Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

3. poglavlje

 

 

1   I ponovno uđe on u sinagogu; a bijaše ondje čovjek koji imaše usahlu ruku.

2   I vrebahu na nj hoće li ga u subotu ozdraviti, da ga mogu optužiti.

3   I reče on čovjeku koji imaše usahlu ruku: “Stani u sredinu.”

4   I reče im: “Je li dopušteno subotom činiti dobro ili činiti zlo; život spasiti ili pogubiti?” No oni šutješe.

5   Tada ih on, ražalošćen zbog okorjelosti njihova srca, srdito pogleda uokrug i reče onome čovjeku: “Ispruži ruku.” On je ispruži: i ruka mu bijaše iscijeljena, zdrava kao i druga.

6   A farizeji iziđoše i odmah počeše s herodovcima vijećati protiv Njega, kako da ga ubiju.

7   Ali Isus se sa svojim učenicima povuče prema moru; a slijedilo ga je veliko mnoštvo iz Galileje, i iz Judeje,

8   i iz Jeruzalema, i iz Idumeje, i s druge strane Jordana, i oni iz okolice Tira i Sidona: veliko mnoštvo je, čuvši kakva silna djela čini, došlo k njemu.

9   I reče on svojim učenicima da mu se zbog mnoštva pripravi lađica, kako ga ne bi pritijesnili:

10   jer je mnoge bio ozdravio; tako da su svi koje je mučilo kakvo zlo navaljivali na njega da ga dotaknu.

11   I nečisti bi duhovi, čim bi ga spazili, padali pred njim i vikali: “Ti si Sin Božji!”

12   No on im je strogo prijetio da ga ne očituju.

13   I uzađe on na goru te pozva k sebi one koje sâm htjede; i dođoše oni k njemu.

14   I odredi Dvanaestoricu da budu s njim i da ih šalje propovijedati;

15   i da imaju vlast ozdravljati bolesti i izgoniti zloduhe:

16   Šimuna, kojemu dade ime Petar;

17   i Jakova, sina Zebedejeva, i Ivana, brata Jakovljeva, koje nazva Boanerges, to jest Sinovi groma;

18   i Andriju, i Filipa, i Bartolomeja, i Mateja, i Tomu, i Jakova, sina Alfejeva, i Tadeja, i Šimuna Kananićanina,

19   i Judu Iskariotskoga, koji ga je izdao. I uđoše u neku kuću.

20   I opet se okupilo mnoštvo, tako da ni kruha nisu mogli pojesti.

21   A kada su to čuli njegovi, dođoše ga odvesti; jer rekoše: “Izvan sebe je.”

22   A pismoznanci koji su sišli dolje iz Jeruzalema rekoše: “Belzebuba ima i po knezu zlih duhova izgoni zloduhe.”

23   I dozva ih on te im reče u usporedbama: “Kako Sotona može izgoniti Sotonu?

24   I ako se neko kraljevstvo samo protiv sebe razdijeli, to kraljevstvo ne može opstati.

25   I ako se neka kuća sama protiv sebe razdijeli, ne može ta kuća opstati.

26   I ako je Sotona sâm protiv sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je došao kraj.

27   Nitko ne može ući u kuću jakoga i oplijeniti mu dobra, osim ako najprije sveže jakoga; tek tada će mu kuću oplijeniti.

28   Zaista, kažem vam: Svi će se grijesi oprostiti sinovima ljudskim, i hule kojima god budu hulili:

29   ali pohuli li tko na Duha Svetoga, neće mu se oprostiti nikada, nego mu prijeti vječno prokletstvo”;

30   jer rekoše: “Duha nečistoga ima.”

31   Tada dođoše njegova braća i majka te, stojeći vani, poslaše k njemu neke da ga pozovu.

32   A oko njega je sjedilo mnoštvo; i rekoše mu: “Eno, vani su tvoja majka i tvoja braća; traže te.”

33   I odgovori im on, rekavši: “Tko je moja majka, ili moja braća?”

34   I, pogledavši uokrug one koji su sjedili oko njega, reče: “Evo majke moje i braće moje!

35   Jer tko god bude vršio volju Božju, on je moj brat, i moja sestra, i majka.”

 

^