19. poglavlje
1 Kada je Isus dovršio te govore, ode iz Galileje i dođe u judejske krajeve s one strane Jordana.
2 Slijedilo ga je veliko mnoštvo; i ozdravi ih ondje.
3 Pristupiše mu i farizeji te mu, iskušavajući ga, rekoše: “Je li čovjeku dopušteno otpustiti svoju ženu iz bilo kojeg razloga?”
4 A on im odgovori i reče: “Niste li čitali da ih je onaj koji ih je u početku načinio, načinio muško i žensko
5 i rekao: ‘Zbog toga će čovjek ostaviti oca i majku i prionuti uza svoju ženu; i njih će dvoje biti jedno tijelo’?
6 Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što je, dakle, Bog sjedinio, čovjek neka ne rastavlja.”
7 Rekoše mu: “Zašto je onda Mojsije zapovjedio dati otpusni spis i otpustiti je?”
8 Reče im on: “Mojsije vam je zbog tvrdoće vaših srdaca dopustio da otpuštate svoje žene, ali od početka nije bilo tako.
9 A ja vam kažem: Tko god otpusti svoju ženu, osim zbog bludništva, i oženi se drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenom, čini preljub.”
10 Rekoše mu njegovi učenici: “Ako je tako između muža i njegove žene, onda nije dobro ženiti se.”
11 Ali im on reče: “Ne mogu tu riječ prihvatiti svi, osim oni kojima je dano.
12 Jer ima nekih za ženidbu nesposobnih koji su se takvi rodili iz majčine utrobe; ima za ženidbu nesposobnih koje su ljudi onesposobili; no ima neženja koji sami sebe učiniše neženjama radi kraljevstva nebeskog. Tko to može prihvatiti, neka prihvati.”
13 Tada mu doniješe dječicu da na njih položi ruke i pomoli se, ali su im učenici branili.
14 No Isus reče: “Pustite dječicu i ne branite im da dođu k meni, jer takvih je kraljevstvo nebesko.”
15 I položi na njih ruke te ode odande.
16 I gle, dođe jedan i reče mu: “Učitelju dobri, koje mi je dobro činiti da imam život vječni?”
17 On mu odvrati: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog: ali ako želiš ući u život, drži zapovijedi.”
18 Reče mu: “Koje?” Isus reče: “ ‘Ne ubij’, ‘Ne čini preljub’, ‘Ne ukradi’, ‘Ne svjedoči lažno’,
19 ‘Poštuj svoga oca i majku svoju’, ‘Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga’.”
20 Reče mu mladić: “Sve sam to održao još od svoje mladosti. Što mi još nedostaje?”
21 Reče mu Isus: “Želiš li biti savršen, idi prodaj što imaš i daj siromasima pa ćeš imati blago na nebu; i dođi i slijedi me.”
22 Čuvši tu riječ, ode mladić žalostan, jer je imao velike posjede.
23 Tada reče Isus svojim učenicima: “Zaista, kažem vam: Teško će bogataš ući u kraljevstvo nebesko.
24 I ponovno vam velim: Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
25 Kada su to čuli, njegovi se učenici silno zapanjiše i rekoše: “Tko onda može biti spašen?”
26 Isus ih pogleda i reče im: “S ljudima je to nemoguće; ali s Bogom je sve moguće.”
27 Tada mu Petar odgovori i reče: “Evo, mi smo sve ostavili i pošli za tobom; što ćemo za to imati?”
28 I reče im Isus: “Zaista, kažem vam da ćete vi koji ste pošli za mnom, za preporoda, kada Sin čovječji bude sjedio na prijestolju svoje slave, i vi sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.
29 I svatko tko ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja zbog moga imena, stostruko će primiti i život vječni baštiniti.
30 No mnogi prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.”