2. poglavlje
1 Nakon nekoliko dana uđe on opet u Kapernaum; i proču se da je u kući.
2 I odmah se okupiše mnogi, tako da više ni pred vratima nije bilo mjesta, i on im propovijedaše riječ.
3 Tada dođoše k njemu noseći uzetoga; a nosila su ga četvorica.
4 Ne mogavši mu prići zbog mnoštva, raskriše oni krov iznad njega i, kada ga probiše, spustiše postelju na kojoj je ležao uzeti.
5 Vidjevši njihovu vjeru, Isus reče uzetomu: “Sine, oprošteni su ti tvoji grijesi.”
6 A ondje su sjedili neki pismoznanci te promišljali u svojim srcima:
7 “Zašto ovaj tako huli? Tko može grijehe opraštati, osim Bog jedini?”
8 Isus im odmah, čim je u svome duhu proniknuo da tako promišljaju u sebi, reče: “Zašto to promišljate u svojim srcima?
9 Je li lakše uzetomu reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj’?
10 Ali da znate da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe”; i reče uzetomu:
11 “Tebi govorim: Ustani, podigni svoju postelju i idi svojoj kući.”
12 I odmah on ustane, podigne postelju i iziđe naočigled svima; tako da svi bijahu zadivljeni i slavljahu Boga, rekavši: “Nikada ne vidjesmo nešto takvo.”
13 I opet iziđe on prema moru; i sve je ono mnoštvo došlo k njemu, a on ih je poučavao.
14 Kada je prolazio, ugleda Levija, sina Alfejeva, gdje sjedi u carinarnici; i reče mu: “Slijedi me.” I ustade on i pođe za njim.
15 Dok je Isus sjedio za stolom u njegovoj kući, s Isusom i njegovim učenicima sjedili su mnogi carinici i grešnici; jer ih bijaše mnogo i slijedili su ga.
16 A pismoznanci i farizeji, vidjevši ga gdje jede s carinicima i grešnicima, rekoše njegovim učenicima: “Kako to da jede i pije s carinicima i grešnicima?”
17 Kada je Isus to čuo, reče im: “Ne trebaju zdravi liječnika, nego oni koji su bolesni. Nisam došao zvati pravednike, nego grešnike na pokajanje.”
18 I Ivanovi i farizejski učenici običavali su postiti; i dođoše oni te mu rekoše: “Zašto Ivanovi i farizejski učenici poste, a tvoji učenici ne poste?”
19 I reče im Isus: “Mogu li svatovi postiti dok je mladoženja s njima? Tako dugo dok imaju mladoženju sa sobom, ne mogu postiti.
20 Ali doći će dani kada će im se oteti mladoženja: tada će oni postiti, tih dana.
21 Nitko ne prišiva komad nove tkanine na staru halju, inače nova zakrpa razvuče staru tkaninu i nastane još gori raspor.
22 I nitko ne ulijeva novo vino u stare mješine, inače novo vino razdere stare mješine pa se prolije vino i razderu mješine; nego, novo se vino treba uliti u nove mješine.”
23 Jedne subote dok je prolazio kroz polja žita, počeše njegovi učenici putem trgati klasje.
24 I rekoše mu farizeji: “Gle, zašto subotom čine ono što nije dopušteno?”
25 A on im reče: “Zar nikada niste čitali što je učinio David kada se našao u potrebi i ogladnio, on i oni koji bijahu s njim?
26 Kako je u dane velikog svećenika Abijatra ušao u Dom Božji i jeo prikazni kruh, koji nije dopušteno jesti nikome osim svećenicima, te dao i onima koji bijahu s njim?”
27 I reče im: “Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote:
28 stoga je Sin čovječji Gospodar i subote.”