Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

5. poglavlje

 

 

1   I dođoše na drugu stranu mora, u gadarenski kraj.

2   Čim je on izišao iz lađe, odmah mu iz grobnica iziđe u susret neki čovjek s nečistim duhom,

3   koji je obitavao u grobnicama. Nitko ga više ni lancima nije mogao svezati;

4   jer je već često bio vezan okovima i lancima, ali je rastrgao lance i polomio okove i nitko ga nije mogao ukrotiti.

5   Bez prestanka je, noću i danju, po brdima i po grobnicama vikao i sjekao se kamenjem.

6   Ali kada on izdaleka spazi Isusa, dotrča i pokloni mu se;

7   i poviče jakim glasom te reče: “Što ja imam s tobom, Isuse, Sine Boga Svevišnjega? Zaklinjem te Bogom da me ne mučiš.”

8   Jer mu on bijaše rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka.”

9   I upita ga: “Kako ti je ime?” I odgovori on, rekavši: “Legija mi je ime: jer nas je mnogo.”

10   I mnogo ga je zaklinjao da ih ne otjera iz onoga kraja.

11   A ondje je nedaleko brdâ paslo veliko krdo svinja.

12   I zaklinjahu ga svi zlodusi, rekavši: “Pošalji nas u svinje da uđemo u njih.”

13   Isus ih odmah pusti. I iziđoše nečisti duhovi i uđoše u svinje: i sjuri se krdo silovito niz strminu u more, a bijaše ih oko dvije tisuće, i podavi se u moru.

14   A oni koji su pasli svinje pobjegoše i razglasiše to po gradu i po selima. I iziđoše oni vidjeti što se to dogodilo.

15   Kada dođoše k Isusu, ugledaše onoga koji ranije bijaše opsjednut zlodusima gdje sjedi odjeven i zdrave pameti, on koji je bio imao legiju, i prestrašiše se.

16   I ispripovjediše im oni koji to vidješe kako je bilo to s opsjednutim sa zloduhom, i ono o svinjama.

17   I počeše ga moliti da ode iz njihova kraja.

18   A kada je ulazio u lađu, moljaše ga onaj koji ono bijaše opsjednut zloduhom da može ostati s njim.19 No Isus mu ne dopusti, nego mu reče: “Pođi kući k svojima i navijesti im što ti je sve učinio Gospodin i kako ti se smilovao.”

20   I ode on te poče razglašavati po Dekapolu što je sve za nj učinio Isus; i svi se divljahu.

21   Kada je Isus ponovno prešao lađom na drugu stranu, nagrnu k njemu mnoštvo naroda; a bijaše on kraj mora.

22   I gle, dođe jedan od nadstojnikâ sinagoge, imenom Jair i, kada ga ugleda, pade mu do nogu

23   i usrdno ga zamoli, rekavši: “Kćerkica mi je na umoru: dođi, molim te, stavi ruke na nju da ozdravi, i živjet će.”

24   I pođe Isus s njim; a slijedilo ga je veliko mnoštvo i pritiskalo ga.

25   A neka žena, koja je dvanaest godina bolovala od izljeva krvi

26   i mnogo pretrpjela od mnogih liječnika, i potrošila sve što je imala, a nije joj bilo nimalo bolje, nego se samo pogoršalo,

27   kada je čula za Isusa priđe mu odostraga kroz mnoštvo i dotakne njegovu halju;

28   jer reče: “Dotaknem li se samo njegove halje, ozdravit ću.”

29   I odmah joj prestade krvarenje te osjeti u tijelu da je ozdravljena od te muke.

30   Isus istoga trena osjeti u sebi da je iz njega izišla sila, okrene se u gužvi i upita: “Tko mi je dotaknuo halje?

31   I rekoše mu učenici: “Vidiš da te mnoštvo tiska i veliš: ‘Tko me dotaknuo?’ ”

32   I ogleda se on uokolo da vidi onu koja je to učinila.

33   No žena, uvidjevši što joj se dogodilo, preplašena i dršćući pristupi, pade preda nj i ispriča mu sve po istini.

34   A on joj reče: “Kćeri, tvoja te vjera ozdravila; pođi u miru i budi zdrava od svoje muke.”

35   Dok je on još govorio, dođoše iz doma nadstojnika sinagoge neki koji rekoše: “Kći ti je umrla; što još mučiš Učitelja?”

36   Čim je Isus čuo te riječi, reče on nadstojniku sinagoge: “Ne boj se, samo vjeruj.”

37   I nije dopustio nikome da ga prati, osim Petru, i Jakovu, i Ivanu, bratu Jakovljevu.

38   Kada je došao do kuće nadstojnika sinagoge, ugleda metež i one koji plakahu i mnogo naricahu.

39   Kada je ušao, reče im: “Zašto stvarate toliku buku i plačete? Djevojka nije umrla, nego spava”;

40   a oni mu se podsmjehivahu. No kada ih je sve istjerao, povede sa sobom djevojčina oca i majku, i one koji bijahu s njim, te uđe onamo gdje je djevojka ležala.

41   I prihvati on djevojku za ruku i reče joj: “Talita, kumi!”; što prevedeno znači: “Djevojko, tebi govorim, ustani.”

42   I odmah ustade djevojka i poče hodati; jer bijaše joj dvanaest godina. I zapanjiše se velikim čudom.

43   A on im strogo zabrani da to itko dozna; i zapovjedi da joj se dade jesti.

 

^