8. poglavlje
1 Onih dana mnoštvo opet bijaše vrlo veliko i, kako nisu imali što jesti, dozva Isus svoje učenike i reče im:
2 “Žao mi je naroda, jer su već tri dana uza me, a nemaju što jesti.
3 Pošaljem li ih gladne njihovim domovima, klonut će putem, jer su neki od njih došli izdaleka.”
4 Odgovoriše mu učenici: “Otkuda bi tko mogao ove nasititi kruhom ovdje u pustari?”
5 I upita ih on: “Koliko hljebova kruha imate?” Rekoše mu: “Sedam.”
6 I zapovjedi on mnoštvu da posjeda po tlu te uze onih sedam hljebova, zahvali, prelomi ih i dade svojim učenicima da stave pred njih; i staviše ih oni pred mnoštvo.
7 A imahu i nekoliko ribica: on ih blagoslovi i zapovjedi da i njih stave pred njih.
8 I jeli su i nasitili se, a od preostalih su ulomaka podigli sedam košara.
9 A onih koji su jeli bijaše oko četiri tisuće. I otposla ih.
10 I smjesta uđe on u lađu zajedno sa svojim učenicima te ode na područje Dalmanute.
11 Tada istupiše farizeji i počeše raspravljati s njim. Iskušavajući ga, zatražiše od njega znak s neba.
12 On duboko uzdahne u svome duhu i reče: “Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam: Neće se dati znak ovome naraštaju.”
13 I ostavi ih te, ušavši opet u lađu, ode na drugu stranu.
14 A učenici zaboraviše ponijeti kruh; i nisu na lađi imali više od jednoga hljeba.
15 I opomenu ih on, rekavši: “Pazite; čuvajte se kvasca farizejskoga i kvasca Herodova.”
16 I počeše oni međusobno raspravljati, rekavši: “To je zato što nemamo kruha.”
17 Znajući to, Isus im reče: “Zašto raspravljate jer kruha nemate? Zar ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je sada otvrdnulo srce?
18 Oči imate, a ne vidite? i uši imate, a ne čujete? i zar se ne sjećate?
19 Kada sam pet hljebova razlomio na onih pet tisuća ljudi, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” Rekoše mu: “Dvanaest.”
20 “A onih sedam na četiri tisuće, koliko ste košara punih ulomaka podigli?” I rekoše: “Sedam.”
21 I reče im: “Kako to onda ne razumijete?”
22 I dođe on u Betsaidu; i dovedoše mu slijepca te ga usrdno zamoliše da ga dotakne.
23 On uhvati slijepca za ruku i izvede ga iz sela; i pljune mu u oči, stavi ruke na nj i upita ga vidi li što.
24 I zagleda se on i reče: “Vidim ljude kao drveće, hodaju.”
25 Tada mu on opet položi ruke na oči i učini da progleda: i ozdravi ovaj te ih je mogao sve jasno vidjeti.
26 Tada ga posla kući, rekavši: “Nemoj ulaziti u selo, niti o tome ikome u selu govoriti.”
27 I krenu Isus, i njegovi učenici, u sela Cezareje Filipove. I upita on putem svoje učenike, rekavši im: “Što kažu ljudi, tko sam ja?”
28 Oni odgovoriše: “Ivan Krstitelj. No neki vele: Ilija, a drugi: Jedan od proroka.”
29 I upita ih: “A što vi kažete, tko sam ja?” I odgovori Petar i reče mu: “Ti si Krist.”
30 I zapovjedi im da nikome ne govore o njemu.
31 I poče ih učiti da Sin čovječji mora mnogo pretrpjeti te biti odbačen od starješina, i od svećeničkih glavara i pismoznanaca, i biti ubijen te nakon tri dana uskrsnuti.
32 Otvoreno im je to govorio. I povede ga Petar na stranu i poče ga koriti.
33 No on se okrene, pogleda svoje učenike i ukori Petra, rekavši: “Idi od mene, Sotono, jer ti ne misliš na ono što je Božje, nego ono ljudsko.”
34 I, dozvavši narod i svoje učenike, reče im: “Hoće li tko ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe, uzme svoj križ i slijedi me.
35 Jer tko god hoće svoj život spasiti, izgubit će ga; ali tko god izgubi svoj život zbog mene i evanđelja, taj će ga spasiti.
36 Jer kakva je korist čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoju dušu?
37 Ili, što da čovjek dâ u zamjenu za svoju dušu?
38 Tko se, dakle, postidi mene i mojih riječi u ovom preljubničkom i grešnom naraštaju, i Sin čovječji će se postidjeti njega kada dođe u slavi svoga Oca zajedno sa svetim anđelima.”