Biblija

 

Evanđelja

 

Evanđelje po Marku

 

14. poglavlje

 

 

1   Nakon dva dana bijaše blagdan Pashe i beskvasna kruha; i tražili su glavari svećenički i pismoznanci kako da ga na prijevaru zgrabe i ubiju,

2   ali rekoše: “Ne na blagdan, da ne nastane pobuna naroda.”

3   Kada je on u Betaniji sjedio za stolom u kući Šimuna Gubavca, dođe neka žena s alabastrenom posudom prave skupocjene nardove pomasti i razbije alabastrenu posudu te mu je izli na glavu.

4   A bijaše tamo nekih koji međusobno negodovahu, i rekoše: “Čemu to rasipanje pomasti?

5   Jer mogla se prodati za više od tri stotine denara i to dati siromasima.” I mrmljahu protiv nje.

6   I reče Isus: “Pustite je; što je gnjavite? Dobro djelo je učinila na meni.

7   Jer siromahe imate svagda uza se i možete im dobro činiti kada god hoćete, ali mene nemate svagda.

8   Što je mogla, učinila je: unaprijed mi je došla pomazati tijelo za ukop.

9   Zaista, kažem vam: Gdje god se bude propovijedalo ovo evanđelje, po svemu svijetu, pripovijedat će se i ovo što je ona učinila; u spomen na nju.”

10   A Juda Iskariotski, jedan od Dvanaestorice, ode svećeničkim glavarima da im ga preda.

11   Oni se, kada to čuše, obradovaše i obećaše mu dati novac. I tražio je prigodu da ga preda.

12   Prvoga dana beskvasnoga kruha, kada su klali pashu, rekoše mu njegovi učenici: “Gdje hoćeš da ti odemo pripraviti da jedeš pashu?”

13   I posla on svoja dva učenika, rekavši im: “Pođite u grad i srest će vas čovjek koji nosi vrč s vodom. Slijedite ga

14   i gdje god on uđe, recite domaćinu te kuće: “Učitelj pita: ‘Gdje je gostinjska soba u kojoj ću jesti pashu sa svojim učenicima?’

15   On će vam pokazati veliku namještenu i pripravljenu prostoriju na katu: ondje nam priredite.”

16   I odoše njegovi učenici, uđoše u grad i nađoše onako kako im je bio rekao te prirediše pashu.

17   I dođe on uvečer s Dvanaestoricom.

18   I dok su sjedili i jeli, Isus reče: “Zaista, kažem vam: Jedan će me od vas, koji sa mnom jede, izdati.”

19   Oni se ražalostiše i stadoše mu jedan po jedan govoriti: “Neću valjda ja?” I drugi reče: “Neću valjda ja?”

20   I odgovori im on te reče: “Jedan od Dvanaestorice, onaj koji umače sa mnom u zdjelu.

21   Sin čovječji, doduše, odlazi kao što je o njemu pisano: ali jao onomu čovjeku po kojemu se predaje Sina čovječjega! Bolje bi bilo tome čovjeku da se nije ni rodio.”

22   Dok su jeli, uze Isus kruh i blagoslovi, i razlomi te im ga dade govoreći: “Uzmite, jedite; ovo je moje tijelo.”

23   Zatim uze čašu, zahvali i dade im je: i svi su iz nje pili.

24   I reče im: “Ovo je moja krv, krv novoga saveza, koja se prolijeva za mnoge.

25   Zaista, kažem vam: Ne, neću više piti od trsova ploda sve do onoga dana kada ću ga, novoga, piti u kraljevstvu Božjem.”

26   Otpjevavši hvalospjev, uputiše se na Maslinsku goru.

27   I reče im Isus: “Svi ćete se još ove noći sablazniti zbog mene; jer je pisano: ‘Udarit ću pastira i ovce će se razbježati.’

28   Ali nakon što uskrsnem, poći ću pred vama u Galileju.”

29   No Petar mu reče: “Ako se i svi sablazne, ja se neću.”

30   I reče mu Isus: “Zaista, kažem ti: Danas, upravo ove noći, prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zanijekati.”

31   Ali on je još žešće govorio: “Ako treba da umrem s tobom, nipošto te neću zanijekati.” Tako su govorili svi.

32   Kada su došli do mjesta koje se zvalo Getsemani, reče on svojim učenicima: “Sjedite ovdje dok se ja pomolim.”

33   I povede sa sobom Petra i Jakova i Ivana te ga poče obuzimati užas i tjeskoba;

34   i reče im: “Duša mi je do smrti žalosna; ostanite ovdje i bdijte.”

35   I ode on malo naprijed i sruši se na zemlju; i pomoli se da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas.

36   I reče: “Abba, Oče, tebi je sve moguće; otkloni od mene ovu čašu: ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti.”

37   I dođe i nađe ih pozaspale pa reče Petru: “Šimune, spavaš? Nisi li mogao probdjeti jedan sat?

38   Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, ali je tijelo slabo.”

39   I ponovno ode te se pomoli govoreći iste riječi.

40   Vrativši se, opet ih nađe pozaspale (jer im oči bijahu otežale), i nisu znali što bi mu odgovorili.

41   Dođe i treći put, i reče im: “Spavajte samo sada i počivajte: dosta je; došao je trenutak. Evo, Sin čovječji se predaje u ruke grešnikâ.

42   Ustanite; pođimo. Evo, približio se onaj koji me predaje.”

43   I odmah, dok je on još govorio, dođe Juda, jedan od Dvanaestorice, i s njim silna svjetina s mačevima i toljagama, od svećeničkih glavara i pismoznanaca i starješina.

44   A njegov im izdajnik bijaše dao znak, rekavši: “Onaj kojega poljubim jest taj; uhvatite ga i oprezno odvedite.”

45   I, čim je došao, pristupi on k njemu i reče: “Učitelju, učitelju”; i poljubi ga.

46   I staviše oni ruke na nj i uhvatiše ga.

47   A jedan od onih koji ondje stajahu izvuče mač i udari slugu velikoga svećenika te mu odsiječe uho.

48   I odgovori Isus i reče im: “Zar ste kao na razbojnika izišli s mačevima i s toljagama da me uhvatite?

49   Danomice sam bio s vama u Hramu poučavajući i niste me uhvatili; no moraju se ispuniti Pisma.”

50   I napustiše ga svi i pobjegoše.

51   A neki je mladić išao za njim ogrnut samo plahtom po golu tijelu; i dohvatiše ga momci,

52   ali on ostavi plahtu i gol im pobježe.

53   I odvedoše Isusa k velikom svećeniku; a kod njega već bijahu okupljeni svi svećenički glavari i starješine i pismoznanci.

54   I išao je Petar za njim izdaleka, sve do u dvor velikog svećenika; i sjede on sa slugama i grijaše se kraj vatre.

55   A svećenički glavari i sve Vijeće tražili su svjedočanstvo protiv Isusa da ga pogube, ali ne nađoše.

56   Mnogi su, naime, lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva nisu slagala.

57   I ustadoše neki i posvjedočiše lažno protiv njega, rekavši:

58   “Čuli smo ga govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni.’ ”

59   Ali ni tako im se nije slagalo svjedočanstvo.

60   Nato veliki svećenik stade na sredinu i upita Isusa: “Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?”

61   No on je šutio i ništa nije odgovorio. Ponovno ga veliki svećenik upita, i reče mu: “Jesi li ti Krist, Sin Blagoslovljenoga?”

62   I reče Isus: “Ja jesam; i vidjet ćete Sina čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi u oblacima nebeskim.”

63   Tada veliki svećenik razdera svoje halje i reče: “Što nam još trebaju svjedoci?

64   Čuli ste hulu. Što mislite?” I presudiše svi da zaslužuje smrt.

65   Tada neki počeše pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći mu: “Proreci.” I sluge ga pljuskahu.

66   Dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna od mladih sluškinja velikog svećenika.

67   Vidjevši Petra gdje se grije, zagleda se ona u njega i reče: “I ti si bio s Nazarećaninom Isusom.”

68   No on zanijeka, rekavši: “Ne znam niti razumijem što govoriš.” I iziđe on van u predvorje; i oglasi se pijetao.

69   Kada ga djevojka opet ugleda, poče ona govoriti nazočnima: “Ovaj je jedan od njih.”

70   I zanijeka on ponovno. Malo kasnije nazočni ponovno rekoše Petru: “Uistinu si ti jedan od njih; jer Galilejac si, i govor ti je takav.”

71   No on poče kleti i zaklinjati se, rekavši: “Ne poznajem čovjeka o kome govorite.”

72   I oglasi se pijetao po drugi put. I prisjeti se Petar riječi koju mu reče Isus: “Prije negoli se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zanijekati.” Kada se toga prisjetio, zaplaka.

 

^