Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

9. poglavlje

 

 

1   I reče im: “Zaista, kažem vam: Ovdje stoje neki koji neće okusiti smrt dok ne vide da je kraljevstvo Božje došlo sa silom.”

2   I povede Isus nakon šest dana sa sobom Petra, Jakova i Ivana te ih odvede na visoku goru u osamu, nasamo; i preobrazi se pred njima.

3   I postadoše mu halje sjajne, bjelje od snijega: nijedan ih suknar na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.

4   I ukaza im se Ilija s Mojsijem; i razgovarahu s Isusom.

5   I odgovori Petar te reče Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju i jednu Iliji.”

6   Jer nije znao što bi rekao; jer bijahu silno prestrašeni.

7   Tada naiđe oblak i zasjeni ih; i dođe glas iz oblaka, rekavši: “Ovo je moj ljubljeni Sin: njega slušajte.”

8   I odjednom, obazrevši se uokolo, više ne vidješe nikoga uza se, osim Isusa.

9   I dok su silazili s gore, zapovjedi im on da nikome ne pripovijedaju što su vidjeli, sve dok Sin čovječji ne bude uskrišen od mrtvih.

10   I održali su tu riječ među sobom pitajući se međusobno što bi to trebalo značiti “uskrsnuti od mrtvih”.

11   I upitaše ga, rekavši: “Zašto pismoznanci govore da najprije mora doći Ilija?”

12   I odgovori on i reče im: “Ilija, doista, dolazi najprije i sve će obnoviti; no kako to da je o Sinu čovječjemu pisano da mora mnogo pretrpjeti i biti odbačen?

13   Ali kažem vam da je Ilija već došao i učinili su s njim što im se prohtjelo, kao što je o njemu pisano.”

14   A kada je došao k svojim učenicima, ugleda oko njih veliko mnoštvo i pismoznance gdje raspravljaju s njima.

15   I odmah se sve ono mnoštvo, čim ga ugleda, silno zadivi te pohrli k njemu pozdraviti ga.

16   I upita on pismoznance: “Što raspravljate s njima?”

17   Odgovori mu jedan iz mnoštva: “Učitelju, doveo sam k tebi svoga sina, koji ima nijemoga duha,

18   i gdje god ga on zgrabi, grči ga pa on pjeni, škripi zubima i sahne. I rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali oni ne mogoše.”

19   Odgovori mu on i reče: “O, naraštaju nevjerni, dokle ću biti s vama? Dokle ću vas podnositi? Dovedite mi ga!”

20   I dovedoše ga k njemu; a duh, čim ga ugleda, odmah zgrči dječaka te on pade na zemlju valjajići se i pjeneći.

21   I upita on njegova oca: “Koliko je već vremena otkako mu se to događa?” A on reče: “Od djetinjstva.

22   I često ga baci u oganj i u vode da ga upropasti. Nego, ako išta možeš, imaj samilosti s nama i pomozi nam.”

23   Isus mu reče: “Ako možeš vjerovati; sve je moguće onomu tko vjeruje.”

24   I odmah povika otac djetetov te sa suzama reče: “Vjerujem, Gospodine; pomozi mojoj nevjeri.”

25   Kada Isus vidje da se strčao narod, zaprijeti on nečistome duhu, rekavši mu: “Duše nijemi i gluhi, zapovijedam ti: Iziđi iz njega i više u njega ne ulazi.”

26   I povika duh, silno strese dječaka i iziđe iz njega. I ostade on kao mrtav, tako da mnogi rekoše: “Mrtav je.”

27   No Isus ga prihvati za ruku i pridigne pa on ustade.

28   A kada je ušao u kuću, njegovi ga učenici nasamo upitaše: “Zašto ga mi nismo mogli izagnati?”

29   I reče im on: “Taj rod ne može izići ni po čemu drugome osim molitvom i postom.”

30   Otišavši odande, prolazili su kroz Galileju; no on ne htjede da to itko sazna.

31   Jer poučavaše svoje učenike pa im reče: “Sin čovječji se predaje u ruke ljudima i oni će ga ubiti, a on će, nakon što bude ubijen, trećega dana uskrsnuti.”

32   Ali oni ne razumješe tu izjavu, a bojahu ga se pitati.

33   I dođe on u Kapernaum. Kada je bio u kući, upita ih: “Što ste to međusobno raspravljali putem?”

34   No oni šutješe, jer su putem međusobno raspravljali tko bi bio najveći.

35   I sjede on, dozva Dvanaestoricu i reče im: “Želi li tko biti prvi, treba biti od svih posljednji i svima sluga.”

36   I uze dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im:

37   “Tko god jedno od ovakve djece primi u moje ime, mene prima; a tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji je mene poslao.”

38   Odgovori na to Ivan, rekavši: “Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni zloduhe, a ne slijedi nas; i zabranismo mu, jer nas ne slijedi.”

39   Ali Isus reče: “Nemojte mu braniti: jer nema nikoga tko bi učinio čudo u moje ime i uskoro o meni zlo govorio.

40   Jer tko nije protiv nas, za nas je.

41   “Jer tko god vam dâ piti čašu vode u moje ime, jer ste Kristovi, zaista, kažem vam, neće ostati bez svoje nagrade.

42   A tko god sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju u mene, bolje je za njega da mu se stavi mlinski kamen oko vrata i on bude bačen u more.

43   Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je sakatome ući u život negoli s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi,

44   gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

45   I ako te noga tvoja sablažnjava, odsijeci je: bolje ti je ući u život kljast negoli s obje noge biti bačen u pakao, u oganj neugasivi,

46   gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

47   I ako te oko tvoje sablažnjava, iščupaj ga: bolje ti je s jednim okom ući u kraljevstvo Božje negoli s oba oka biti bačen u pakao ognjeni,

48   gdje crv njihov ne umire i oganj se ne gasi.

49   Jer svatko će biti ognjem posoljen i svaka žrtva solju zasoljena.

50   Dobra je sol; ali ako sol postane neslana, čime ćete je začiniti? Imajte soli u sebi i u miru budite jedan s drugim.”

 

^