Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

8. poglavlje

 

 

1   Onih dana mnoštvo opet bijaše vrlo veliko i, kako nisu imali što jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im:

2   “Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti.

3   Pošaljem li ih gladne njihovim domovima, klonut će putem, jer su neki od njih došli izdaleka.”

4   Odgovoriše mu učenici: “Otkuda bi tko mogao ove nasititi kruhom ovdje u pustari?”

5   I upita ih on: “Koliko hljebova kruha imate?” Rekoše mu: “Sedam.”

6   I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred mnoštvo.

7   A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.

8   I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.

9   A onih koji su jeli bijaše oko četiri tisuće. I otposla ih.

10   I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.

11   Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.

12   On duboko uzdahne u svome duhu i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam: Neće se dati znak ovome naraštaju.”

13   I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.

14   A učenici zaboraviše ponijeti kruh; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.

15   I opomenu ih on, rekavši: “Pazite; čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova.”

16   I počeše oni međusobno raspravljati, rekavši: “To je zato što nemamo kruha.”

17   Znajući to, Isus im reče: “Zašto raspravljate jer kruha nemate? Zar ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je sada otvrdnulo srce?

18   Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?

19   Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet tisuća ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” Rekoše mu: “Dvanaest.”

20   “A onih sedam na četiri tisuće, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” I rekoše: “Sedam.”

21   I reče im: “Kako to onda ne razumijete?”

22   I dođe on u Betsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.

23   On uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz sela; i pljune mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li što.

24   I zagleda se on i reče: “Vidim ljude kao drveće, hodaju.”

25   Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.

26   Tada ga posla kući, rekavši: “Nemoj ulaziti u selo, niti o tome ikome u selu govoriti.”

27   I krenu Isus, i njegovi učenici, u sela Cezareje Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”

28   Oni odgovoriše: “Ivan Krstitelj. No neki vele: Ilija, a drugi: Jedan od proroka.”

29   I upita ih: “A što vi kažete, tko sam ja?” I odgovori Petar i reče mu: “Ti si Krist.”

30   I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.

31   I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, i od svećeničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana uskrsnuti.

32   Otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.

33   No on se okrene, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši: “Idi od mene, Sotono, jer ti ne misliš na ono što je Božje, nego ono ljudsko.”

34   I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i slijedi me.

35   Jer tko god hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; ali tko god izgubi svoj život zbog mene i evanđelja, taj će ga spasiti.

36   Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?

37   Ili, što da čovjek dâ u zamjenu za svoju dušu?

38   Tko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svoga Oca zajedno sa svetim anđelima.”

 

^