Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Mateju

 

15. poglavlje

 

 

1   Tada dođoše k Isusu pismoznanci i farizeji iz Jeruzalema, rekavši:

2   “Zašto tvoji učenici krše predaju starih? jer ne peru svoje ruke kada jedu kruh.”

3   A on im odgovori i reče: “A zašto i vi svojom predajom kršite zapovijed Božju?

4   Jer Bog je zapovjedio, rekavši: ‘Poštuj oca i majku’ i: ‘Neka se onaj tko prokune oca ili majku kazni smrću.’

5   Ali vi velite: ‘Tko god ocu ili majci veli: Dar je ono što od mene trebaš dobiti’,

6   i ne poštuje svoga oca ili svoju majku. Tako ste svojom predajom poništili Božju zapovijed.

7   Licemjeri, dobro je Izaija prorokovao o vama, rekavši:

8   ‘Ovaj mi narod pristupa svojim ustima i usnama me časti, ali im je srce daleko od mene.

9   Ali uzalud me štuju naučavajući kao nauke zapovijedi ljudske.’ ”

10   I dozva on mnoštvo, i reče im: “Čujte i razumijte:

11   Ne onečišćuje čovjeka ono što ulazi u usta, nego ono što iz usta izlazi, to onečišćuje čovjeka.”

12   Tada mu pristupiše njegovi učenici, rekavši: “Znaš li da su se farizeji sablaznili nakon što su čuli tu riječ?”

13   Ali on im odgovori i reče: “Svaka sadnica koju nije posadio moj nebeski Otac bit će iskorijenjena.

14   Pustite ih; oni su slijepe vođe slijepaca. A ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.”

15   Nato mu Petar reče: “Razjasni nam tu usporedbu.”

16   A Isus reče: “Zar ni vi još ne razumijete?

17   Ne shvaćate li još uvijek da sve ono što ulazi u usta odlazi u trbuh i izbacuje se u nužnik.

18   Ali ono što izlazi iz usta, iz srca izlazi i to onečišćuje čovjeka.

19   Jer iz srca izviru zle misli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažno svjedočenje, hule.

20   To je ono što onečišćuje čovjeka, a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

21   I pođe Isus odande te prijeđe na područje Tira i Sidona.

22   I gle, neka žena, Kanaanka iz tih krajeva, iziđe i doviknu mu: “Smiluj mi se, Gospodine, Sine Davidov; kćer mi strašno muči zloduh.”

23   Ali joj on ne odgovori ni riječ. I pristupiše mu njegovi učenici i zamoliše ga: “Otpošalji je, jer viče za nama.”

24   Ali on odgovori i reče: “Poslan sam samo k izgubljenim ovcama doma Izraelova.”

25   Tada ona priđe i pokloni mu se, rekavši: “Gospodine, pomozi mi.”

26   Ali joj on odgovori i reče: “Nije pravo uzeti kruh djeci i baciti ga psima.”

27   A ona reče: “Da, Gospodine, ali i psi jedu od mrvica što padaju sa stola njihova gospodara.”

28   Tada Isus odgovori i reče joj: “O, ženo, velika je tvoja vjera: neka ti bude kako želiš.” I kći joj bî ozdravljena od toga istoga časa.

29   I ode Isus odande, dođe u blizinu Galilejskoga mora te uzađe na goru i sjedne ondje.

30   I dođe k njemu veliko mnoštvo s hromima, slijepima, nijemima, sakatima i mnogim drugima, i položiše ih Isusu kod nogu te ih on ozdravi,

31   tako da se mnoštvo divilo gledajući kako nijemi govore, sakati ozdravljaju, hromi hodaju i slijepi progledaju: i slavljahu Boga Izraelova.

32   Tada Isus dozva k sebi svoje učenike i reče im: “Žao mi je mnoštva, jer su već tri dana uz mene i nemaju što jesti; a ne želim ih otpraviti gladne, da ne klonu putem.”

33   No njegovi mu učenici rekoše: “Odakle nam u pustari toliko kruha da nahranimo toliko mnoštvo?”

34   I reče im Isus: “Koliko hljebova imate?” Oni rekoše: “Sedam; i nekoliko ribica.”

35   I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po zemlji.

36   I uze on sedam hljebova i ribe te zahvali, razlomi ih i dade svojim učenicima, a učenici mnoštvu.

37   I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili sedam punih košara.

38   A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše četiri tisuće muškaraca.

39   Otpustivši mnoštvo, uđe on u lađu i ode na područje Magdale.

 

^