11. poglavlje
1 Kada su se približili Jeruzalemu, do Betfage i Betanije pri Maslinskoj gori, posla on dvojicu svojih učenika
2 i reče im: “Pođite u selo pred vama. Čim uđete u nj naći ćete privezano magare, na kojemu nikada nitko od ljudi nije sjedio; odriješite ga i dovedite.
3 Ako vam itko kaže: ‘Zašto to činite?’ recite: ‘Gospodin ga treba’, i odmah će ga on poslati ovamo.”
4 I odoše te nađoše magare privezano uz vrata vani gdje se sreću dva puta i odriješiše ga.
5 Neki koji stajahu ondje rekoše im: “Što radite, zašto odvezujete magare?”
6 I rekoše im kao što je Isus zapovjedio pa ih ovi pustiše.
7 I dovedoše magare Isusu te prebaciše preko njega svoje halje; i sjede on na nj.
8 I mnogi prostirahu svoje halje po putu, a ostali rezahu grane s drveća i nastirahu ih putem.
9 I oni koji su išli ispred i oni koji su slijedili klicahu govoreći: “Hosana! Blagoslovljen je onaj koji dolazi u ime Gospodinovo.
10 Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega, Davida, koje dolazi u ime Gospodinovo. Hosana u visinama.”
11 I uđe Isus u Jeruzalem i u Hram. I kada sve uokolo razgleda, budući da je već došla večer, pođe on zajedno s Dvanaestoricom u Betaniju.
12 Idućeg dana kada su dolazili iz Betanije on bijaše gladan.
13 I ugleda izdaleka lisnatu smokvu te pođe ne bi li na njoj što našao. Prišavši joj, ne nađe ništa osim lišća, jer još nije bilo vrijeme smokvama.
14 I odgovori Isus i reče joj: “Nitko dovijeka ne jeo ploda s tebe.” I čuše to njegovi učenici.
15 I dođoše u Jeruzalem. I uđe Isus u Hram i poče izgoniti one koji su u Hramu prodavali i kupovali te isprevrta stolove mjenjačima novca i klupe onima koji prodavahu golubove;
16 i ne dopusti da itko pronosi ikakvu posudu kroz Hram.
17 I poučavao je govoreći im: “Nije li pisano: ‘Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode’? a vi ste od njega načinili špilju razbojničku.”
18 Dočuli su to pismoznanci i svećenički glavari te su tražili kako da ga pogube; jer bojali su ga se, zato što je sav narod bio zadivljen njegovim naukom.19 A kada je došla večer, izišao je iz grada.
20 Kada su ujutro prolazili, opaziše da je ona smokva usahla od korijena.
21 I prisjeti se Petar i reče mu: “Učitelju, gle, usahla je smokva koju si prokleo.”
22 A Isus, odgovarajući im, reče: “Imajte vjeru u Boga.
23 Jer, zaista, kažem vam: Tko god ovoj gori kaže: ‘Pomakni se i baci se u more!’ i ne posumnja u svome srcu, nego vjeruje da će se zbiti to što kaže, bit će mu što god veli.
24 Stoga vam kažem: Sve što god moleći zaištete, vjerujte da to primate i bit će vam.
25 A kada ustanete na molitvu, oprostite ako imate što protiv koga: da i vama Otac vaš, koji je u nebu, oprosti vaše prijestupe.
26 Ali ako vi ne oprostite, neće ni Otac vaš, koji je u nebu, oprostiti vaše prijestupe.”
27 I dođoše ponovno u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, pristupiše mu svećenički glavari, pismoznanci i starješine,
28 i rekoše mu: “Kojom vlašću to činiš? i tko ti je dao tu vlast da to činiš?”
29 I odgovori Isus i reče im: “I ja ću vas nešto pitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću to činim.
30 Krštenje Ivanovo, bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi.”
31 No oni raspravljahu međusobno govoreći: “Velimo li ‘od Neba’, reći će: ‘Zašto mu onda niste povjerovali?’
32 Ali ako velimo: ‘Od ljudi ...’ ” Bojahu se naroda, jer su svi smatrali da Ivan doista bijaše prorok.
33 I odgovoriše i rekoše Isusu: “Ne znamo.” I Isus njima odgovori: “Ni ja vama neću reći kojom vlašću to činim.”