7. poglavlje
1 I okupiše se oko njega farizeji i neki od pismoznanaca, koji su došli iz Jeruzalema.
2 I kada vidješe neke od njegovih učenika kako jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku, zamjeriše im to.
3 Jer farizeji, kao i svi Židovi, držeći se predaje starih, ne jedu ako dobro ne operu ruke.
4 I kada dođu s tržnice ne jedu ako se prije toga ne operu. I još je mnogo toga što su primili da bi držali: pranje čaša i vrčeva, bakrenoga posuđa i stolova.
5 Tada ga farizeji i pismoznanci upitaše: “Zašto tvoji učenici ne postupaju prema predaji starih, nego jedu kruh neopranih ruku?”
6 On odgovori i reče im: “Dobro je Izaija prorokovao o vama, licemjeri; kao što je pisano: ‘Ovaj me narod usnama časti, ali im je srce daleko od mene.
7 Uzalud me štuju naučavajući kao nauk ljudske zapovijedi.’
8 Jer napustili ste zapovijed Božju i držite ljudsku predaju, pranje vrčeva i čaša; i još mnogo toga sličnoga činite.”
9 I reče im: “Lijepo ostavljate zapovijed Božju da biste mogli držati svoju predaju.
10 Jer Mojsije reče: ‘Poštuj oca svojega i majku svoju’, i: ‘Tko prokune oca ili majku neka se kazni smrću’;
11 no vi kažete: ‘Rekne li čovjek ocu ili majci: Korban je, to jest dar, čime god si se trebao od mene okoristiti’,
12 i više mu ne dopuštate učiniti ništa za svoga oca ili svoju majku.
13 Tako obeskrepljujete riječ Božju svojom predajom, koju ste vi predali; i mnogo toga sličnoga još činite.”
14 Dozvavši k sebi sve mnoštvo, reče im: “Slušajte me svi i shvatite:
15 Nema ničega što izvana ulazi u čovjeka da bi ga moglo onečistiti, nego ono što iz njega izlazi, to je ono što onečišćuje čovjeka.
16 Ako tko ima uši da čuje, neka čuje.”
17 A kada je od naroda ušao u kuću, upitaše ga njegovi učenici o toj usporedbi.
18 I reče im: “Zar ni vi ne razumijete? Ne shvaćate li da čovjeka ne može onečistiti ništa što u njega ulazi izvana:
19 jer mu ne ulazi u srce, nego u utrobu, i izlazi u nužnik čisteći sva jela.”
20 I reče: “Ono što iz čovjeka izlazi, to onečisti čovjeka.
21 Jer iz ljudskoga srca izlaze zle misli, preljubi, bludništva, ubojstva,
22 krađe, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, ‘zlo oko’, hula, oholost, bezumlje.
23 Sva ta zla izlaze iznutra i onečišćuju čovjeka.”
24 I ustade on odande te ode u okolicu Tira i Sidona. I uđe u neku kuću, ne htijući da to itko dozna; ali nije mogao ostati skriven,
25 jer je dočula za njega neka žena čija kćerkica imaše nečistoga duha pa je došla i pala mu pred noge.
26 A ta žena bijaše Grkinja, rodom Sirofeničanka; i stade ga ona zaklinjati da istjera zloduha iz njezine kćeri.
27 No Isus joj reče: “Pusti da se najprije nasite djeca, jer nije dobro uzeti kruh koji pripada djeci i baciti ga psićima.”
28 No ona mu odgovori: “Da, Gospodine, ali i psići ispod stola jedu od dječjih mrvica.”
29 I reče joj on: “Zbog te riječi idi; izišao je zloduh iz tvoje kćeri.”
30 I ode ona kući te nađe da je zloduh izišao, a kći joj leži na postelji.
31 I ponovno on, otišavši iz okolice Tira i Sidona, posred područja Dekapola prođe do Galilejskoga mora.
32 I doniješe mu gluha mucavca te ga usrdno zamoliše da stavi ruku na nj.
33 On ga odvede od mnoštva nasamo, stavi svoje prste u njegove uši i pljune te mu dotakne jezik.
34 Pogledavši na nebo, uzdahne i reče ovomu: “Effata”, to jest: “Otvori se.”
35 I smjesta se otvoriše njegove uši i razriješi mu se spona jezika te on progovori pravilno.
36 I zabrani im on da to ikome govore: no što im je više branio, to su oni više razglašavali
37 i, prekomjerno zapanjeni, govorili: “Dobro je sve učinio: on čini da gluhi čuju i nijemi govore.”