15. poglavlje
1 Tada dođoše k Isusu pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema, rekavši:
2 “Zašto tvoji učenici krše predaju starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu kruh.”
3 A on im odgovori i reče: “A zašto i vi svojom predajom kršite zapovijed Božju?
4 Jer Bog je zapovjedio, rekavši: ‘Poštuj oca i majku’ i: ‘Neka se onaj tko prokune oca ili majku kazni smrću.’
5 Ali vi velite: ‘Tko god ocu ili majci veli: Dar je ono što od mene trebaš dobiti’,
6 i ne poštuje svoga oca ili svoju majku. Tako ste svojom predajom poništili Božju zapovijed.
7 Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, rekavši:
8 ‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.
9 Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’ ”
10 I dozva on mnoštvo, i reče im: “Čujte i razumijte:
11 Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.”
12 Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši: “Znaš li da su se farizeji sablaznili nakon što su čuli tu riječ?”
13 Ali on im odgovori i reče: “Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac bit će iskorijenjena.
14 Pustite ih; oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”
15 Nato mu Petar reče: “Razjasni nam tu usporedbu.”
16 A Isus reče: “Zar ni vi još ne razumijete?
17 Ne shvaćate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.
18 Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi i to onečišćuje čovjeka.
19 Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule.
20 To je ono što onečišćuje čovjeka, a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”
21 I pođe Isus odande te prijeđe na područje Tira i Sidona.
22 I gle, neka žena, Kanaanka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov; kćer mi strašno muči zloduh.”
23 Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga: “Otpošalji je, jer viče za nama.”
24 Ali on odgovori i reče: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”
25 Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši: “Gospodine, pomozi mi.”
26 Ali joj on odgovori i reče: “Nije pravo uzeti kruh djeci i baciti ga psima.”
27 A ona reče: “Da, Gospodine, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.”
28 Tada Isus odgovori i reče joj: “O, ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš.” I kći joj bî ozdravljena od toga istoga časa.
29 I ode Isus odande, dođe u blizinu Galilejskoga mora te uzađe na goru i sjedne ondje.
30 I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogim drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,
31 tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi progledaju: i slavljahu Boga Izraelova.
32 Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im: “Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju što jesti; a ne želim ih otpraviti gladne, da ne klonu putem.”
33 No njegovi mu učenici rekoše: “Odakle nam u pustari toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?”
34 I reče im Isus: “Koliko hljebova imate?” Oni rekoše: “Sedam; i nekoliko ribica.”
35 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.
36 I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, razlomi ih i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.
37 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.
38 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše četiri tisuće muškaraca.
39 Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.