajmljeni oko jedanaestoga sata, primiše oni svaki po denar.

10   No kada dođoše oni prvi, oni mišljahu da će primiti više, ali i oni primiše svaki po denar.

11   Primivši to, stadoše oni mrmljati protiv kućedomaćina,

12   rekavši: ‘Ovi posljednji radili su samo jedan sat, a izjednačio si ih s nama koji smo podnosili tegobu dana i žegu.’

13   Ali on jednome od njih odgovori, rekavši: ‘Prijatelju, ne činim ti krivo: nisi li se pogodio sa mnom po denar?

14   Uzmi to što je tvoje i idi, a ja ću i ovom posljednjem dati kao i tebi.

15   Nije li mi dopušteno činiti sa svojim što hoću? Zar je tvoje oko zlo zato što sam ja dobar?’

16   Tako će posljednji biti prvi, a prvi posljednji: jer su mnogi zvani, ali je malo izabranih.”

17   Uzlazeći u Jeruzalem uze Isus putem nasamo dvanaestoricu učenika i reče im:

18   “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin će čovječji biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima, i oni će ga osuditi na smrt

19   i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali će on treći dan uskrsnuti.”

20   Tada mu majka djece Zebedejeve pristupi zajedno sa svojim sinovima, pokloni mu se i htjede zaiskati nešto od njega.

21   I reče joj on: “Što bi htjela?” Ona mu reče: “Dopusti da ova moja dva sina sjednu jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvome kraljevstvu.”

22   Ali Isus odgovori i reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten?” Rekoše mu: “Možemo.”

23   I reče im: “Od čaše moje doista ćete piti, i biti kršteni krštenjem kojim sam ja kršten, ali sjesti meni zdesna i meni slijeva nije moje da dajem, nego će to biti dano onima za koje je pripravio moj Otac.”

24   Kada su to čula Desetorica, ogorčiše se na oba brata.

25   Ali Isus ih dozva k sebi i reče: “Znate da vladari pogana gospodare nad njima i da velikaši vladaju nad njima.

26   No među vama neće biti tako; nego, tko god hoće biti najveći među vama, neka vam bude poslužitelj;

27   i tko god među vama hoće biti prvi, neka vam bude sluga;

28   kao što ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”

29   A kada su odlazili iz Jerihona slijedilo ga je veliko mnoštvo.

30   I gle, dva slijepca što sjeđahu kraj puta, kada čuše da Isus prolazi, povikaše, rekavši: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov.”

31   Mnoštvo ih je korilo i ušutkavalo, ali oni još jače vikahu govoreći: “Smiluj nam se, Gospodine, Sine Davidov.”

32   Zaustavi se Isus, dozva ih i reče: “Što hoćete da vam učinim?”

33   Rekoše mu: “Gospodine, da nam se otvore oči.”

34   Sažalivši se, dotakne Isus njihove oči i oni odmah progledaše te pođoše za njim.

 

^