6. poglavlje
1 I ode on odande i dođe u svoj zavičaj; a učenici su ga njegovi slijedili.
2 Kada je došla subota, poče on poučavati u sinagogi. Mnogi koji ga slušahu bijahu zapanjeni pa govorahu: “Odakle to ovomu?” i: “Kakva mu je to mudrost dana da se čak i takva silna djela događaju po njegovim rukama?
3 Nije li to tesar, sin Marijin, brat Jakovljev i Josin, i Judin, i Šimunov? Nisu li i sestre njegove ovdje među nama?” I sablažnjavahu se zbog njega.
4 No Isus im reče: “Nije prorok bez časti, osim u svome zavičaju i među svojom rodbinom i u svome domu.”
5 I nije mogao ondje učiniti nijedno silno djelo, osim što je na nekoliko bolesnika položio ruke i ozdravio ih.
6 I čudio se zbog njihove nevjere. I obilazio je po okolnim selima i naučavao.
7 Tada dozva k sebi Dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva; i dade im vlast nad nečistim duhovima;
8 i zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni torbu, ni kruh, ni novac u pojasu,
9 nego neka budu obuveni u sandale i ne odijevaju se u dvije halje.
10 I reče im: “Gdje god u kuću uđete, ostanite ondje sve dok odande ne odete.
11 I koji vas god ne prime ni ne poslušaju, kada odlazite odande otresite prašinu što vam je ispod nogu, kao svjedočanstvo protiv njih. Zaista, kažem vam: Lakše će Sodomi i Gomori biti na dan suda negoli tome gradu.”
12 I, otišavši, propovijedali su da se ljudi trebaju pokajati;
13 i mnoge su zloduhe izgonili, i mazali su uljem mnoge bolesnike i ozdravljali ih.
14 A doču za njega i kralj Herod, jer mu se ime pročulo nadaleko; i reče on: “To je Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato u njemu djeluju čudesne sile.”
15 Jedni govorahu: “Ilija je”, a drugi: “Prorok je, ili kao jedan od proroka.”
16 No kada je Herod čuo o tome, on reče: “To je Ivan, kome sam ja odrubio glavu: uskrsnuo je od mrtvih.”
17 Jer je sâm Herod bio poslao da uhite Ivana i svezao ga u tamnici zbog Herodijade, žene svoga brata Filipa, jer se on bio oženio s njom.
18 Jer Ivan bijaše rekao Herodu: “Nije ti dopušteno imati ženu svoga brata.”
19 Stoga se Herodijada razljutila na njega i htjela ga ubiti, ali nije mogla:
20 jer Herod se bojao Ivana znajući da je pravedan i svet čovjek pa ga je štitio; i kada ga je slušao, mnogo je toga činio, a rado ga je slušao.
21 No došao je pogodan dan u koji je Herod za svoj rođendan priredio večeru svojim velikašima, visokim časnicima i galilejskim uglednicima.
22 A kada je kći spomenute Herodijade ušla i zaplesala te se svidjela Herodu i njegovim sustolnicima, kralj reče djevojci: “Zaišti od mene što god hoćeš i dat ću ti.”
23 I zakle joj se: “Što god me zaiskala, dat ću ti; do polovice moga kraljevstva.”
24 I iziđe ona i reče svojoj majci: “Što da zaištem?” A ona reče: “Glavu Ivana Krstitelja.”
25 I smjesta ona žurno uđe kralju i zaiska: “Hoću da mi odmah daš na pladnju glavu Ivana Krstitelja.”
26 Tada kralj silno požali; no zbog zakletve i zbog onih koji sjeđahu s njim ne htjede je odbiti.
27 I odmah posla kralj krvnika, naredivši mu da donese njegovu glavu. I ode on, odrubi mu glavu u tamnici
28 te donese njegovu glavu na pladnju i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci.
29 Kada su za to čuli njegovi učenici, dođoše i uzeše njegovo truplo te ga položiše u grob.
30 I okupiše se apostoli oko Isusa i izvijestiše ga o svemu, i što su činili i što su naučavali.
31 On im reče: “Dođite i vi nasamo, na pusto mjesto, i otpočinite malo”; jer su mnogi ljudi dolazili i odlazili pa oni nisu imali vremena ni jesti.
32 I otputiše se lađom na pusto mjesto, nasamo.
33 I vidje ih narod gdje odlaze pa ga mnogi prepoznaše te se strčaše pješice iz svih gradova onamo i prestigoše ih; i okupiše se k njemu.
34 A kada je Isus izišao, ugleda on mnogo naroda: i sažali se na njih, jer bijahu kao ovce bez pastira, i poče ih mnogo toga naučavati.
35 Kada je dan već dobrano odmakao, priđoše mu njegovi učenici i rekoše: “Pusto je ovo mjesto i već je vrlo kasno.
36 Otpošalji ih da pođu po okolnim mjestima i selima i kupe sebi kruha: jer nemaju što jesti.”
37 Odgovori on i reče im: “Dajte im vi jesti.” No oni mu rekoše: “Da pođemo kupiti kruha za dvjesto denara i damo im jesti?”
38 I reče im on: “Koliko hljebova kruha imate? Idite i pogledajte.” Kada doznaše, rekoše: “Pet; i dvije ribe.”
39 I zapovjedi im on da ih sve u skupinama posjednu po zelenoj travi.
40 I posjedaše oni u skupinama po stotinu i po pedeset.
41 I, uzevši pet hljebova i dvije ribe, pogleda on u nebo, blagoslovi i razlomi hljebove te ih dade svojim učenicima da stave pred njih; i dvije ribe razdijeli svima.42 I jeli su svi i nasitili se.
43 I nakupiše dvanaest punih košara ulomaka; i od riba.
44 A onih koji su jeli od hljebova, bijaše oko pet tisuća muškaraca.
45 I smjesta prisili on svoje učenike da uđu u lađu i da odu pred njim na drugu stranu, do Betsaide, dok on otpusti mnoštvo.
46 Nakon što ih je otposlao, otišao se moliti u goru.
47 Kada se spustila večer, lađa bijaše posred mora, a on sâm na kopnu.
48 I vidje ih kako se muče veslajući, jer im bijaše protivan vjetar. A oko četvrte noćne straže dođe on k njima hodajući po moru; i htjede ih mimoići.
49 Ali kada ga oni spaziše gdje hoda po moru, pomisliše da je sablast pa počeše vikati;
50 jer su ga svi vidjeli i prestrašili se. I odmah im on progovori, i reče im: “Samo hrabro: ja sam; ne bojte se.”
51 I uspne se k njima u lađu i utihnu vjetar. I vrlo se, preko mjere, snebivahu u sebi i iščuđavahu;
52 jer nisu razumjeli čudo s hljebovima, zato što im srce bijaše otvrdlo.
53 Prešavši preko, dođoše u pokrajinu Genezaret i pristadoše uz obalu.
54 Kada su izlazili iz lađe, ljudi ga smjesta prepoznaše
55 pa protrčaše svim onim krajem i počeše donositi na posteljama bolesnike onamo gdje bi čuli da je on.
56 I gdje god bi ulazio, u sela, ili gradove, ili u zaseoke, po trgovima bi postavljali bolesnike i usrdno ga molili da mogu dotaknuti makar samo rub njegove halje: i koji bi ga god dotaknuli, ozdravili bi.