12. poglavlje
1 I poče im on govoriti u usporedbama: “Neki je čovjek posadio vinograd, postavio oko njega ogradu, iskopao mjesto za tijesak, sagradio kulu te ga iznajmio vinogradarima i otišao u daleku zemlju.
2 U određeno doba posla on vinogradarima slugu da od vinogradarâ primi dio vinogradova uroda;
3 no oni ga uhvatiše, istukoše i otposlaše praznih ruku.
4 Zatim im posla drugoga slugu: njega zasuše kamenjem, razbiše mu glavu i otposlaše osramoćena.
5 I opet im posla jednoga; njega ubiše, kao i mnoge druge: neke istukoše, a neke pobiše.
6 Još jednoga je imao: svoga ljubljenoga sina. I njega posla k njima, rekavši: ‘Poštovat će sina mojega.’
7 No oni vinogradari jedan drugome rekoše: ‘Ovo je baštinik; ubijmo ga i baština će biti naša.’
8 I pograbiše ga, ubiše i izbaciše iz vinograda.
9 Što će, dakle, učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare, a vinograd će dati drugima.
10 Niste li čitali ovaj odjeljak Pisma: ‘Kamen što ga odbaciše graditelji postade glavni kamen ugaoni.
11 Gospodinovo je to djelo i čudesno je u očima našim’?”
12 I tražili su da ga uhvate, ali se bojahu naroda: jer znali su da je protiv njih izrekao tu usporedbu. I ostaviše ga i odoše.
13 I poslaše mu neke od farizeja i od herodovaca da ga uhvate u riječi.
14 Kada su ovi došli, rekoše mu: “Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš ni za koga, jer ne gledaš na ljudsku vanjštinu, nego po istini naučavaš putu Božjemu. Je li dopušteno davati porez caru ili nije?
15 Da dajemo ili da ne dajemo?” Ali on im, poznavajući njihovo licemjerje, reče: “Zašto me iskušavate? Donesite mi denar da ga vidim.”
16 I doniješe mu. I reče im on: “Čija je ovo slika i natpis?” Odgovoriše mu: “Carev.”
17 A Isus, odgovarajući im, reče: “Dajte caru ono što je carevo, a Bogu ono što je Božje.” I divljahu mu se.
18 Tada dođoše k njemu saduceji, koji govore da nema uskrsnuća, i upitaše ga, rekavši:
19 “Učitelju, Mojsije nam je napisao: ‘Umre li čiji brat i za sobom ostavi ženu, a ne ostavi djecu, neka njegov brat uzme njegovu ženu i podigne sjeme bratu svojemu.’
20 Bijaše tako sedmero braće. Prvi je uzeo ženu i umro ne ostavivši sjeme.
21 I drugi ju je uzeo i umro; no ni on nije ostavio sjeme. Treći isto tako.
22 I uzela su je sva sedmorica i nisu ostavila sjeme. Nakon svih umrla je i žena.
23 Za uskrsnuća, dakle, kada uskrsnu, kojemu će od njih biti ženom? jer sedmorica su je imala za ženu.”
24 I odgovori im Isus, rekavši: “Niste li u zabludi zato što ne poznajete ni Pisma ni silu Božju?
25 Jer kada od mrtvih uskrsnu, ne žene se niti se udaju, nego su kao anđeli, koji su na nebesima.
26 A što se mrtvih tiče, da uskrsavaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj, kako mu je u grmu prozborio Bog, rekavši: ‘Ja sam Bog Abrahamov, i Bog Izakov, i Bog Jakovljev’?
27 Nije on Bog mrtvih, nego Bog živih. U velikoj ste, dakle, zabludi.”
28 I pristupi jedan od pismoznanaca te ga, čuvši njihovu međusobnu raspru i vidjevši da im je on dobro odgovorio, upita: “Koja je zapovijed prva od svih?”
29 I odgovori mu Isus: “Prva od svih zapovijedi jest: ‘Čuj, Izraele; Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini’
30 i: ‘Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim, i svom snagom svojom.’ To je prva zapovijed.
31 I druga joj je slična: ‘Ljubi svoga bližnjega kao samoga sebe.’ Druge zapovijedi veće od ovih nema.”
32 I reče mu pismoznanac: “Dobro, Učitelju, po istini si rekao da je jedan Bog i da nema drugoga osim njega;
33 i ljubiti njega svim srcem, i svim razumom, svom dušom, i svom snagom, i ljubiti bližnjega kao samoga sebe, više je negoli sve paljenice i žrtve.”
34 Kada Isus vidje da je pametno odgovorio, reče mu: “Nisi daleko od kraljevstva Božjega.” I nitko ga se više nije usuđivao ništa pitati.
35 A Isus, kada je naučavao u Hramu, odgovori i reče: “Kako to pismoznanci govore da je Krist Sin Davidov?
36 Jer sâm David je po Duhu Svetome rekao: ‘Reče GOSPODIN Gospodinu mojemu: Sjedi mi zdesna dok ne položim tvoje neprijatelje za podnožje tvojim nogama’.
37 Dakle, sâm David naziva ga Gospodinom; pa kako mu je onda sin?” Obični ljudi rado su ga slušali.
38 I reče im on u svome nauku: “Čuvajte se pismoznanaca, koji vole hodati u dugim haljama, vole pozdrave po trgovima,
39 prva sjedala u sinagogama i počasna mjesta na gozbama;
40 koji proždiru kuće udovcâ i za izliku mole duge molitve. Oni će primiti veću osudu.”
41 I sjede Isus nasuprot riznici te promatraše kako narod baca bakreni novac u riznicu. Mnogi koji bijahu bogati ubacivahu mnogo.
42 I dođe neka siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest četvrtinu novčića.
43 I dozva on svoje učenike i reče im: “Zaista, kažem vam: Ova siromašna udovica ubacila je više od svih ovih koji su ubacili u riznicu.
44 Svi su oni, naime, ubacili od svoga viška, a ona je od svoje neimaštine ubacila sve što je imala, sva svoja sredstva za život.”