10. poglavlje
1 I digne se on odande te dođe u pokrajinu Judeju onom stranom Jordana. I opet se utekne k njemu mnoštvo; a on ih je, kao što je običavao, opet poučavao.
2 I dođoše k njemu farizeji i, iskušavajući ga, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti vlastitu ženu?”
3 I odgovori on i reče im: “Što vam je zapovjedio Mojsije?”
4 Rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusni spis i otpustiti je.”
5 I odgovori Isus i reče im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisao vam je on taj propis.
6 Ali od početka Stvorenja ‘muško i žensko stvori ih Bog.
7 Zbog toga će čovjek ostaviti svoga oca i majku i prionuti uza svoju ženu;
8 i bit će njih dvoje jedno tijelo’. Tako više nisu dva, nego jedno tijelo.
9 Što je, dakle, Bog združio, čovjek neka ne razdvaja!”
10 U kući ga učenici ponovno upitaše o tome,
11 a on im reče: “Tko god otpusti svoju ženu i oženi se drugom, čini preljub prema njoj.
12 I ako žena napusti muža te se uda za drugoga, čini preljub.”
13 I donosili su mu dječicu da ih dotakne; no njegovi su učenici korili one koji su ih donosili.
14 A kada Isus to vidje, vrlo se ozlovolji pa im reče: “Pustite dječicu da dolaze k meni i ne priječite im: jer takvih je kraljevstvo Božje.
15 Zaista, kažem vam: Tko ne primi kraljevstvo Božje kao malo dijete, neće ući u nj.”
16 I uzimao ih je u naručje, polagao ruke na njih i blagoslivljao ih.
17 A dok je izlazio na put, dotrča jedan čovjek, klekne preda nj i upita ga: “Učitelju dobri, što bih trebao činiti da baštinim vječni život?”
18 Reče mu Isus: “Zašto me nazivaš dobrim? Nitko nije dobar osim jednoga, a to je Bog.
19 Zapovijedi znaš: Ne počini preljub, Ne ubij, Ne ukradi, Ne svjedoči lažno, Ne varaj, Poštuj svoga oca i majku.”
20 I odgovori on i reče mu: “Učitelju, sve sam to držao od svoje mladosti.”
21 Tada ga Isus, pogledavši, zavolje te mu reče: “Jedno ti nedostaje: idi prodaj što god imaš i podaj siromasima pa ćeš imati blago u nebu; i dođi, uzmi križ i slijedi me.”
22 I rastuži se on zbog te riječi i ode žalostan: jer je imao velik imetak.
23 A Isus pogleda uokrug i reče svojim učenicima: “Kako li će teško oni koji imaju bogatstvo ući u kraljevstvo Božje.”
24 Učenici bijahu zapanjeni zbog njegovih riječi; ali im Isus ponovno reče: “Djeco, kako je teško onima koji se uzdaju u bogatstvo ući u kraljevstvo Božje.
25 Lakše je devi proći kroz ušicu igle negoli bogatašu ući u kraljevstvo Božje.”
26 Oni se preko mjere zapanjiše te stadoše među sobom govoriti: “Pa tko se onda može spasiti?”
27 Pogledavši ih, Isus reče: “S ljudima je to nemoguće, ali ne s Bogom: jer s Bogom je sve moguće.”
28 Tada mu Petar poče govoriti: “Evo, mi smo ostavili sve i pošli za tobom.”
29 I odgovori Isus i reče: “Zaista, kažem vam: Nema toga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja radi mene i evanđelja,
30 a da ne bi, s progonstvima, primio stostruko već sada, u ovome vremenu: i kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i poljâ; a u svijetu koji dolazi, život vječni.
31 Ali mnogi koji su prvi bit će posljednji, a posljednji prvi.”
32 I bijahu na putu uzlazeći u Jeruzalem, a Isus je išao pred njima. Zadivljeni i preplašeni išli su za njim. I uze on ponovno Dvanaestoricu i poče im govoriti što će mu se dogoditi:
33 “Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin čovječji će biti predan svećeničkim glavarima i pismoznancima; i osudit će ga oni na smrt i predat će ga poganima:
34 oni će mu se izrugati, izbičevati ga, popljuvati i ubiti, ali će on treći dan uskrsnuti.”
35 I pristupiše mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, rekavši: “Učitelju, htjeli bismo da za nas učiniš što god zaištemo.”
36 I reče im: “Što hoćete da učinim za vas?”
37 Rekoše mu: “Daj nam da sjedimo jedan tebi zdesna, a drugi slijeva u tvojoj slavi.”
38 No Isus im reče: “Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem? i krstiti se krštenjem kojim sam ja kršten?”
39 I rekoše mu: “Možemo.” No Isus im reče: “U stvari, od čaše koju ja pijem pit ćete i krštenjem kojim sam ja kršten bit ćete kršteni,
40 ali sjesti meni zdesna i slijeva nije moje da dajem, nego ?e to biti danoće to biti dano onima za koje je pripravljeno.”
41 Kada su to čula ostala desetorica, počeše se oni srditi na Jakova i Ivana.
42 Ali Isus ih dozva i reče im: “Znate da oni za koje se drži da vladaju nad poganima gospodare nad njima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću.
43 Ali neka ne bude tako među vama. Nego, tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude poslužitelj.
44 I tko god od vas hoće biti prvi, neka svima bude sluga.
45 Jer ni Sin čovječji nije došao da mu se služi, nego služiti i dati svoj život kao otkupninu za mnoge.”
46 I dođoše u Jerihon. Dok je izlazio iz Jerihona sa svojim učenicima i velikim mnoštvom naroda, kraj puta je sjedio i prosio slijepac Bartimej, sin Timejev.
47 Čuvši da je tu Isus Nazarećanin, poče on vikati i govoriti: “Isuse, Sine Davidov, smiluj mi se.”
48 Mnogi su mu naređivali neka ušuti, ali je on još jače vikao: “Sine Davidov, smiluj mi se!”
49 I zaustavi se Isus i zapovjedi da mu ga pozovu. I pozvaše slijepca, rekavši mu: “Samo hrabro; ustani, zove te.”
50 I odbaci on svoju halju, ustade i dođe k Isusu.
51 I odgovori mu Isus i reče: “Što hoćeš da ti učinim?” A slijepac mu reče: “Gospodine, da progledam.”
52 I reče mu Isus: “Idi, vjera te tvoja iscijelila.” I odmah on progleda te stade slijediti Isusa putem.