18. poglavlje
1 U ono doba pristupiše Isusu učenici, rekavši: “Tko je najveći u kraljevstvu nebeskom?”
2 I dozva Isus malo dijete, postavi ga posred njih
3 i reče: “Zaista, kažem vam: Ako se ne obratite i ne postanete kao mala djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.
4 Tko god se, dakle, ponizi kao ovo malo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom,
5 a tko primi jedno ovakvo malo dijete u moje ime, mene prima.
6 Ali onome tko sablazni jednoga od ovih najmanjih koji vjeruju u mene, bolje bi bilo da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da potone u dubinu mora.
7 “Jao svijetu zbog sablazni! Jer potrebno je da dođu sablazni, ali jao onome čovjeku po kojemu dolazi sablazan!
8 Stoga, ako te tvoja ruka ili noga sablažnjava, odsijeci ih i baci od sebe: bolje ti je ući u život hrom ili sakat negoli s obje ruke ili s obje noge biti bačen u oganj vječni.
9 I ako te tvoje oko sablažnjava, iščupaj ga i baci od sebe: bolje ti je s jednim okom ući u život negoli s oba oka biti bačen u oganj pakleni.
10 Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih malenih; jer, kažem vam, njihovi anđeli u nebu neprestano gledaju lice Oca mojega, koji je u nebu.
11 Jer Sin čovječji je došao spasiti ono što je izgubljeno.
12 Što mislite vi? Ako neki čovjek ima sto ovaca pa jedna od njih zaluta, neće li ostaviti onih devedeset i devet te poći u brda u potragu za zalutalom?
13 I nađe li je, zaista, kažem vam da se raduje zbog nje više negoli zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.
14 Tako nije ni volja Oca vašega, koji je u nebu, da propadne ijedan od ovih malenih.
15 “Štoviše, sagriješi li tvoj brat protiv tebe, idi i pokaraj ga nasamo: ako te posluša, zadobio si svoga brata.
16 Ali ako te ne posluša, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, kako bi se na iskazu dvojice ili trojice svjedoka temeljila svaka izjava.
17 Ako ni njih ne posluša, reci to crkvi. Ako ni crkvu ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.
18 Zaista, kažem vam: Što god svežete na zemlji, bit će svezano u nebu, i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno u nebu.
19 Ponovno vam kažem: Ako dvoje od vas na zemlji složno zaištu što god bilo, učinit će im Otac moj, koji je u nebu.
20 Jer gdje su dvoje ili troje okupljeni u moje ime, tamo sam ja među njima.”
21 Tada dođe k njemu Petar i reče: “Gospodine, koliko puta može sagriješiti protiv mene brat moj i da mu oprostim? Do sedam puta?”
22 Reče mu Isus: “Ne velim ti: Do sedam puta, nego: Do sedamdeset puta sedam.
23 Stoga je kraljevstvo nebesko nalik nekome kralju koji htjede urediti račun sa svojim slugama.
24 Kada je počeo obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu je dugovao deset tisuća talenata.
25 Kako nije imao čime platiti, zapovjedi njegov gospodar da se proda njega, njegovu ženu, djecu i sve što je imao, i naplati se.
26 Nato pade sluga i pokloni mu se, rekavši: ‘Gospodaru, imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
27 I smilova se gospodar toga sluge, otpusti ga i oprosti mu dug.
28 No taj sluga iziđe i nađe jednoga od svojih suslugu, koji mu je dugovao sto novčića: pograbi ga i poče ga daviti govoreći: ‘Plati što si dužan.’
29 I pade mu taj susluga do nogu i zamoli ga, rekavši: ‘Imaj strpljenja sa mnom i sve ću ti isplatiti.’
30 Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok ne isplati dug.
31 Kada su njegove susluge vidjele što se dogodilo, silno se ražalostiše i odoše javiti svome gospodaru sve što se zbilo.
32 Tada ga dozva njegov gospodar i reče mu: ‘Zli slugo, sav onaj dug sam ti oprostio, jer si me zamolio.
33 Nisi li se i ti trebao smilovati svome susluzi kao što sam se i ja smilovao tebi?’
34 I gospodar ga njegov, gnjevan, preda mučiteljima dok ne isplati sve što mu je dugovao.
35 Tako će i moj nebeski Otac učiniti vama ako svatko od srca ne oprosti svome bratu njegove pogreške.”