14. poglavlje
1 U ono doba dočuo je Herod tetrarh glas o Isusu;
2 i reče on svojim slugama: “To je Ivan Krstitelj. Uskrsnuo je od mrtvih i zbog toga te sile djeluju u njemu.”
3 Herod, naime, bijaše uhitio Ivana, svezao ga i bacio u tamnicu zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa;
4 jer mu je Ivan bio rekao: “Nije ti dopušteno imati je.”
5 A kada ga je htio ubiti, uplašio se naroda, jer su ga držali prorokom.
6 Ali kada se slavio Herodov rođendan, Herodijadina kći zaplesa pred svima i svidje se Herodu.
7 Stoga on sa zakletvom obeća dati joj što god zaište.
8 A ona mu, unaprijed upućena od svoje majke, reče: “Daj mi ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
9 I požali kralj; ali zbog zakletve, i zbog onih koji bijahu s njim za stolom, zapovjedi da joj se dade.
10 I posla da se odsječe glavu Ivanu u tamnici.
11 I doniješe njegovu glavu na pladnju te je dadoše djevojci, a ona je odnije svojoj majci.
12 I dođoše njegovi učenici, uzeše tijelo i pokopaše ga pa odoše i javiše to Isusu.
13 Kada je Isus to čuo, povukao se odande lađom na pusto mjesto, nasamo; a kada je mnoštvo čulo za to, pošlo je pješice za njim iz gradova.
14 I iziđe Isus te ugleda veliko mnoštvo; i sažali se nad njima i ozdravi njihove bolesnike.
15 I pristupiše mu predvečer njegovi učenici, rekavši: “Pust je ovo kraj i već je kasno; otpusti ljude da odu u sela i kupe si hrane.”
16 Ali im Isus reče: “Ne trebaju odlaziti; dajte im vi jesti.”
17 No oni mu odgovoriše: “Imamo ovdje samo pet hljebova i dvije ribe.”
18 I reče im: “Donesite mi ih ovamo.”
19 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po travi, uze pet hljebova i dvije ribe, pogleda u nebo, blagoslovi pa razlomi i dade hljebove učenicima, a učenici mnoštvu.
20 I svi su jeli i nasitili se, a od preostalih su ulomaka nakupili dvanaest punih košara.
21 A onih koji su jeli, osim žena i djece, bijaše oko pet tisuća muškaraca.
22 I odmah prisili Isus svoje učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu dok on otpošalje mnoštvo.
23 A kada je otposlao mnoštvo, uzađe on na goru nasamo moliti. Kad je došla večer, bijaše ondje sâm.
24 A lađa je već bila nasred mora, udarana valovima, jer bijaše protivan vjetar.
25 Za četvrte noćne straže ode Isus k njima hodajući po moru.
26 Ugledavši ga kako hoda po moru, učenici prestrašeni rekoše: “To je sablast”; i od straha vikahu.
27 No Isus im odmah prozbori, rekavši: “Ohrabrite se, ja sam; ne bojte se.”
28 Odgovarajući mu, Petar reče: “Gospodine, ako si ti, zapovijedi mi da dođem k tebi po vodi.”
29 I reče on: “Dođi.” Sišavši s lađe, pođe Petar k Isusu hodajući po vodi.
30 Ali kada spazi žestok vjetar, uplaši se pa poče tonuti; i povika: “Gospodine, spasi me!”
31 I odmah pruži Isus ruku, prihvati ga i reče mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?”
32 A kada su ušli u lađu, prestade vjetar.
33 Tada oni na lađi pristupiše i pokloniše mu se, rekavši: “Uistinu, ti si Sin Božji.”
34 Prešavši preko, siđoše na kopno u Genezaretu.
35 Kada ga ljudi iz toga mjesta prepoznaše, razglasiše o njemu po svoj onoj okolici i doniješe mu sve koji bijahu bolesni;
36 i moljahu ga da samo dotaknu rub njegove halje: i posve bi ozdravili svi koji bi dotakli.