5. poglavlje
1 I dođoše na drugu stranu mora, u gadarenski kraj.
2 Čim je on izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,
3 koji je obitavao u grobnicama. Nitko ga više ni lancima nije mogao svezati;
4 jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je rastrgao lance i polomio okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.
5 Bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.
6 Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se;
7 i poviče jakim glasom te reče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.”
8 Jer mu on bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.”
9 I upita ga: “Kako ti je ime?” I odgovori on, rekavši: “Legija mi je ime: jer nas je mnogo.”
10 I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.
11 A ondje je nedaleko brdâ paslo veliko krdo svinja.
12 I zaklinjahu ga svi zlodusi, rekavši: “Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.”
13 Isus ih odmah pusti. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more, a bijaše ih oko dvije tisuće, i podavi se u moru.
14 A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni vidjeti što se to dogodilo.
15 Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga koji ranije bijaše opsjednut zlodusima gdje sjedi odjeven i zdrave pameti, on koji je bio imao legiju, i prestrašiše se.
16 I ispripovjediše im oni koji to vidješe kako je bilo to s opsjednutim sa zloduhom, i ono o svinjama.
17 I počeše ga moliti da ode iz njihova kraja.
18 A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji ono bijaše opsjednut zloduhom da može ostati s njim.19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima i navijesti im što ti je sve učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”
20 I ode on te poče razglašavati po Dekapolu što je sve za nj učinio Isus; i svi se divljahu.
21 Kada je Isus ponovno prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bijaše on kraj mora.
22 I gle, dođe jedan od nadstojnikâ sinagoge, imenom Jair i, kada ga ugleda, pade mu do nogu
23 i usrdno ga zamoli, rekavši: “Kćerkica mi je na umoru: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjet će.”
24 I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je veliko mnoštvo i pritiskalo ga.
25 A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi
26 i mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,
27 kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotakne njegovu halju;
28 jer reče: “Dotaknem li se samo njegove halje, ozdravit ću.”
29 I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te muke.
30 Isus istoga trena osjeti u sebi da je iz njega izišla sila, okrene se u gužvi i upita: “Tko mi je dotaknuo halje?
31 I rekoše mu učenici: “Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš: ‘Tko me dotaknuo?’ ”
32 I ogleda se on uokolo da vidi onu koja je to učinila.
33 No žena, uvidjevši što joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.
34 A on joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje muke.”
35 Dok je on još govorio, dođoše iz doma nadstojnika sinagoge neki koji rekoše: “Kći ti je umrla; što još mučiš Učitelja?”
36 Čim je Isus čuo te riječi, reče on nadstojniku sinagoge: “Ne boj se, samo vjeruj.”
37 I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Ivanu, bratu Jakovljevu.
38 Kada je došao do kuće nadstojnika sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.
39 Kada je ušao, reče im: “Zašto stvarate toliku buku i plačete? Djevojka nije umrla, nego spava”;
40 a oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčina oca i majku, i one koji bijahu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.
41 I prihvati on djevojku za ruku i reče joj: “Talita, kumi!”; što prevedeno znači: “Djevojko, tebi govorim, ustani.”
42 I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bijaše joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.
43 A on im strogo zabrani da to itko dozna; i zapovjedi da joj se dade jesti.