13. poglavlje
1 Istoga dana iziđe Isus iz kuće te sjedne kraj mora.
2 I okupi se k njemu veliko mnoštvo; tako da je ušao u lađu i sjeo, a sve ono mnoštvo stajalo je na obali.
3 I pričao im je mnogo toga u usporedbama govoreći: “Gle, iziđe sijač sijati.
4 Dok je sijao, neka zrna padoše uz put pa dođoše ptice i pojedoše ih.
5 Neka padoše na kamenita mjesta, gdje nisu imala dosta zemlje, pa odmah iznikoše, jer nisu imala duboku zemlju.
6 A kada se diglo sunce bijahu spržena te se, budući da nisu imala korijena, osušiše.
7 Neka padoše u trnje pa trnje poraste i uguši ih.
8 No ostala padoše na dobru zemlju i doniješe plod: neko stostruk, neko šezdesetostruk, neko tridesetostruk.
9 Tko ima uši da čuje, neka čuje.”
10 I pristupiše učenici i rekoše mu: “Zašto im govoriš u usporedbama?”
11 On im odgovori i reče: “Zato što je vama dano znati tajne kraljevstva nebeskoga, a njima nije dano.
12 Jer onome tko ima dat će se, i obilovat će, a onome tko nema oduzet će se i ono što ima.
13 Zbog toga im govorim u usporedbama jer gledajući ne vide i slušajući ne čuju ni ne razumiju.
14 I ispunjava se u njima Izaijino proročanstvo, koje reče: ‘Slušat ćete, slušati, i nećete razumjeti, gledat ćete, gledati, i nećete uvidjeti.
15 Jer usalilo se srce ovoga naroda pa ušima svojim teško čuju i oči svoje zatvoriše: da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju i ne obrate se pa ih ja ozdravim.’
16 Ali blagoslovljene su vaše oči, jer vide, i vaše uši, jer čuju.
17 Jer, zaista, kažem vam: Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti to što vi gledate, ali ne vidješe, i čuti to što vi slušate, ali ne čuše.
18 Vi, dakle, čujte usporedbu o sijaču:
19 Kada tkogod čuje riječ o kraljevstvu i ne razumije je, dolazi Zli i otima to što je bilo posijano u njegovu srcu. To je onaj koji je primio sjeme uz put.
20 A onaj koji je primio sjeme na kamenitim mjestima jest onaj koji riječ čuje i odmah je s radošću prima,
21 ali nema u sebi korijena, nego je nestalan: nastane li nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah se sablazni.
22 A onaj koji je primio sjeme u trnju jest onaj koji riječ čuje, ali briga za život i zavodljivost bogatstva uguše riječ i on postane besplodan.
23 Ali onaj koji je primio sjeme u dobru zemlju jest onaj koji riječ čuje i razumije, koji i plod donosi i daje: jedan stostruko, drugi šezdesetostruko, a treći tridesetostruko.”
24 Drugu im usporedbu iznese govoreći: “Kraljevstvo nebesko je nalik čovjeku koji posija dobro sjeme na svojoj njivi:
25 ali dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj i posije ljulj među pšenicu i ode.
26 A kada je stabljika porasla i donijela plod, pokaza se i ljulj.
27 Stoga pristupiše sluge domaćinu i rekoše mu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Otkuda onda na njoj ljulj?’
28 On im reče: ‘Neprijatelj je to učinio.’ Rekoše mu sluge: ‘Hoćeš li da odemo i poberemo ga?’
29 No on reče: ‘Ne; da ne biste sabirući ljulj iščupali s njim i pšenicu.
30 Pustite oboje neka raste zajedno do žetve; a u doba žetve reći ću žeteocima: Skupite najprije ljulj i svežite ga u snopove da se spali, a pšenicu skupite u moju žitnicu.’ ”
31 Drugu im usporedbu iznese govoreći: “Kraljevstvo nebesko je kao zrno gorušice, koje čovjek uzme i posije na svojoj njivi.
32 Ono je, doduše, najmanje od svega sjemena, ali kada naraste, veće je od svega povrća i izraste u stablo, tako da dođu ptice nebeske i nasele se na njegovim granama.”
33 Ispripovijeda im još jednu usporedbu: “Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, koji žena uzme i sakrije u tri mjere brašna dok sve ne ukvasa.”
34 Sve je to Isus govorio mnoštvu u usporedbama, i bez usporedbe im nije govorio ništa;
35 da se ispuni ono što je rečeno po proroku: “Otvorit ću u usporedbama usta svoja, iznijet ću ono što je skriveno od postanka svijeta.”
36 Tada Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. I pristupiše mu učenici, rekavši: “Razjasni nam usporedbu o ljulju na njivi.”
37 Odgovori im on, rekavši: “Onaj koji sije dobro sjeme je Sin čovječji,
38 a njiva je svijet. Dobro sjeme su djeca kraljevstva, a ljulj djeca Zloga.
39 Neprijatelj koji ih je posijao jest đavao, žetva je svršetak svijeta, a žeteoci su anđeli.
40 Kao što se ljulj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti na svršetku ovoga svijeta.
41 Sin čovječji poslat će svoje anđele i oni će pokupiti iz njegova kraljevstva sve sablazni i one koji čine bezakonje
42 i baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubi.
43 Tada će pravednici svijetliti poput sunca u kraljevstvu svoga Oca. Tko ima uši da čuje, neka čuje.”
44 “Opet, kraljevstvo nebesko je kao blago skriveno na njivi, koje čovjek, kada ga nađe, sakrije i, radostan zbog njega, ode te proda sve što ima i kupi tu njivu.
45 Opet, kraljevstvo nebesko je kao trgovac koji traga za lijepim biserima,
46 koji, kada pronađe jedan dragocjeni biser, ode, rasproda sve što ima i kupi ga.
47 Opet, kraljevstvo nebesko je nalik mreži koja se baci u more i zahvati svaku vrst stvorenjâ,
48 koju, kada se napuni, izvuku na obalu, sjednu te ono dobro skupe u posude, a ono loše pobacaju.
49 Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli i odvojiti zle od pravednih
50 i baciti ih u peć ognjenu: ondje će biti plač i škrgut zubi.
51 Reče im Isus: “Jeste li sve to razumjeli?” Rekoše mu: “Jesmo, Gospodine.”
52 Tada im reče: “Zbog toga je svaki pismoznanac upućen u kraljevstvo nebesko nalik čovjeku domaćinu koji iz svoje riznice iznosi novo i staro.”
53 Kada je dovršio te usporedbe, ode Isus odande.
54 Došavši u svoj zavičaj, poučavaše ih u njihovoj sinagogi; tako da oni, zapanjeni, govorahu: “Odakle ovomu ta mudrost i ta silna djela?
55 Nije li to tesarov sin? Ne zove li mu se majka Marija, a braća njegova Jakov, i Joso, i Šimun, i Juda?
56 I sestre njegove, nisu li sve kod nas? Odakle ovomu sve to?”
57 I sablažnjavahu se zbog njega. A Isus im reče: “Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i u vlastitu domu.”
58 I nije ondje, zbog njihove nevjere, učinio mnogo silnih djela.