Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

6. poglavlje

 

 

1   I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.

2   Kada je došla subota, poče on poučavati u sinagogi. Mnogi koji ga slušahu bijahu zapanjeni pa govorahu: “Odakle to ovomu?” i: “Kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?

3   Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev i Josin, i Judin, i Šimunov? Nisu li i sestre njegove ovdje među nama?” I sablažnjavahu se zbog njega.

4   No Isus im reče: “Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svome domu.”

5   I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.

6   I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.

7   Tada dozva k sebi Dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;

8   i zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbu, ni kruh, ni novac u pojasu,

9   nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju se u dvije halje.

10   I reče im: “Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.

11   I koji vas god ne prime ni ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam: Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.”

12   I, otišavši, propovijedali su da se ljudi trebaju pokajati;

13   i mnoge su zloduhe izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljali ih.

14   A doču za njega i kralj Herod, jer mu se ime pročulo nadaleko; i reče on: “To je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.”

15   Jedni govorahu: “Ilija je”, a drugi: “Prorok je, ili kao jedan od proroka.”

16   No kada je Herod čuo o tome, on reče: “To je Ivan, kome sam ja odrubio glavu: uskrsnuo je od mrtvih.”

17   Jer je sâm Herod bio poslao da uhite Ivana i svezao ga u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio s njom.

18   Jer Ivan bijaše rekao Herodu: “Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.”

19   Stoga se Herodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:

20   jer Herod se bojao Ivana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.

21   No došao je pogodan dan u koji je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.

22   A kada je kći spomenute Herodijade ušla i zaplesala te se svidjela Herodu i njegovim sustolnicima, kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti.”

23   I zakle joj se: “Što god me zaiskala, dat ću ti; do polovice moga kraljevstva.”

24   I iziđe ona i reče svojoj majci: “Što da zaištem?” A ona reče: “Glavu Ivana Krstitelja.”

25   I smjesta ona žurno uđe kralju i zaiska: “Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”

26   Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.

27   I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici

28   te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.

29   Kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo truplo te ga položiše u grob.

30   I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i što su činili i što su naučavali.

31   On im reče: “Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo”; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.

32   I otputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.

33   I vidje ih narod gdje odlaze pa ga mnogi prepoznaše te se strčaše pješice iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.

34   A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bijahu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.

35   Kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše: “Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno.

36   Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi kruha: jer nemaju što jesti.”

37   Odgovori on i reče im: “Dajte im vi jesti.” No oni mu rekoše: “Da pođemo kupiti kruha za dvjesto denara i damo im jesti?”

38   I reče im on: “Koliko hljebova kruha imate? Idite i pogledajte.” Kada doznaše, rekoše: “Pet; i dvije ribe.”

39   I zapovjedi im on da ih sve u skupinama posjednu po zelenoj travi.

40   I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.

41   I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.42 I jeli su svi i nasitili se.

43   I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.

44   A onih koji su jeli od hljebova, bijaše oko pet tisuća muškaraca.

45   I smjesta prisili on svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Betsaide, dok on otpusti mnoštvo.

46   Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.

47   Kada se spustila večer, lađa bijaše posred mora, a on sâm na kopnu.

48   I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe on k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.

49   Ali kada ga oni spaziše gdje hoda po moru, pomisliše da je sablast pa počeše vikati;

50   jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im: “Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.”

51   I uspne se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu;

52   jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bijaše otvrdlo.

53   Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genezaret i pristadoše uz obalu.

54   Kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše

55   pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.

56   I gdje god bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaknuti makar samo rub njegove halje: i koji bi ga god dotaknuli, ozdravili bi.

 

^